navigacija Naslovnica Premium

ARHITEKTURA

22.9.2018 19:08

Razgovor u sjeni Plavog dvorca

Znam da je strašno teško - ali vas molim da pokušate, poređenja radi, da zamislite kraljicu Elizabetu II, slava joj i milost, u društvu novinara BBC - ispred Bakingemske palate

Razgovor u sjeni Plavog dvorca
Foto: Filip Roganović Autor: Borislav Vukićević

Za razliku od Đoleta Balaševića, kantautora - koji je tri puta vidio Tita maršala - legendu tu, slobodotvorca, čoveka tog, druga i borca - ja sam Tita vidio samo jednom - i nikad više. Bilo je to ili 1976, ili pak naredne, 1977. godine - kada je drug Tito posljednji put posjetio Titograd.

Pamtim Titovu tanku, tanjušnu kosu - kosicu - svjetloriđe, skoro pa plamenonarandžaste boje - i njegovu tekla-voda-na-valove frizuru. Pamtim i da najveći sin naših naroda i narodnosti nije izgledao dobro.

Nikako. Sjedio je u otvorenom automobilu - vjerovatno u onom njegovom mercedesu sa šestoro vrata - u tamnom odijelu - i mahao nam je s očiglednim naporom, jedva, bez osmjeha, gotovo nezainteresovano - što je bilo u oštroj suprotnosti sa mojim standardnim predstavama o njemu. Zamišljao sam Tita maršala užarenih očiju, u stojećem stavu - u admiralskoj uniformi - kako energično maše iz mercedesa admiralskom šapkom u jednoj i kubanskom cigarom u drugoj ruci - dok mu pramenovi guste kose vijore na vjetru - uz najširi osmijeh na svijetu.

Bez obzira na sve, osjetio sam vrlo intenzivnu bliskost sa Titom - bio sam dio nečega - nisam znao čega - ali u tom trenutku jesam bio spreman - samo u tom trenutku, nikad više - da za to nešto položim svoj život. I to uz pjesmu.

Nikome se nisam povjerio, naravno. Cinizam se tada već osjećao na sve strane. Znali smo da nas lažu - svi osim Tita - i Tita su lagali, podrazumijeva se - i zato nije imalo smisla vjerovati - osim Titu - i u Tita. Moji nisu vjerovali ni u što - čak ni u Tita - i znao sam da nije mudro opterećivati ih nečim što bi u startu okarakterisali kao opšte mjesto - najgore vrste. Mi smo, u načelu, bili zahvalni Titu za sve - ali smo bili krajnje distancirani od zvanične ideologije - i od svake druge ideologije.

Josip Broz Tito

Babi sam rekao da sam vidio Tita - i da Tito ne izgleda dobro - što je njoj, iz ko zna kojih razloga, bilo strašno smiješno. Smijala se nekih par minuta - suze su joj udarile na oči - i kad je konačno prestala da se smije - i da kašlje - smijeh i kašalj, to je kod nje bilo neodvojivo jedno od drugoga - pogledala me u oči - Bojiš li se, obraza ti, da će umrijet? Onda je opet počela da se smije.

Mila Đukanovića - premijera našega, pa predsjednika, pa opet premijera, pa opet predsjednika - vidio sam, bogu hvala, više puta. Ranih devedesetih sam ga gledao češće, poslije sve rjeđe i rjeđe. Danas ga i ne gledam, skoro pa nikako - osim na televiziji.

Razgovore našega premijera/predsjednika sa Šukovićem ne mogu da pratim - ni uz najbolju volju. Imam osjećaj da Šuković strašno loše utiče na našeg predsjednika/premijera. Raspamećuje ga nesuvislim upadicama i žalosnim pokušajima da opravda svoju ulogu u tim nijhovim bizarnim igrokazima. Predsjednik naš, sa svoje strane, možda zrači nekakvom harizmom na televiziji - harizmom koja mene ne dotiče, moram naglasiti - ali ne zrači ljudskom toplinom - i vrlo je sklon i monolozima i retoričkom gnijevu - u čemu ga Šuković svesrdno podržava.

Ne, ne, ipak ne, hvala lijepo...

Kada je tzv. Nacionalni javni servis prije par nedelja najavio veliki intervju sa gospodinom Đukanovićem, našim predsjednikom - prvo što sam pomislio bilo je - samo da ga ne intervjuiše Šuković. Prva moja pomisao nakon intervjua bila je - sve ti je oprošteno moj Šukoviću.

Što se tiče scenografije - odnosno mizanscena (mise-en-scène) - te dvije stolice ispred kuće - po cetinjski - to bi funkcionisalo u bilo kojoj drugoj varijanti - osim u varijanti kad u pozadini figurira, odnosno dominira tzv. Plavi dvorac - bivša rezidencija prijestolonasljednika Danila, najstarijeg sina knjaza, a kasnije i kralja našega - Nikole I Petrovića, slava mu i milost - a ujedno i aktuelna rezidencija predsjednika Crne Gore.

Znam da je strašno teško - ali vas molim da pokušate, poređenja radi, da zamislite kraljicu Elizabetu II, slava joj i milost, u društvu novinara BBC - ispred Bakingemske palate - neoklasicističke palate - u nekakvim stolicama koje nikakve veze nemaju ni sa čim - a pogotovo ne sa neoklasicizmom. Ampir Drugog carstva - to je etiketa koju je neko, nekad - iz ko zna kojih razloga, najvjerovatnije zato što mu se učinilo da to dobro zvuči - zalijepio na Plavi dovorac. Ta etiketa - kakva je da je - a pogotovo građevina - kakva je da je - nikako ne ide sa onim stolicama u kojima su sjedjeli naš predsjednik i gospođa novinarka RTCG. Zakleo bih se da sam iste takve stolice vidio negdje na moru... Možda u nekom restoranu, na nekoj hotelskoj terasi, ili na takvom nekom mjestu...

Jedno od prvih pitanja koje mi je palo na pamet kad sam vidio našeg predsjednika i gospođu novinarku ispred Plavoga dvorca - u tim jezivim stolicama - bilo je - a zašto predsjednik nije pozvao gospođu u kuću? Ako nije htio da je pozove u kuću - a nije, očigledno - zašto čitavu stvar nije organizovao u bašti, pored bistra šadrvana, uz čaj i kolačiće?

Hoću da kažem da nije uputno useliti se u freško okrečenu kuću prijestolonasljednika crnogorskoga - a da se prethodno nije ozbiljno poradilo i na detaljima - od najkrupnijih ka sitnijima i najsitnijima - jer bi u protivnom neko ozbiljan mogao pomisliti da je sve to zajedno vrlo neozbiljno. A mogao bi pomisliti i da je predsjednik Đukanović zapravo jedan od potomaka prijestolonasljednika Danila - da je Đukanović zapravo Danilov unuk ili praunuk - jer se podrazumijeva, valjda, da nikome ko prijestolonasljedniku nije ni rod ni pomoz bog - ne bi palo na pamet da zaposjedne prijestolonasljednikovu rezidenciju - bez značajnih preinaka i u interijeru, a pogotovo u eksterijeru - preinaka koje bi ukazivale na jasan otklon od tradicije dinastičke kuće Petrovića. I radi Petrovića i radi nove CG - radi novoga vremena. Predsjednik CG - izabran na demokratskim izborima - nema što da traži u kući nesuđenog kralja - a da toj kući nije prethodno udahnuo i svoj i duh svoga vremena. Nadam se da se slažemo oko toga. Plavetna boja fasade u kombinaciji sa plavetnom kravatom... O gospode, da li je moguće da niko ne vodi računa o tim stvarima.

I još bih dodao da mi se ne sviđa ideja da se priča o CG sa početka XXI vijeka - priča o Đukanovićevoj CG - u nekoj nazovi-ideološko-identitetskoj ravni vezuje za dinastiju Petrovića. Svaka čast Petrovićima, da se razumijemo - ali nećemo, bojim se, daleko dogurati sa Petrovićima. Kralj Nikola, slava mu i milost, jeste kumovao prvoj crnogorskoj državi sa nesumnjivim crnogorskim predznakom - ali je značajno, ako ne i suštinski, doprinio i sunovratu te države. Da ne pominjem da su u međuvremenu došli i otišli Karađorđevići, da je došao i otišao Tito maršal - i da je sve to ostavilo nekog traga - da bi u jednom trenutku preuzeo premijer/predsjednik Đukanović - i okrenuo novi list. Pa smo na Referendumu o nezavisnosti CG izglasali nezavisnost - i umjesto da se okrenemo budućnosti - i umjesto da nas Đukanović okrene budućnosti, jer očigledno nismo u stanju da se sami okrenemo - okrenuo nas je u suprotnom pravcu - ka Petrovićima...

Ne mogu da vjerujem da sam već ispucao kvotu za danas, a da nisam zaokružio ovu priču...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (12 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • Portnoy 1 mjesec
    Apsurdan tekst. Sta je poruka? Milo nije dovoljno elegantan? Wow, pobijediste ga.
    • 4
    • 5
  • BlazzoMilov 1 mjesec
    Jako, jako neubjedljivo. Nije vrijedno vremena čitanja
    • 2
    • 3