navigacija Naslovnica Premium

"JUNAČKO DJELO"

9.6.2012 21:14

Šverc goriva 90-ih: Desetak ljudi misteriozno nestalo

Na pitanje ko su bili ljudi iz Crne Gore koji su u ovom poslu vodili glavnu riječ, Ilinčić odgovara: “I da znam ne bih vam rekao!”

Šverc goriva 90-ih: Desetak ljudi misteriozno nestalo
Milorad Milošević
Foto: Savo Prelević Autor: Milorad Milošević

Kada su u maju 1992. godine bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) uvedene međunarodne sankcije u početku je važilo za „junačko djelo“ preko privatne firme uvoziti naftine derivate za svoju državu, Crnu Goru ili Srbiju. Međutim, taj posao brzo je otišao van legalnih tokova novca i platnog prometa Narodne banke i preuzeli su ga uticajni biznismeni bliski režimima tadašnjih dviju republika, ali i kriminalci iz čitavog regiona.

Nafta i benzin su se, uglavnom, nabavljali iz Rumunije posredstvom beogradske firme Jugodrvo, ali je prostora za zaradu i ugrađivanje na početku posla bilo još za najmanje desetak privatnih firmi iz Crne Gore i Srbije. Naftini derivati su dobavljačima plaćani koferima deviza i tim poslom već krajem 1992. godine nije se svako mogao baviti.

„Vijesti“ su prethodna dva dana objavile izvode iz izvještaja koji se tiču crnogorske firme Juventa u vlasništvu Vuka Rajkovića, kuma bivšeg premijera Mila Đukanovića. U izvještajima bivšeg saveznog deviznog inspektorata za neregularnosti u ovom poslu sa Jugodrvom se pominju firma KMS iz Podgorice, koja je bila jedna među glavnima u ovom poslu, i firma Iling iz Kolašina.

Poznati crnogorski pronalazač i konstruktor Zoran Ilinčić sa svojom firmom Iling u jesen 1992. godine ugovorio je posredstvom beogradskog Jugodrva uvoz jednog voza benzina iz Rumunije, ali je na tom poslu, kako tvrdi za „Vijesti“, pretrpio gubitak.

Prema zapisniku saveznog deviznog inspektora Pavla Zelića koji je istraživao slične poslove koje je vodilo Jugodrvo, ta beogradska kompanija je 14. oktobra 1992. uvezla za kolašinski Iling 1.078,36 tona benzina od firme Mondijal po cijeni 665 dolara po toni ili ukupno 717.109 dolara.

U internoj dokumentaciji Jugodrva je navedeno da je 16. oktobra 1992. godine u vezi s ovim uvozom (uz potvrdu) plaćeno firmi Bershir (iz Rumunije) 1.068.494 njemačke marke, ali te potvrde nema u dokumentaciji, niti je postojalo odobrenje „Narodne banke da se izvrši ovo plaćanje niti dokazi o porijeklu deviza sa kojima je plaćanje obavljeno“.

“Crna Gora sa tim poslom nije imala nikakvog dodira. Radilo se o uvozu benzina iz Rumunije koji je kupljen u vrijeme sankcija u jesen 1992. Sankcije tada još nijesu bile 'tvrde' preko granice, ali sam iz tog posla izašao sa gubitkom od 50.000 njemačkih maraka iz prostog razloga što su nam gospoda Rumuni umjesto standardnog benzina od 98 oktana prodali benzin od 93 oktana. Dok smo ga ojačali u rafineriji u Pančevu, a to je trajalo 12 dana, cijena benzina je pala jer je, u međuvremenu, benzin uvezlo više firmi, tako da smo pretrpjeli gubitak iz tog posla kada smo benzin prodali”, kazao je Ilinčić.

