navigacija Naslovnica Premium

PREMIJERA PREDSTAVE „GORSKA DRAMA“ VELIKO RAZOČARANJE

16.7.2017 09:00

Kad političari kroje umjetnost ispadne paštroć

Posebna priča su kostimi koje je zvanično kreirala Anastazija Miranović, koja je dijelom posegla za garderobom CZK Tivat

Kad političari kroje umjetnost ispadne paštroć Linearna, bez dramatike, često krajnje nelogična u dešavanjima: "Gorska drama"
Siniša Luković
Foto: CZK TIVAT Autor: Siniša Luković

Nova pozorišna predstava u produkciji Centra za kulturu Tivat, autorski projekat Obrada Nenezića “Gorska drama”, premijerno je izvedena u četvrtak veče na sceni u atrijumu ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu i ovdašnju publiku, naviklu na vrhunske domete tivatske pozorišne produkciije koja traje već 17 godina, ostavila duboko razočaranu.

Predstava zbog koje su smjenom platili “neposlušni” direktori CZK Vojislav Kaluđerović i Dragan Laković jer nisu željeli da na scenu postave Nenezićev tekst na kome su insistirali gradonačelnica dr Snežana Matijević i potpredsjednik Opštine dr Siniša Kusovac i sekretarka za kulturu Dubravka Nikčević, pokazala je što se događa kada se političari pokušavaju baviti umjetnošću i određivati reper artističke vrijednosti.    

Skoro dva sata mučenja ansambla mahom mladih crnogorskih glumaca na sceni i rediteljska interpretacija Nenezićevog teksta u stihu, koji varira od patetične seoske lirike do povremenih blistavih i upečatljivih sentenci, gledaoce je ostavila bez suštine - glavne poruke koju ovaj komad pokušava da pošalje. Linearna, bez dramatike, bez suštine, često i krajnje nelogična u dešavanjima na sceni, “Gorska drama” najavljena kao pseuodoistorjka priča o navodnoj ljubavi crnogorske princeze Jelene i perjanika Luke je sve samo ne to - ljubavna drama koja strašću, emotivnošću i konačnom tragičnošću, prodrma gledaoca i dopre do njegovog srca. Nenezić je reklo bi se, kroz navodnu “storiju o zabranjenoj ljubavi” pokušao da ispriča priču o lošem karakteru i lažnom moralu samih Crnogoraca - apsolutizmu knjaza Nikole, poltronstvu i beskrupuloznosti  njegovih podanika, ignoratnosti običnih stanovništva, raznolikim i dubioznim karakterima Nikolinih kćeri - nevjestâ dvorova Evrope, te knjaževoj politici da preko leđa sreće vlastite djece, učvršćuje političke veze sa moćnim evropskim silama. Loše pokušavajući da na momente kopira manir maestralnog Živka Nikolića koji se istom ili sličnom tematikom bavio u svojim filmovima, Nenezić je postigao kontraefekat, prešavši u nekim momentima i granicu dobrog ukusa, posebno u scenama u kojima se igra sa moralnošću crnogorskih princeza.

Predstava se doduše, može tumačiti i iz današnje vizure kao svjevrsni umjetnički bunt protiv crnogorske fasciniranosti apsolutističkim i na sve spremnim Gospodarem, jer način na koji je Aleksandar Radulović - monotono, a istovremeno strogo i sa izraženom gestikulacijom očiju i obrva, odigrao knjaza Nikolu, neodoljivo podsjeća na manir čovjeka koji posljednjih 27 godina vodi Crnu Goru. U beskrupuloznim postupcima knjaževih vjernih čauša - serdara Maksima i vojvode Rada i njihovom razvijanju teorija zavjere o ugroženosti države od “stranog elementa i domačih izdajnika”, maliciozni gledalac bi možda prepoznao postupke današnjeg crnogorskog Specijalnog tužilaštva. Ipak, imajući u vidu politički background iz koga dolazi “Gorska drama”, potpuno je nevjerovatno da je to bila svjesna namjera autora Nenezića, inače savjetnika predsjednika crnogorskog parlamenta i lidera SD Ivana Brajovića, koji je sa mnoštvom funkcionera SD-a i DPS-a, bio na premijeri predstave i oduševljeno joj aplaudirao. 

Gorska drama

Scenografija predstave koju potpisuje Darko Musić nije ni impresivna ni fukcionalna u oponašanju crkve, raskošnog petrogradskog  ili skromnog crnogorskog dvora na Cetinju ili trga pred njime. Posebna priča su kostimi koje je zvanično, kreirala mr Anastazija Miranović, visoka funkcionerka DPS-a i direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Osim nekoliko ženskih modela koji su već viđeni kao kreacije Miranovićeve na njenim modnim revijama, ona je posegla za garderobom samog CZK Tivat, pa je na scenu u “Gorskoj drami” ponovno izašlo nekoliko kostima već korištenih u ranijim predstavama. Da li je “kreatorka” kostima računala na to da se “Jelena Savojska - Karusel” i “Innominato” već godinama nisu igrali na matičnoj sceni pa je publika zaboravila na odjeću glumaca u tim komadima ili ne, tek činjenica da se kreacije Božane Jovanović i Ljiljane Petrović nisu potpisale kao njihove u “Gorskoj drami” već su predstavljene kao djelo Miranovićeve čitavoj priči daje i skandaloznu dimenziju.   Da nije  goleme energije i prirodnog talenta zaista sjajnih mladih glumaca Marije Maše Labudović (knjaginjica Ana), Pavla Popovića (carević Nikola/Sava) i Omara Bajramspahića (vojvoda Rade/ fon Manerhajm), “Gorska drama” bila bi  bukvalno negledljiva. Troje mladih glumaca koji su blistali i u prethodnom projektu CZK Tivat - komadu “Tre sorelle”, još jednom su pokazali raskoš svog talenta, bukvalno zasjenivši skoro sve ostale aktere, osim relativno korektnih Filipa Đurtića kao feskopisca Prokopija i Petra Novakovića (serdar Maksim/princ Arsen Karađorđević).           

Maja Stojanović u glavnoj ženskoj ulozi knjaginjice Jelene je isuviše “ravna” i bezizražajna, a taj utisak samo dodatno naglašava vrcavost i energija sa kojom je Labudovićeva istovremeno odigrala sporednu ulogu Jelenine sestre, knjaginjice Ane. Najveće razočaranje je međutim, glavni muški glumac Jovan Dabović u ulozi perjanika Luke. Njegov performans i način na koji je potpuno identično - sa istim nedostatkom žara i energije, beziražajno i monotono, uz jednolični i iritantan glas  “odglumio” i strast, i ljubav, i razočaranje i šok i tragediju, jedan je od najlošijih koji je u Tivtu viđen na daskama koje život znače u posljednjih 17 godina koliko traje pozorišna produkcija ovdašnjeg CZK.       I upravo u tom kontekstu se najbolje vidi koliko je “Gorska drama” promašen i loš projekat - iako su je tivatski DPS i DS političari gurali do mjere da su zbog nje smijenili i uspješno rukovodstvo sopstvenog ovdašnjeg CZK i potrošili čak 55 hiljada  u odnosu na prvobitno planirani budžet od 30.000 eura, “Gorska drama” je daleko, daleko  u negativnom smislu čak  od “Kanjoša”, možda i najbljeđe predstave od skoro 20 koliko ih je CZK do sada postavio na scenu. Popuniti  prazne cipele koje su ostavili jedan “Bokeški D-mol”, jedna “Providenca” ili fantastični “Jami distrikt“ od prije samo pola godine, za “Gorsku dramu” je nemoguća misija i razlog što je pomalo razmažena i na izuzetno visoki umjetnički standard navikla tivatska pozorišna publika, premijeru novog komada dočekala mlakim i neubjedljivim, tek kurtoaznim apaluzom. 

Autorski projekat Obrada Nenezića na čijoj su inscenaciji insistirali političari, mimo volje umjetnika i poznavalaca struke, nije ni mogao proći bolje pa je “Gorska drama” na kraju ispala svojevrsni, bokeškim riječnikom rečeno, paštroć....

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (44 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 18

  • doko 2 mjeseca
    Cudno da Brajovic nije dobijo ni jednu ulogu ili nema kad posto svaki dan glumi neku vlast.
    • 8
    • 0
  • R2D24 2 mjeseca
    ovo je nasa realnost, u kulturi nekulturni, u policiji masinski tehnicari u pravosudju nepismeni pravnici, a nakraju se pitamo zasto nam ovako ide. dobro je da uposte i ide.
    • 8
    • 0
  • gogiii 2 mjeseca
    kao i za sve drugo u sta umijesa prste aktuelna gradonacelnica i poltroni oko nje to je osudjeno na propast
    • 5
    • 0