navigacija Naslovnica Premium

KO MOŽE DA UBIJE JEDAN ČITAV GRAD?

1.4.2017 12:30

Svi su bili svjedoci najavljivane smrti

U ćoškovima oni koji su do juče u moralnom kodu mogli da se kriju samo po plotovima. Sad su glavni. Evoluirali. Uši im oštre, načuljene. Ne liče na druge ljude. Postaju strah i trepet. I to je bila najava smrti Grada

Svi su bili svjedoci najavljivane smrti Slika Rene Magrita
Ranko Vuković
Foto: Autor: Ranko Vuković

Noć je bila heraklitovski tamna. Ni mjeseca,  ni zvijezda. Kao da više neće svitati. Ali ipak, došlo je nekakvo jutro. Mrtvo. Ne mnogo svijetlo. Kao da nije htjelo da dođe. Kao da ga je neko silom doveo pod nebeski svod. 

A pod nebeskim svodom prethodne večeri je zakonačio Grad. Ali ovog jutra ga nije bilo. Niko ne zna šta je sa Gradom. Prvi pijanci koji čekaju da se otvori Lovac - misle - to je od mamurluka. Nije moguće da Grada nema. Dolaze i kafopije. Legli su sinoć trijezni. Ni oni ne vide Grad. Domaćice idu da kupe hljeb, konzerve i malo varenike. Ali, avaj. Nema Grada.

Ovo postaje ozbiljno.

Važni službenici se spuštaju do Velike kuće. Narod ih pita - što je sa našim Gradom. Gdje je nestao? I oni vide da nešto nije u redu. Ali kao iskusni prevaranti tješe narod. Tu je Grad, možda je negdje malo odlutao. Vratićemo ga mi. Možda je otišao do većeg grada, da se podsjeti što je grad.

Čeka se, a Grad se ne vraća. Neki kažu - možda ga je neko ubio. Možda je naš Grad sada mrtav. I sam sebe je sahranio. Da ne vidi niko. Nije želio da za njim žale oni koji su ga mrcvarili, davili i na kraju ubili. 

I stvarno, otkrije se da je Grad ubijen. Svi su bili svjedoci te dugo najavljivane smrti. Svaki dan gledali njegove ubice. Ali  mislili smo da to nije moguće - ko može da ubije jedan čitav Grad?

Sad je lako pametan biti. Mnogi kažu - što smo vam govorili? Jesam li rekao - vidite da ubijaju Grad. Drugi mu dobacuje - što smo uradili da ga ne puštimo da ovako ode. Ništa. Jesmo li ponekad svi govorili da su ovi ludi koji su upozoravali. Govorili smo  to su zaludnjaci, koji čitaju nekog Markesa koji je pisao o najavljenim smrtima.

Lokalni  šeret koji ne može minut zamisliti bez sprdnje i smijeha je stvarno govorio, i mnogi se sada prisjećaju toga - „Ljudi vidite li da su zabranili smijeh. A život bez smijeha je gori od smrti. Znao sam da su ovi namršteni potencijalne ubice.“

Po kafanama bilo je vremena kada se malo slobodnije pričalo. Pa i o politici. Sada muk. U ćoškovima kafana raspoređeni oni koji su do juče u moralnom kodu mogli da se kriju samo po plotovima. Sad su glavni. Evoluirali. Uši im oštre, načuljenje. Ne liče na druge ljude. Postaju strah i trepet. I to je bila najava smtri Grada.

Najveći čitalac iz doba klasične gimnazije išao je ulicama i pitao se - zašto nemamo dobru biblioteku. A onda su mu javili - Glavni je rekao da su knjige glupost i ko to više čita. (Ugledao se sam na sebe - ostao je nepismen i poslije godina  Marka Miljanova).  Dobro  je gimnazijalac prognozirao - Grad bez knjiga je mrtav grad. I ubili su ga. Sad traži knjige po kontejnerima. I ima ih. Raskopusane, ali ima živaca da slaže stranice i čita. A ukapiraće da nađe i svaku desetu. Jer zna, ako nema knjiga  nema mu ni života.

Ubice imaju podršku. Od onih koji su ih do  juče smatrali za Avetinje. Ali kad potencijalni ubica postane Glavni odmah mu se pridruže. Suču sijede brkove, kao veliki junaci, a sad  služe da ubicama ćeraju podrepne muve. Obadi su za njih kao dinosaurusi. Za obade su zadužene posebne službe. Ubice moraju imati čisto tijelo. Kad nemaju mozga.

Gradski filozof stalno pominje pisma velike filozofkinje Hane Arent. Našao je negdje njeno pismo koje je uputila iz neke njemačke vukojebine. Arentova kaže u pismu - Provincija ne umire ona je već mrtva. Filozof zadaje građanima zagonetku - Što mislite kad je ovo pismo pisano? Muk. Neko od neznanja, neko od straha.

Tobožnji intelektualci i slobodni ljudi su se uspješno folirali jedno vrijeme. A kad su došle apanaže razotkrili su svoju ulogu. Ušunjali se u Grad i pokušavali uz visokoparne priče da uspavaju građane. I jedno vrijeme uspijevali. A pred samo ubistvo Grada govorili su da je to neminovno. Kao dert. Ali Mitke je ubijao sebe a ne varoš.

Stari gradjani sad shvataju - oni su htjeli nas da pobiju. Nije im odgovaralo da ima neko u svojoj memoriji ovaj Grad. Jer oni oće da stvaraju onako kako je Ničeova sestra stvarala u Paragvaju. Ali smo izgleda bili prežilavi. I kad nijesu ubili našu memoriju ubili su Grad. 

Sad glasove dižu i oni sa obala Rijeke. Najljepše. Oni znaju da se u Gradu nevinost gubila dva puta. Prvi put kad se prepliva rijeka, a onaj pravi negdeje uz njene obale. A ovi nevini bi najradije presušili rijeku. Ne znaju je ni preplivati. 

Pokušali su da regrutuju mlade killere. Ali su isuviše pretilni. Stegnuti u uska odijela i pritegnute kravate. Jedino bi mogli da ubijaju da im dobrovoljno dođeš pod britvu. Ali nema dobrovoljaca. I onda im je lakše ubiti čitav Grad.
Pred smrt su kao anesteziju puštali samo “kolo na kolo“. Uz podršku lokalnih zvijezda. Za 100 $. Nemaju stida. Diplari.

Nadali su se građani da makar u Grad neće pucati pijanci. I nijesu. Dok su bili pijani od alkohola. A kad su se napili Vlasti bili su brži od Đanga. (Đango izvini).

Ali  su se ubice zajebale. Pilat je znao da Isus nije mrtav.

Vrlo brzo o vaskrsu Grada...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.