navigacija Naslovnica Premium

ARHITEKTURA

1.9.2012 17:49

Šta nudi XIII Bijenale u Veneciji?

Žiri je posebno bio impresioniran "humanošću" japanske postavke, naslovljene "Architecture possible here? Home for All" (Arhitektura moguća ovdje? Dom za sve)

Šta nudi XIII Bijenale u Veneciji?
Foto: newsdesignlist.it Autor: Borislav Vukićević

Ceremonija otvaranja XIII bijenala arhitekture u Veneciji bila je upriličena u Đardinima, u prošlu srijedu, 29. avgusta.

Izložba će biti otvorena do 25. novembra, pa vam savjetujem, ako već planirate da se zaletite do Venecije i ovjerite izložbu, da tu stvar obavezno povežete sa XII Danima Orisa, koji će biti upriličeni u Zagrebu 20. i 21. oktobra.

Dakle, prvo Zagreb. Spisak 10 ovogodišnjih predavača na Danima Orisa je... ma nemam riječi, pomenuću neka imena: Anton Garsija Abril (Ensamble Studio - La Casa Hemeroscopium, La Trufa, Escuela de Altos Estudios Musicales - moj favorit), Karim Rašid (dizajner, strahovito harizmatičan čovjek, slušao sam ga u Beogradu prije nekih 4-5 godina i ostao sam bez daha - moj rezervni favorit), Su Fudžimoto (pored svega ostalog i član japanskog tima što je ove godine odstrijelio Zlatnog lava za nacionalno učešće na Bijenalu arhitekture u Veneciji - o tome više riječi dalje u tekstu), Helen & Hard (vrlo interesantan mješoviti dubl iz Norveške), Saša Bradić (polovina - bivšeg? - muškog dubla Randić & Turato - Idisa Turata ste mogli da slušate nedavno, na Crnogorskim danima Orisa u Kotoru) itd.

Naime, i ovogodišnja postavka Bahreina je vrlo zanimljiva - razlog je što i ovoga puta iza postavke Bahreina stoji Noura Al-Sajeh i njena ekipa

Zagreb vam se uhvati kao idealno zagrijavanje pred Veneciju - da malo razgibate afinitete i naoštrite receptore - pa onda trkom u najljepši grad na svijetu, na najveću arhitektonsku feštu na svijetu. Ako, ipak, niste u mogućnosti da uživo ovjerite izložbu - obaveze, finansije itd. - ne sjekirajte se - u međuvremenu će se sve to redom pojaviti na Internetu (ako se već nije pojavilo).

OK, toliko o tome, vraćam se na oficijelne informacije o Bijenalu.

Britanski arhitekt Dejvid Čiperfild, direktor XIII bijenala arhitekture, odlučio je krajem decembra prošle godine, kada je i imenovan na prestižnu funkciju, da tema Bijenala bude "Common Ground" (prevod na četvoroimeni jezik bi bio "Zajednička osnova", odnosno "Zajedničko polje/tlo").

Na Čiperfildovoj listi izlagača na tzv. XIII međunarodnoj izložbi, našla su se 103 imena. Pored arhitekata, na listi su i umjetnici, fotografi, kritičari, teoretičari itd. - spisak je zapravo svojevrsni "ko je ko" na današnjoj međunarodnoj arhitektonskoj sceni (nema nekih mojih uzdanica - ali hajde da ne tjeram sad mak na konac).

Srećnici sa liste su osmislili i realizovali 53 projekta - Kazujo Sedžima, direktorka XII bijenala arhitekture, imala je prije dvije godine, radi poređenja, 43 projekta. Projekti su, kao i obično, postavljeni u prostorima Arsenala i Centralnog paviljona (bivšeg Italijanskog paviljona) u Đardinima.

Što se tiče nacionalnih paviljona, tj. postavki, na ovogodišnjem bijenalu učestvuje 55 država - Seđima je prije dvije godine imala 56 država, dakle jednu državu više. Ove godine prvi put učestvuju: Angola, Kosovo, Kuvajt i Peru. Debitanti nisu imali sreće - podsjećam vas da je Zlatnog lava za nacionalno učešće prije dvije godine dobio Bahrein, tada debitant u Veneciji.

Alvaro Siza, portugalski arhitekt, nije se pojavio na ceremoniji otvaranja bijenala - u međuvremenu je slomio ruku

OK - ovdje moram da napravim malu digresiju.

Naime, i ovogodišnja postavka Bahreina je vrlo zanimljiva - razlog je što i ovoga puta iza postavke Bahreina stoji Noura Al-Sajeh i njena ekipa, prije dvije godine ovjenčana najvećim priznanjem - a tu je, naravno, i fotograf Kamil Zaharija.

Postavka je naslovljena "Background" (Pozadina) i zasniva se, pazite sad dobro, na analizi urbanih krajolika koji se pojavljuju kao pozadina u udarnim televizijskim reportažama sa poprišta kojekakvih važnih, obično nemilih događanja.

Povod su bili nemiri u Bahreinu 2011. godine, odnosno način na koji su gledaoci širom svijeta reagovali na slike - imagery - nemira u Bahreinu, što su ih prenijeli svi vodeći svjetski mediji. Ispostavilo se da su baš te slike srušile stare i kreirale nove predstave o tome kako izgleda Bahrein - i kako tamošnji ljudi žive.

OK - Ovo je Bahrein, kažete, ali kakve su to silne nove zgradurine svuda unaokolo? Kada su podignute? - pitali su se TV gledaoci, sasvim zanemarujući stradanja i patnje protestanata što ih je policija razgonila pendrecima i suzavcem - Gdje je nestalo ono tirkizno more, što li se desilo sa lovcima na bisere i ribarima, što se desilo sa onim njihovim lijepim malim kolibama pored mora?

