Svjetski dan lasta: "Jedva čekam da čujem njihov cvrkut"

Laste su među 74 vrste ptica na listi ugroženih, kažu stručnjaci

4040 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Getty Images
Foto: Getty Images

Porodica Gvozdenović živi nedaleko od Kraljeva, grada na zapadu Srbije, i svake godine u martu mesecu ima nove članove.

U drvenim tavanicama stare štale, nastani se oko 80 porodica lasta.

„Čim uđu u štalu, cvrkuću, pevaju, sve je tako veselo.

„One su za mene simbol sreće i radosti", kaže razdragano Mirjana Gvozdenović za BBC na srpskom.

U svetu ima oko 90 vrsta, a u Srbiji se uglavnom nastanjuju seoske, gradske, gorske, daurske laste i bregunice, objašnjava Uroš Stojiljković iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Ipak, laste su među 74 vrste ptica na listi ugroženih, kažu stručnjaci.

Uglavnom dolaze u drugoj polovini marta ili početkom aprila, a odlaze krajem avgusta, šest hiljada kilometara južnije, u podsaharsku Afriku.

„Migratorni obrasci kod lasta menjaju se usled klimatskih promena, pa svake godine beležimo njihov sve raniji dolazak i kasniji odlazak, što može biti problematično po njihov opstanak, jer njihov dolazak možda ne uspeju da usaglase sa dostupnom hranom, odnosnom insektima", dodaje on za BBC na srpskom.

Njihov značaj za čoveka najviše se ogleda upravo u tome što se uglavnom hrane insektima koje ljudi smatraju štetočinama.

„Lasta za sat vremena pojede 60 insekata", dodaje Stojiljković.

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije godinama organizuje takmičenje „Domaćinstvo koje su laste izabrale" u okviru programa „Proleće uživo" koji se sprovodi širom Afrike i Evroazije kako bi se ukazalo na seobe ptica, njihovu ugroženost i zaštiti.

Gvozdenovići su 2020. godine pobedili na ovom takmičenju.

Imali su tada 86 gnezda ovih ptica selica.

U svetu se od 1960, svakog 19. marta obeležava Svetski dan lasta, dan pre zvaničnog početka proleća.

Više od pola veka suživota

Mirjana ima 74 godine, bavi se stočarstvom i na pomen laste odmah se razveseli.

„U ovoj kući sam više od 50 godina, a laste su već tada dolazile.

„U početku ih nije bilo toliko koliko ih je danas", kaže ona.

Jata im dolaze oko 22. marta, a odlaze u prvoj polovini septembra, mada se i to, dodaje, s godinama promenilo.

Laste su ptice koje su i simbol porodice i vernosti, jer se uglavnom vraćaju starim gnezdima.

U njihovom odsustvu, Gvozdenovići redovno nadgledaju „dom" omiljenih članova.

Dešava se da deo otpadne, jer se pravi od blata i sena.

„U blizini naše štale je potočić, pa čim dođu, uz cvrkut donose vodu, čiste dom i 'krpe' oštećene delove", prepričava 74-godišnja Mirjana.

Seća se da je jednom, hraneći kravu, uočila da je gnezdo samo palo, a da su u njemu bili mladunci.

Gnezdo je stavila u posudu na stub u štali.

Ptice su nastavile da brinu o mladuncima koji su uspešno izleteli iz improvizovanog gnezda.

„Mnogo sam bila srećna što su preživeli", dodaje.

Pećinski cimeri

Čovek i lasta su u suživotu vekovima, još iz perioda života u pećinama.

„Laste prate čoveka i njihova ishrana zavisi od ljudskih aktivnosti", objašnjava Stojiljković.

Broj ovih razdraganih ptica je u padu, ne samo u Srbiji već i u svetu.

Stojiljković navodi da je, razvojem poljoprivrede 1970-ih, globalno ugroženo oko 74 vrsta ptica, a da su među njima i laste.

Među glavnim razlozima jeste ugrožavanje staništa, isušivanje reka i nedovoljno materijala u gradskim sredinama za pravljenje gnezda.

„Ne pogoduje im naš način života, odnosno naša arhitektura. One gnezda prave u pomoćnim objektima gde ima stoke, životinja, vode.

„Mi danas pravimo staklene zgrade, koje su hermetički zatvorene. Nema više uglova i ivica gde bi mogli da smeste gnezdo", objašnjava on.

Dodatni razlog je i sve veća upotreba hemikalija u poljoprivredi, zbog čega se smanjuje broj insekata, glavne hrane lastavica.

„Nekada smo u kući imali više vrsta ptica: sovu na tavanu, laste, vrapce, a sada je to sve manje i manje", dodaje Stojiljković.

