navigacija Naslovnica Premium

ZA ART VIJESTI

8.12.2012 16:24

Sofi Oksanen: Istorija je pisana sa muškog stanovišta

Poslije Drugog svjetskog rata Zapadna Evropa je ponavljala “nikad više”, a samo nekoliko decenija potom imamo koncentracione logore za silovanje

Sofi Oksanen: Istorija je pisana sa muškog stanovišta
Foto: uv.es Autor: Vujica Ognjenović

Roman “Pročišćenje” finske spisateljice Sofi Oksanen je izuzetna priča o dubokim posljedicama srama, koja kroz sudbinu Alide i Zare prikazuje težinu života u 20. vijeku, od Drugog svjetskog rata i sovjetske okupacije Estonije do početka perioda tranzicije.

“Pročišćenje” (prevodu u potpunosti odgovara grčki termin - katarza) je objavila “Čarobna knjiga”

Jednog jutra u Estoniji, Alida Tru u svom dvorištu pronalazi polumrtvu djevojku i odlučuje da joj pomogne, ne znajući da će se zbog toga njen život sasvim izmijeniti. Zara, žrtva trgovine ljudima, pobjegla je od svojih izrabljivača i nije se slučajno obrela pred Alidinom seoskom kućom.

Budući da su dvije žene povezane sponama dubljim i bolnijim nego što isprva misle, njihov susret postaje borba sa sramnim, mračnim, neizgovorenim tajnama prošlosti. Moć i gubitak su osnovne teme romana Sofi Oksanen.

"Radije bih ostavila tumačenja čitaocima"

“Pročišćenje” nas podsjeća na događaje koje bismo najradije zaboravili, na muku s koje čitav svijet skreće pogled, žmurenjem poričući njeno postojanje. Ovo je priča o milionima ljudi koji su bili primorani na neshvatljive izbore, o tragičnim posljedicama jednog od najvećih evropskih sukoba i strahotama koje rat donosi ženama, o industriji seksa, o černobilskoj katastrofi, o onima čiji su životi i sreća pokradeni, onima koji su preživjeli samo da bi spoznali da su jedne zločince zamijenili drugi.

“Pročišćenje” (prevodu u potpunosti odgovara grčki termin - katarza) je objavila “Čarobna knjiga” u prevodu Melite Logo Milutinović. To je, inače, prvi finski roman koji je dobio znamenitu francusku nagradu Prix Femina Étranger, a pored ovog priznanja roman je ovjenčan najvećom književnom nagradom nordijskih zemalja Nordic Council Literature Prize i Evropskom književnom nagradom za najbolji roman 2010. godine.

Sofi Oksanen (1977) je studirala dramaturgiju i književnost. Autorka je romana “Staljinove krave”, “Bejbi Džejn” i “Pročišćenje”. Živi u Finskoj odakle je govorila za “ART Vijesti”.

U Vašem romanu je data izokrenuta slika zvanične istorije. Žrtva je progonitelj, antifašisti su okupatori, oslobođenje je okupacija. Šta ste htjeli da pokažete ovakvom slikom svijeta?

"Radije bih ostavila tumačenja čitaocima".

Važan nivo Vašeg romana su strahote i tragične posljedice koje rat donosi ženama. Zašto se o ovoj temi najčešće ćuti? Kako se gleda na ovu temu u Skandinaviji?

"Tradicionalno, muški autori su više usmjereni na teme vezane za rat.

Trgovina ljudima je bila jedna od posljedica raspada Gvozdene zavjese

Istorija je pisana sa stanovišta muškog pogleda na svijet i zato “ženska pitanja” nijesu smatrana toliko važnim. Naravno, to takođe ima puno veze sa sramom. Silovanje se uvijek smatra nekako sramotnim za žrtve, iako žrtve nijesu krive, već su nevine zbog silovanja.

A ovi mitovi se odnose i na silovanja i na rodno nasilje uopšte. Rat ne pravi razliku".

Roman “Pročišćenje” između ostalog govori o djevojkama koje su žrtve trafikinga. Trafiking je postao globalni biznis. Ima li neki poseban razlog zbog koga vam je ova tema bila inspirativna?

"Inspiracija je možda pogrešna riječ.

Trgovina ljudima je bila jedna od posljedica raspada Gvozdene zavjese. Međutim, to je bila jedna od posljedica na koju se nije previše obraćala pažnja.