Background je, ukratko, vrlo ozbiljna analiza korišćenja urbanih setinga i arhitektonskih simbola u funkciji medija za razumijevanje pripadajućih društveno-političkih konteksta.

Vremenom je Itov projekat evoluirao kroz ideju da se sagradi čitavo novo naselje za postradale

Ključno pitanje je zapravo kako se te, skoro pa neuhvatljive stvari, odražavaju na naše "čitanje" urbanih krajolika - te načina na koji su planirani postojeći urbani krajolici i načina na koje će biti planirani budući.

Toliko o postavci Kraljevine Bahrein.

Alvaro Siza, portugalski arhitekt, nije se pojavio na ceremoniji otvaranja bijenala - u međuvremenu je slomio ruku - pa je Zlatnog lava za životno djelo u njegovo ime primila Ines Lobo, kuratorka Paviljona Portugala.

Ne bih ovom prilikom otvarao priču o specifičnostima Sizinog opusa - nadam se da svi koji prate dešavanja na međunarodnoj arhitektonskoj sceni do u tančine poznaju njegov opus.

Zlatni lav za najbolju nacionalnu postavku, tj. participaciju, dodijeljen je Paviljonu Japana. Žiri je posebno bio impresioniran "humanošću" japanske postavke, naslovljene "Architecture possible here? Home for All" (Arhitektura moguća ovdje? Dom za sve), te njenom "pričom" i "okrenutošću najširoj publici".

Tojo Ito, japanski komesar, tj. selektor, od početka je bio uključen u neke od procesa obnove priobalnog područja u prefekturi Kumamoto, na istoku Japana - koja je u martu 2011. pogođena razornim zemljotresom, nakon kojega je uslijedio strahoviti cunami.

Tada je poginulo 10.000 ljudi, 400.000 je ostalo bez domova, a uništeno je 400 km obale. Desio se i meltdaun u nuklearnoj elektrani Fukušima, ali je, srećom, spriječena nuklearna katastrofa širih razmjera, mada ni do danas taj problem nije do kraja saniran. Posebno je stradao grad Rikuzentakate.

Tojo Ito je u Paviljonu Japana izložio veliki broj maketa budućih objekata za postradale u prefekturi Kumamoto

Vodeći japanski arhitekti: Riken Jamamoto, Hiroši Naito, Kengo Kuma, pomenuta arhitektica Kazujo Sedžima i budući laureat Ito, radili su na projektu "Dom za sve", koji je imao za cilj poboljšanje životnih uslova u privremenim naseljima.

Ito se fokusirao na problem suživota postradalih, izgradnjom struktura od drveta, tj. malih zajedničkih prostora lociranih na rubovima privremenih naselja, gdje su postradali mogli da se upoznaju i da kroz razgovor i druženje uz čaj i kafu, ili uz zajedničko kuvanje jela, barem na trenutak zaborave nesreću koja ih je snašla.

Ito je založio i svoj nesumnjivi renome kako bi privolio građevinske firme da besplatno angažuju radnu snagu i operativu i da od svog materijala grade pomenute zajedničke prostore.

Vremenom je Itov projekat evoluirao kroz ideju da se sagradi čitavo novo naselje za postradale. U projekat su naknadno uključeni mlađi japanski arhitekti Akihisa Hirata i pomenuti Su Fudžimoto, te arhitektica Kumiko Inui - a time je ujedno formiran tim, na čelu sa selektorom Itom, koji je predstavio Japan na XIII bijenalu arhitekture.

"Radimo na malom projektu, "Dom za sve" jeste intervencija skromnih razmjera", kaže japanski selektor, "ali proces koji vodi ka realizaciji tih objekata je u stvari od velikog značaja, jer dovodi u pitanje samo značenje pojma "invidualno" u savremenom smislu.

Od osvita modernog perioda, arhitektura je vrednovana isključivo na osnovu svoje individualne originalnosti. To je rezultiralo time da su primalne teme - one koje se tiču razloga zbog kojih se građevine podižu i za koga se podižu - odavno zaboravljene.

Sićušne makete je postavio na drvene trupce i dodao "šumu" vertikalno postavljenih debala spremnih za ugradnju

Zone pogođene katastrofama, gdje je sve izgubljeno, pružaju nam savršenu priliku da sagledamo stvari iznova, da krenemo od nulte tačke - i da postavimo pitanje što je zapravo arhitektura. Dakle, "Dom za sve" jeste projekat izgradnje malih građevina, ali ipak postavlja životno važna pitanja koja se tiču savremenih, kao i budućih arhitektonskih formi".

Tojo Ito je u Paviljonu Japana izložio veliki broj maketa budućih objekata za postradale u prefekturi Kumamoto. Nevjerovatna je njihova raznolikost, kako u formi, tako i materijalizaciji.

Sićušne makete je postavio na drvene trupce i dodao "šumu" vertikalno postavljenih debala spremnih za ugradnju, čime je naglasio da je upravo drvo primarni građevinski materijal koji će se koristiti za realizaciji - i to je bilo to - pao je Zlatni lav za najbolju nacionalnu postavku.

Uz Itov nagrađeni projekat, žiri je odao posebno priznanje paviljonima Rusije, SAD i Poljske.

O tim paviljonima i ostalim nagrađenim projektima - u sljedećem broju.

Nisam zaboravio hrvatsku postavku, bez brige - o toj postavci - kao i o srpskoj i kosovskoj - nakon priče o nagradama.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.