navigacija Naslovnica Premium

POVIJEST ODRASTANJA

15.9.2012 19:05

Roman iz književne zaostavštine Milana Milišića: "Oficirova kći"

“Oficirovu kći“ je krajem prošle godine objavila beogradska kuća “Geopoetika” povodom obilježavanja dvadeset godina od Milišićeve smrti

Roman iz književne zaostavštine Milana Milišića: "Oficirova kći"
Foto: lukjernarij.blogspot.com Autor: Vujica Ognjenović

Iz književne zaostavštine poznatog dubrovačkog pjesnika Milana Milišića (1941-1991) objavljen je roman “Oficirova kći“, pisan tokom osamdesetih godina prošlog vijeka. Roman predstavlja neku vrstu bildungs romana i prati odrastanje djevojčice iz mješovitog braka u poratnoj Jugoslaviji.

“Oficirovu kći“ je krajem prošle godine objavila beogradska kuća “Geopoetika” povodom obilježavanja dvadeset godina od Milišićeve smrti. Rukopis romana je za štampu priredila piščeva životna saputnica, slikarka Jelena Trpković.

Priča započinje odmah po završetku rata, a prati odrastanje Katice Štikar, “oficirove kćeri“, djeteta iz hrvatsko-srpskog braka: otac joj je iz dubrovačke gosparske obitelji, a majka iz šabačke zanatlijske porodice. U prvom dijelu romana (“Sisak, Šabac”) opisane su ratne i prve poratne godine porodice Štikar u Sisku i Šapcu.

Drugi dio romana (“Dubrovnik”) prati porodicu u očevom zavičaju, od perioda junakinjine osnovne škole do djevojaštva

Otac Katice Štikar je bio domobranski oficir. Iz tog razloga na kraju rata porodicu iseljavaju iz vile, te oni žive u bijedi kao podstanari. Lijepa i preduzimljiva Katicina majka uspijeva da sačuva porodicu u doba opšteg siromaštva i netrpeljivosti prema predratnom plemstvu.

Slijedi selidba porodice Štikar kod roditelja Katicine majke u Šabac, u taj „blatom i kokošijim izmetom zaprljani raj, neko mjesto gdje je Bog pregnuo podignuti oglednu farmu za ljude i životinje, ali se zbog nečega okrenuo, zaboravio na to i poslije sasvim od toga digao ruke“. U zavičaju svoje majke, Katica Štikar je strankinja koja se razlikuje po govoru, a isto to će i biti u očevom Dubrovniku, kada se presele.

Uskogrude palanačke sredine

Drugi dio romana (“Dubrovnik”) prati porodicu u očevom zavičaju, od perioda junakinjine osnovne škole do djevojaštva. To je doba Katicinog sazrijevanja, puberteta, prvih pravih prijateljstava, prve ljubavi, otkrivanja sopstvene seksualnosti.

Ono što je najvažnije Milišić je u “Oficirovoj kćeri” dao portret svog grada Dubrovnika

I Šabac i Dubrovnik pisac je predstavio kao uskogrude palanačke sredine, opterećene porijeklom i lokalnim mentalitetima. Ideja bratstva, jedinstva i ljubavi između svih narodnosti, ta ideja jugoslovenstva, u ovoj knjizi pada u vodu, jer svaki identitet je previše svoj i obilježen pripadnostima, i nema tolerancije za druge.

U „Oficirovoj kćeri“ Milišić je kroz djetinjstvo i djevojaštvo Katice Štikar dao sliku generacije stasale poslije Drugog svetskog rata i što je još važnije oslikao je društveni sistem, vrijeme obnove i izgradnje, stvaranje “novog čovjeka” po modelu socijalizma.

Naravno, ove pojave date su diskretno, iz vizure glavne junakinje čije se odrastanje poklapa sa rađanjem nove jugoslovenske države. Ono što je najvažnije Milišić je u “Oficirovoj kćeri” dao portret svog grada Dubrovnika, odslikao je običaje i naravi svojih sugrađana.

Kao prva civilna žrtva poginuo je u svom stanu u Dubrovniku 5. oktobra 1991. godine

Kako primjećuje pisac i kritičar Milan Ristović, Milišićev roman je “u dio svog dragocjenog književnog zavještanja ugradio istančano poznavanje i razumijevanje svog mediteranskog svijeta, istovremeno otvorenog ka moru i prostranstvu, ali često skučenog i zagušenog jakim emocijama, naslagama tradicije i provincijalnošću”.

Prva civilna žrtva rata

Milan Milišić (Dubrovnik, 1941). srednju školu završio je u rodnom gradu, a Filološki fakultet (studije svjetske književnosti) u Beogradu. Kao prva civilna žrtva poginuo je u svom stanu u Dubrovniku 5. oktobra 1991. godine.

Za života je objavio sljedeće knjige: “Voljele su me dvije sestre, skupa”, “Koga nema”, “Zgrad”, “Having a Good Time”, “Mačka na smeću”, “Tumaralo”, “Vrt bez dobi”. Dubrovačko Kazalište Marin Držić izvelo mu je 1975. godine dramsko djelo “Lov na bljedolikog”. Posthumno su štampane sljedeće Milišićeve knjige: “Stains”, “Treperenje”, “Nastrana vrana”, “Stvaranje Dubrovnika”, “Treperenje”, “Mrtvo zvono”, “Otoci”, “Putopisi”, “Dubrovačka zrcala”. Milišić je prevodio sa engleskog jezika poeziju Teda Hjuza i Roberta Frosta, a s Meri Milišić “Hobita” J. R. R. Tolkina, jednu od najpopularnijih knjiga za djcu.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.