Estonija, na primjer, nije previše zainteresovana za sprečavanje trgovine ljudima – ona je bila posljednji član Evropske unije koja nije imala zakon protiv trgovine ljudima. Zakon je konačno usvojen u martu 2012. godine. Ovo je apsolutno u suprotnosti sa činjenicom da Estonija želi da se smatra gotovo kao nordijska zemlja.

Nije bilo tako sve do nedavno, otkada se na to pitanje ozbiljnije gleda i u Finskoj. Druge nordijske zemlje su mnogo naprednije po tom pitanju.

"Ja sam najnagrađivaniji živi pisac u Finskoj i “Pročišćenje” se u obje pomenute zemlje bolje prodaje od Harija Potera"

Jedna od polaznih tačaka za pisanje ovog romana bila je činjenica da sam bila prilično ljuta zbog onog što sam pročitala u knjigama Slavenke Drakulić i o balkanskim ratovima.

Znate, poslije Dugog svjetskog rata Zapadna Evropa je ponavljala “nikad više”, a samo nekoliko decenija potom imamo koncentracione logore za silovanje u središtu Evrope. To ne bi trebalo da bude tako. I govori o tim stvarima su takođe preventivna mjera. Mi sada znamo da se strašne stvari mogu takođe dogoditi i u ovoj modernoj Evropi, bez obzira na to koliko smo ponavljali “nikad više”.

Istorija Estonije je veoma intrigantna. Šta ste Vi našli inspirativno u toj zemlji? Kako je Vaša knjiga prihvaćena u Finskoj i Estoniji?

"Ja sam najnagrađivaniji živi pisac u Finskoj i “Pročišćenje” se u obje pomenute zemlje bolje prodaje od Harija Potera.

Recepcija je različita u mnogim zemljama, posebno zbog nedostatka interesa za trgovinu ljudima".

Finska se graniči sa Rusijom, blizak joj je i uticaj i Zapada i Istoka. Kako se to odražava na profesiju pisca. Da li je lako danas u Finskoj biti pisac?

"Da, kada uporedite sa mnogim drugim zemljama. Pedeset odsto autora su, na primjer, žene koje ne misle da su žene spisateljice na margini zbog svog roda.

Ali ja ne mislim da postoji ijedna zemlja na svijetu gdje će piščev položaj biti odličan. Prosječan prihod finskog autora je 2.000 eura za godinu dana, što je teško čak i sa prosječnom mjesečnom platom u Finskoj. Dakle, nije lako živjeti od pisanja. Granica nema uticaja na piščev život u Finskoj.

Ona je imala tokom finlandizacije (pojam finlandizacija se koristi da označi uticaj koji moćnija zemlja ima na politiku manje države sa kojim se graniči, u ovom slučaju misli se na uticaj koji je SSSR imala na Finsku tokom Hladnog rata, prim. V.Og). U ovom trenutku kaže se da živimo u novom talasu finlandizacije, ali to ne utiče na autore".

Skandinavija je za ljude sa Balkana sinonim za zemlje blagostanja. Da li je danas zaista tako, koliko kriza potresa ove zemlje? Jesu li i dalje ostale “multikulturalni raj“?

"Multikulturalni raj? Nikada nijesam čula da neko opisuje Finsku ili skandinavske zemlje tako, ali lijepo je znati da neko negdje misli na taj način. Finska nije dio Skandinavije, koju čine Norveška, Švedska, ali je dio nordijskih zemalja.

"Nordijske kulture nijesu pomiješane na način na koji riječ multikulturalnost sugeriše"

Zapravo Finska nije previše prijateljska kada su u pitanju stranci. Danska i Švedska imaju više imigranata, i zapravo sve nordijske zemlje imaju više imigranata nego Finska – Finska vjerovatno ima najmanji procenat imigranata.

Ali ako mislite na nordijske zemlje i njihovo međusobno slaganje, one se dobro slažu i vjerovatno je da će se dobro slagati i dalje. Ali, to nije multikulturalnost ni na koji način, mi možemo imati iste vrijednosti (demokratiju, odličan nivo slobode govora, prilično dobru situaciju u vezi sa rodnom ranopravnošću), ali to nije multikulturalnost.

Nordijske kulture nijesu pomiješane na način na koji riječ multikulturalnost sugeriše. Na primjer, sve nordijske zemlje su luterijanske i praktikovanje drugih religija je rijetka stvar (ne računajući imigrante). Uopšte gledano, nordijske zemlje ipak nijesu veoma religiozne".

Napisali ste roman „Bejbi Džejn“. Naslov asocira na slavni film Bet Dejvis „Što se desilo sa Bejbi Džejn“. Pa ima li kakve sličnosti?

"Film i roman koji je filmovan „Što se desilo sa Bejbi Džejn“ je prirodni suptekst mom romanu. To je roman o anksioznosti i nasilju u lezbijskim vezama, moderna verzija filma sa Bet Dejvis “Što se desilo sa Bejbi Džejn” koji izuzetno volim.

U mom romanu u prvom je planu anksioznost i poremećaj ishrane uz koji su vezani i napadi panike, što u književnosti nije dovoljno istraženo. U romanu govorim i o trgovini seksom. U Finskoj se stalno raspravlja o legalizaciji prostitucije, pa roman ima budućnost".

“Staljinove krave” iz 2003. je bio vaš prvi roman?

"Estonija je bila poznata po kvalitetnim kravama. Zbog sovjetske propagande trebalo je govoriti da je u SSSR-u sve najbolje, pa i krave. U Sibiru nije bilo krava nego samo koza, pa sam zato koze nazvala Staljinove krave".

Drama pretvorena u roman

Roman “Pročišćenje” je nastao po istimenoj drami, postavljenoj na repertoar Finskog narodnog pozorišta 2007. (U Njujorku ova drama se prikazuje od 2011. u poznatom Teatru La MaMa legendarne Elen Stjuart). Drama je sazdana na dualnosti.

Dvije žene, Alida i Zara u različitim fazama njihovih života, svaka predstavlja drugo poglavlje estonske istorije, suočene su sa stvarnošću sadašnjosti i utjelovljenjem problematične prošlosti.

Smješten u ruralnu Estoniju i širokom razdoblju sovjetske okupacije i estonske samostalnosti, ovaj dramski tekst suočava žensko iskustvo represije kako u političkom, tako i u socijalnom smislu, bavi se trgovinom ljudima i oblicima diktature u pokušaju da se istraži i muška dominacija savremenim političkim strukturama Evrope i problematično angažovanje trgovine ljudima.

Prilično sam asocijativan pisac, ne planiram unaprijed, nego se u pisanju prepuštam

Ovaj komad je, u suštini, savremena parabola koja se bavi “zemljom u procesu izjednačavanja - formiranja novog društva” i, možda, krhotinama koje ovaj proces ostavlja za sobom.

Autorka kaže da je željela da prikaže tu dramu ne samo zbog svog porijekla i priča koje je čula od samih žena iz Estonije u svom djetinjstvu, veći zbog pogrešnog doživljavanja Estonki u Finskoj danas. Naime, pripadnice ove nacije nerijetko se bave prostitucijom u Finskoj.

Godinu dana po objavljivanju drame, Oksanen je napisala istoimeni roman, koji je postao međunarodni bestseler. Sofi Oksanen kaže da nije bilo teško od drame napraviti roman:

"Nije, jer sam već imala likove i sadržaj. Nijesam počinjala ispočetka. Prilično sam asocijativan pisac, ne planiram unaprijed, nego se u pisanju prepuštam. Za sam roman je bilo potrebno dopisati puno detalja, pa sam istraživala i istoriju", kaže Oksanen.

Vaš roman je preveden na 38 jezika, dobio je brojne nagrade među kojima su Nordic Council Literature Prize za 2010 i Prix Femina Étranger. Šta je čitaoce iz raznih krajeva svijeta privuklo Vašoj priči?

"Prava za “Pročišćenje” su prodata u 43 zemlje. Interes za čitanje zavisi od zemlje i od lične pozadine čitaoca. U zemljama sa kompleksnom novijom istorijom čitaoce više privlače te teme, a u zemljama čija je nedavna prošlost bila lakša, trgovina ljudima im je zanimljivija.

U zemljama u kojima postoji istorija okupacije, okupacija je naravno zanimljivija, a u manjim zemljama čitaoci će se lakše identifikovati s knjigom o maloj zemlji i velikim susjedima. Rodno nasilje je i samo po sebi univerzalna tema.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.