On navodi da ljudi uglavnom imaju pozitivan odnos prema ovim pticama i da ih asociraju na proleće i dolazak lepog vremena.

Poput mnogih životinja, i ovi vesnici proleća pronašli su mesto u mitovima i legendama.

Tako se u Srbiji veruje da je sletanje laste na prozor znak da će u kuću stići pismo ili vest.

Pominju se i u narodnoj poslovici jedna lasta ne čini proleće, koja poručuje da ne treba zaključivati na osnovu jedne činjenice, već šire sagledati situaciju.

Laste su našle mesto i u pesmama Jovana Jovanovića Zmaja, velikana srpske književnosti.

Školske priredbe, omiljena tetovaža i simbol večite sreće

Osim Antarktika, laste naseljavaju sve ostale kontinente na Zemlji.

U San Huan Kapistranu, gradu u Kaliforniji, svakog 19. marta se živom muzikom, plesom svečano obeležava njihov dolazak.

Ova tradicija neguje se od 1930. godine.

U to ime nastala je i pesma Good Morning Mister Swallow („Dobro jutro, gospođo lasto").

Lasta je jedan od tradicionalnih motiva za tetoviranje, posebno mornarima, jer je za njih značila da je kopno blizu.

Mesto je pronašla i na mnogim umetničkim delima čuvenih slikara: Eduarda Manea i Salvadora Dalija.

U mnogim društvima se veruje da uništavanje njihovog gnezda donosi nesreću, posebno za farmere koji gaje stoku.

Lasta je i nacionalna ptica Estonije, predstavlja slobodno plavo nebo i večnu sreću, po verovanju stanovnika ove baltičke države.

U Kini se lastina gnezda smatraju pravom poslasticom jer se prave od pljuvačke i njihova vrednost ide i do nekoliko stotina hiljada evra.

Vrste lastavica u Srbiji

Uroš Stojiljković, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Bregunica (Riparia riparia): Pravi kolonije u zemljanim i peščanim delovima blizu vode, koje mogu imati i po nekoliko hiljada parova.

Od drugih vrsta izdvaja se po belom vratu sa tamnim okovratnikom i kraćim, tek blago račvastim repom.

Najveći deo gnezdi se uz Dunav i druge velike reke, a zimu provodi u Africi.

Gorska lasta (Hirundo rupestris): Retka lasta koja naseljava litice i strme stene u brdsko-planinskim krajevima.

Gnezdi se u potkapinama i rupama, a retko na građevinama.

Za razliku od većine drugih ptica iz porodice lasta njen rep nije račvast.

Ima svetao vrat, grudi i bele fleke po repu.

Seoska lasta (Hirundo rustica): Najbrojnija vrsta u Srbiji.

Prepoznatljive su po dugom, viljuškastom repu i grlu i čelu riđe boje.

Stomak i osnova repa su beli, u kontrastu sa potpuno crnim leđima.

Najčešće se gnezde po štalama stočarskih domaćinstava.

Poluotvorena gnezda od blata lepi za zidove, tik ispod plafona.

Lovi insekte u niskom letu nad zeljom.

Selica je i zimu provodi u Africi.

Daurska lasta (Hirundo daurica): Ova vrsta je u Srbiji retka.

One nastanjuju klisure i litice, ali i građevine poput tunela, mostova, zgrada i ruševina.

Njeno gnezdo prepoznatljivo je po ulazu izgrađenom u vidu malog tunela koji vodi do gnezda.

Prepoznatljiva je po dugom, crnom račvastom repu, riđem nadrepku, vratu i obrazima.

Kao i ostale laste, plen hvata u letu.

I ona zimske mesece provodi u tropskoj Africi.

Gradska lasta (Delichon urbicum): Kratkih krila, crno-bela lastavica urbanih sredina.

Brojnija je u gradovima, sreće se na visokim betonskim objektima poput tornjeva i mostova, gde gradi lako prepoznatljiva gnezda od blata sa jednim otvorom.

Retko se sreće i na liticama.

U Srbiji je od aprila do septembra, dok zimuje u Africi.


'Svakog trena bi trebalo da dođu'

Prozor na štali porodice Gvozdenović je već otvoren.

Dolazak crno-belih ptica se svakodnevno očekuje.

„Svakog proleća, prvo doleti jedan par, ostane dva, tri dana i nestane, a onda nekoliko dana kasnije doleti čitavo jato.

„Poput neke izvidnice su, ne znam gde se tačno sastaju i odakle stižu, ali jedva čekam da čujem njihov cvrkut", dodaje Mirjana veselo.


Pogledajte kako je ribar Moca spasao orlove belorepane na Tisi


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: