navigacija Naslovnica Premium

PORUČENO IZ BUDVE

1.8.2011 14:43

Grad teatar je brend koji državi ni danas nije važan

Uprkos strašnim političkim turbulecijama, promjenama i “prestrojavanjima”, budvanski festival uspio je da opstane dvije i po decenije

Grad teatar je brend koji državi ni danas nije važan
Foto: Vuk Lajović Autor: Vuk Lajović

Obilježavajući 25 godina postojanja raznim programima, pa i samim Danteovim naslovom “Ljubav pokreće Sunce i druge zvijezde”, u koji se ovog ljeta metaforično “smjestio” sugerišući optimizam, Grad teatar organizovao je i svoj Okrugli sto.

Koncept ove jednodnevne sesije postavila je Milena Lubarda, zamjenik direktora Grad teatra, koja je učesnicima otvorila temu pod radnim nazivom “Grad teatar – proizvod kulture, dio civilizacijskog identiteta”.

Nakon kraćeg “vremeplova” od početaka Grada teatra 1987, u zemljotresom razrušenoj Budvi, kada je njegovo osnivanje značilo svojevrsnu kulturološku i sociološku misiju.
U crkvi Santa Marija, u prisustvu neočekivano brojne publike (skup se odvijao u nedjelju, od prijepodnevnih časova), o današnjim pozicijama i budućnosti Grada teatra govorili su njegovi najbliži saradnici, nekadašnji direktori, upravnici pozorišnih institucija iz zemlje i regiona – reditelj Ljubiša Ristić (1987. postavio je umjetnički koncept i fizionomiju Grad teatra), Jovan Ćirilov, reditelj Rahim Burhan, direktor Teatra Pralipe iz Njemačke, Dušan Pernat, predstavnik Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, Janko Ljumović, direktor Crnogorskog narodnog pozorišta, Nebojša Romčević, dramski pisac, Branislava Liješević (direktorka koja je najduže vodila ovaj festival, i u tom periodu on je zabilježio najveći uspjeh), i Mirjana Maslovar (bila je na mjestu direktorke godinu dana, 2003.).

Nakon kraćeg “vremeplova” od početaka Grada teatra 1987, u zemljotresom razrušenoj Budvi, kada je njegovo osnivanje značilo svojevrsnu kulturološku i sociološku misiju, učesnici skupa donijeli su jednoglasnu ocijenu da je tokom 25 godina, uprkos strašnim i teškim političkim turbulecijama, promjenama i “prestrojavanjima”, ovaj festival uspio da opstane, i da se u regionu i ovom dijelu Evrope pozicionira kao najprepoznatljiviji kulturni brend Crne Gore, što je ogroman uspjeh ne samo za Budvu, nego za cijelu državu.

Jovan Ćirilov i Branislava Liješević govorili su i o tendencioznoj, netačnoj konotaciji u koju je tokom posljednjih godina stavljan Grad teatar.
Njegove pozicije unutar crnogorskog ambijenta u ove dvije i po decenije, kako se moglo čuti, išle su od “miljenika” vlasti i političke elite, do toga da danas, ovaj itekako značajan kulturni brend državi gotovo da uopšte nije važan.

A dalji opstanak, budućnost, podizanje značaja i kvaliteta Grada teatra, upravo leži u tome da država, kako su zaključili učesnici skupa, promjeni odnos prema njemu i da mu pruži pravu podršku. Po riječima Janka Ljumovića, ni sama Budva nije do kraja definisala odnos prema Gradu teatru za razliku, primjera radi, od Dubrovnika, gdje cijeli grad živi za svoj festival:

"Sjedište i kancelarije Dubrovačkih ljetnjih igara nalaze se u centru Straduna, na vrhu ulazne kapije postavljena je velika festivalska zastava, na svakom mjestu svaki posjetilac može da osjeti da se događa nešto važno. A kancelarije Grada teatra nalaze se u stambenoj zgradi, pored same gradske pijace.

Kako je ocijenila Mirjana Maslovar, Grad teatar je danas brend koji bi sam morao da animira i samu Budvu i državu na svoj značaj, i da se u godinama koje slijede pozicionira kao kulturni centar, koji bi preuzeo vodeću ulogu.

A da je Grad teatar bio i velika “odskočna daska” u karijeri mnogim crnogorskim umjetnicima koji danas imaju značajne karijere.
Jedan od zaključaka bio je, takođe, da bi Grad teatar morao da sarađuje sa Crnogorskim narodnim pozorištem, Zetskim domom na Cetinju, Festivalom u Kotoru i drugim festivalima u Crnoj Gori i da to što neki pokušavaju da ga ignorišu, zapravo ne vodi ničemu, osim marginalizovanju sopstvenog brenda koji, svakako, ni finansijski ni

Jovan Ćirilov i Branislava Liješević govorili su i o tendencioznoj, netačnoj konotaciji u koju je tokom posljednjih godina stavljan Grad teatar.

Kako su istakli, a u ocijenama su im se pridružili Rahim Burhan i Dušan Pernat, 90-tih godina učesnici ovog festivala iz Beograda bili su umjetnici poznati kao javni kritičari Miloševićevog režima i politike rata, umjetici koji su i sami imali problema sa režimom, a ako je u nekom programu i bilo nastupa onih koji su vodili agit prop, ne treba zaboraviti da je u to vrijeme to bila zvanična politika Crne Gore.

Činjenica je, ipak, što se može dokumentovati iz festivalskih programna da je Grad teatar svih ovih godina ostao potpuno otvoren, da su od 1997. i 1998. u Budvu, prije nego na druge festivale u regionu, došli umjetnici i pozorišta iz Slovenije, Hrvatske, Bosne, Makedonije…a da je Grad teatar bio i velika “odskočna daska” u karijeri mnogim crnogorskim umjetnicima koji danas imaju značajne karijere.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 11

  • 7 godina i 1 mjesec
    dobra ideja za grad teatar,ali,dje je crnogorsko glumiste,imamo akademiju na cetinju,pa glumci iz podgorice i ostalih mjesta,sve sami beogradjani koji iskoriste da se reklamiraju za vrijeme ljeta i provedu u budvi,medju njima ima i trecerazrednih,
    • 0
    • 0
  • 7 godina i 1 mjesec
    Jedan sam komentar vec poslao pa ga niste objavili. Vidim da selektirate i objavljujete sta vam odgovara. Nije dobro, narocito prema vasim citateljima.
    • 0
    • 0
  • 7 godina i 1 mjesec
    pa, vago, novinari redakcijama šalju tekstove, ali najčešće dobijane razmjenom ili krađon. to što su ovo vijesti objavile - ne znači da im je dopisnik tu bio.
    • 0
    • 0