Desetak ljudi misteriozno nestalo

Na pitanje da objasni kako su privatnici u to doba dolazili u situaciju da trguju sa državom i da li je za to bila potrebna veza u Vladi ili Direkciji za robne rezerve, Ilinčić je odgovorio:

“Što se mene lično tiče, tada imao firmu sa 100 zaposlenih radnika i bila je najveća privatna firma u Crnoj Gori, a poslije Karićevih bila je najveća u Jugoslaviji. Ja nikakve potrebe nijesam imao za bilo kakvim posebnim protežiranjem. Radilo se o klasičnom uvozu jer su na granici bili komotniji režimi i granica je bila propusna. Taj posao je radilo više firmi iz Srbije i iz Crne Gore.

Međutim, kada sam to završio vidio sam da se u tom poslu dešava nešto ružno. I ja sam napustio taj posao, iako sam bio u poziciji da ga odrađujem kvalitetno. Sjećam se da je krajem 1992. desetak ljudi (iz čitavog regiona-prim. aut), koji su radili slične poslove, pod misterioznim uslovima poginulo. Jednostavno mafija rumunska, bugarska i mađarska su to ukapirale jer su naši ljudi pare (za plaćanje) morali nositi u torbi”, objasnio je Ilinčić.

Tada je poginuo i jedan bivši crnogorski sekretar Centralnog komiteta (A. K.), a uveliko se spekulisalo da je razlog za to mogla biti upravo neka slična trgovina.

Ilinčić ističe da je u to doba, nakon uvođenja sankcija SRJ, u početku bilo “junačko djelo da se nešto uradi za državu, odnosno da se uveze nafta”.

“Međutim vrlo brzo su se u posao umiješali neki ljudi nekog drugog profila”, dodao je Ilinčić.

Kriminalni krugovi, naime, širom ovog regionu brzo su se našli u poslu. Uvoz naftnih derivata u jesen 1992. godine Ilinčić je obavljao iz Beograda, a ne iz Podgorice jer bi to, kako kaže, “bilo predaleko”.

Izmišljeni Mondijal izdavao račune

“Već početkom decembra 1992, nakon ovog posla, otišao sam iz Crne Gore u Englesku jer sam vidio da ovdje nije bio ambijent da se nešto može raditi, a da te neko drugi ne povuče za rukav sjutra, za pet godina ili za dvadeset. Vidio sam da se stvari moraju odrađivati mimo pravila, a meni to nije trebalo jer sam imao fin drugi posao”, kaže Ilinčić.

Ko je stajao iz preduzeća Mondijal budući da su svojevremeno postojale sumnje da je ona izmišljena, Ilinčić je rekao da se samo sjeća jednog računa koji mu je izdala ta firma.

Ko je stajao iz preduzeća Mondijal budući da su svojevremeno postojale sumnje da je ona izmišljena, Ilinčić je rekao da se samo sjeća jednog računa koji mu je izdala ta firma

“Pravo da vam kažem i meni je tada bilo malo čudno”, rekao je Ilinčić.

U njegovoj firmi Iling krajem aprila 2009. godine pokrenut je stečajni postupak.

U zaključku zapisnika inspektora Pavla Zelića od 30. marta 1993. (3/0-1006/1-93), koji se odnosi na poslovanje Jugodrva sa firmama iz Srbije i Crne Gore, objašnjava se način na koji je Jugodrvo uvozilo derivate nafte.

“Nadležnim organima je prikazivano da se derivati kupuju i plaćaju posredničkim firmama po cijenama koje su daleko veće od cijena po kojima su te derivate u to vrijeme uvozila druga jugoslovenska preduzeća. Međutim, Jugodrvo je u stvari direktno bez posrednika kupovalo derivate od firme Berkshir iz Rumunije i dio plaćanja vršio njoj, dio uplaćivao na posebno za to otvoreni konto u švajcarskoj banci Seckuriti, a za dio se ne može utvrditi šta je sa njim rađeno. Ukupno je uvezena roba preplaćena 12.111.269 USA dolara. Osim navedenog, Jugodrvo je neosnovano i bez odobrenja iznijelo i u inostranstvu zadržalo oko 200.000 dolara”, navedeno je u Zelićevom zapisniku.

Na pitanje “Vijesti”, ko su bili ljudi iz Crne Gore koji su u ovom poslu vodili glavnu riječ u biznisu, Ilinčić iskreno zaključuje:

“I da znam ne bih vam rekao!”.

KMS - Vladin ili privatni

Najkontroverznija crnogorska firma koja se pominje u zapisniku bivšeg deviznog inspektorata je KMS iz Podgorice koju Zelić označava za jednog od glavnih učesnika u prijavljenim poslovima sa Jugodrvom.

KMS je imala predstavništva u Beogradu i na Kipru. Bivši radnici Jugodrva su tvrdili Zeliću da se preko te firme Vlada Crne Gore „snabdijevala hranom i ostalim robama“. Iako su odgovorni radnici Jugodrva i KMS znali prave cijene po kojima se plaćala uvezena nafta i njeni derivati, za robne rezerve je izvršen uvoz koji je plaćen po znatno višim cijenama.

KMS je imala predstavništva u Beogradu i na Kipru. Bivši radnici Jugodrva su tvrdili Zeliću da se preko te firme Vlada Crne Gore „snabdijevala hranom i ostalim robama“

Inspektor Zelić u zapisniku od 30. marta 1993. navodi sumnjive transakcije KMS-a sa Jugodrvom, a po osnovu ugovora od 5. oktobra 1992. godine. Devizni inspektor ističe u izvještaju da navedeni uvoz Jugodrvo nije platilo u inostranstvu niti tražilo odobrenje za plaćanje, zbog čega je Zelić postavio pitanje „ko je platio ovaj uvoz, iz kojih sredstava i zašto je i kako Jugodrvo“ fakturisalo KMS-u nisku cijenu goriva, a ugovorilo izuzetno visoku.

Zelić je tvrdio da je KMS putem svojih firmi u Beogradu i na Kipru „bila do detalja upoznata i igrala važnu, ako ne odlučujuću ulogu“ u ovim poslovima. Vuk Rajković i Zoran Ilinčić, koje smo pitali ko stoji iza firme KMS iz Podgorice, tvrde da ne znaju odgovor.

Prema zvaničnim podacima registra podgoričkog Privrednog suda KMS je i danas aktivan u evidenciji kao predstavništvo stranog društva sa Kipra registrovanog u Crnog Gori. Adresa je Ulica Svetozara Markovića 8 u Podgorici, a registrovano je za “uslužne aktivnosti podrške poslovanju”.

Ovlašćeni zastupnik i osoba za prijem pošte je Đorđije Đurović iz Podgorice, a kao ovlašćeni stalni zastupnici za akta društva su Ivan Pusnik i Maria Zarkos, ali nijesu navedeni njihovi lični podaci i državljanstvo.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 19

  • doko 6 godina i 5 mjeseci
    Prvo je trebalo posvadati narod,zatim zatvoriti granice i na kraju napraviti nestasicu svih vaznih artikala.Tada se krenulo u pljacku naroda sve uz pricu kako je cio svjet protiv nas,samo su hrabri patrioti stajali na celu drzavic koje napravise.Tako se legalno pljackao narod od UGLEDNIH GRADANA i VELIKIH RODOLJUBA.Zato tu nasu naivnost placacemo narednih 100g.
    • 0
    • 0
  • dellboy 6 godina i 5 mjeseci
    inincic je klasicna lopovcina,ne znam ko mu pridaje uposte paznju,jedini njegov posao su prevare od kojih se napunio a nikad nije odgovarao.
    • 0
    • 0
  • karlito brigante 6 godina i 5 mjeseci
    Đe je god Milo bio - tu je krao, i uvjek su ostajali mrtvi iza njega. Dok se točilo gorivo: deset, dok se švercovao duvan: pedesetak, dok švercovala droga: Bog te pitaj, umlaćuju ih širom svijeta.
    • 0
    • 0