navigacija Naslovnica Premium

POGLAVLJE 11

20.4.2015 10:33

Poljoprivreda i ruralni razvoj

Poljoprivreda i ruralni razvoj Ilustracija
otvoreno
Foto: Dragana Koprivica

Poljoprivredi kao sektoru sa brojnim specifičnostima potrebna je jedinstvena i konzistentna politika iz više razloga: da zaštiti proizvođače i potrošače od fluktuacije cijena, da obezbijedi sigurnost u hrani, da očuva seoska područja, da održi vitalnost porodičnih gazdinstava i da dosljedno primjenjuje sistem bezbjednosti hrane.

Na nivou EU tu ulogu ima Zajednička poljoprivredna politika (Common Agricultural Policy – CAP), koja se razvija i reformiše više od 50 godina, i danas predstavlja najsloženiju od svih EU politika. CAP je kombinacija unutrašnje konkurencije, carinske zaštite i visoke budžetske podrške (40-45% EU budžeta).

Pravni sistem CAP-a obuhvata dva poglavlja acquis-a: poglavlje 11 - Poljoprivreda i ruralni razvoj i poglavlje 12 - Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika.

Poglavlje 11, ili CAP u užem smislu, sadrži tzv. dva stuba. Prvi je uređenje tržišta i direktna podrška (plaćanja) proizvođačima, a drugi je politika ruralnog razvoja.

Mjere prvog stuba integralno se finansiraju iz zajedničkog budžeta EU, dok za drugi stub važi princip kofinansiranja iz nacionalnih budžeta. Od ukupnog iznosa koji se godišnje izdvaja za CAP (oko 58 milijardi eura) 80% otpada na prvi, a 20% na drugi stub.

Već su pripremljeni novi propisi za CAP 2014-2020, koji predviđaju da se za CAP godišnje izdvaja oko 60 milijardi eura, od čega 3/4 za prvi, a 1/4 za drugi stub. Direktna plaćanja su daleko najveća stavka troškova CAP-a (oko 67%) i njihova je osnovna svrha da podrže dohodak poljoprivrednih gazdinstava.

Plaćanja ne zavise od vrste niti nivoa proizvodnje (tzv. de-coupled payments) nego su najčešće vezana za površinu korišćenog poljoprivrednog zemljišta.

Da bi gazdinstvo ostvarilo pravo na podršku potrebno je da održava poljoprivredno zemljište u dobrim agroekološkim uslovima.

Politika ruralnog razvoja sadrži niz mjera svrstanih u tri glavne grupe: prva je usmjerena na jačanje konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva, druga na održivo korišćenje resursa i treća na unaprijeđivanje kvaliteta života i širenje ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima.

U važećoj politici EU postoji oko 40 mjera, a njihov izbor i visina ulaganja zavise, prije svega, od prioriteta koje članice odrede kroz svoje programe ruralnog razvoja.

Zahtjevi pridruživanja za ove oblasti su brojni i različiti. Konkretno, za prvi stub odnosno uređenje tržišta i direktna plaćanja, potrebno je sljedeće:

- administracija za upravljanje troškovima CAP ili agencija za plaćanja koja mora biti osposobljena: da prima i provjerava zahtjeve, da plaćanja vrši ispravno, da se dokumenta podnose u formi propisanoj pravilima EU, da vodi evidenciju o plaćanjima i o obavljenoj administrativnoj i fizičkoj kontroli;

- integrisani sistem administracije i kontrole (IACS) koji sadrži: kompjuterizovanu bazu podataka, sistem identifikacije poljoprivrednih parcela, sistem za identifikaciju i registraciju životinja, relevantne registre gazdinstava;

- mreža računovodstvenih podataka na farmama (FADN) i tijelo odgovorno za odabir gazdinstava od kojih se sakupljaju podaci;

- administracija za redovni monitoring tržišta i cijena; - organizacije proizvođača, koje se formiraju na inicijativu proizvođača i imaju pravila usklađena sa EU propisima;

- administracija za efikasnu primjenu propisa EU u organskoj poljoprivredi i politici kvaliteta (zaštita geografskog porijekla, geografskih oznaka i garantovano tradicionalnih specijaliteta); 

- dosljedna primjena pravila zajedničkog tržišta za određene sektore: različiti standardi prodaje, pravila o klasifikaciji, pakovanju i etiketiranju.

U ispunjavanju zahtjeva tržišta, članice se fokusiraju na javni sektor koji, ali i privatni sektor mora da se poboljša u proizvodnji, preradi i prodaji kako bi se jačala konkurentnost proizvodnje hrane.

Za drugi stub odnosno politiku ruralnog razvoja, potrebno je: - da svaka članica ima komitet za procjenu efikasnosti i kvaliteta sprovođenja programa ruralnog razvoja, koji se osniva u konsultaciji sa partnerima, a u njegovom radu učestvuje i predstavnik Evropske komisije u svojstvu savjetnika;

- administracija koja će osigurati primjenu strogih pravila u sprovođenju mjera ruralnog razvoja, odgovorni organi imenuju se na nacionalnon nivou, a potom ih odobrava Komisija;

- obezbijediti identifikaciju potreba ruralnih područja, izradu, primjenu i upravljanje programima; kontrolu finansijskih tokova i sprovedenih mjera; monitoring, izvještavanje, kontrolu i vrednovanje programa i pojedinih mjera.

Da bi vršila navedene funkcije, administracija mora da ispunjava propise EU i da obezbijedi učešće regionalnih i lokalnih vlasti, kao i svih socijalnih partnera.

Stupanjem na snagu Privremenog sporazuma u januru 2008. počele su da važe odredbe o trgovini poljoprivrednim proizvodima između Crne Gore i EU27, koje su sadržane u Poglavlju II Sporazuma (od 24. do 33. člana), a od stupanja na snagu SSP-a (maj 2010.) i ostale odredbe. SSP omogućava Crnoj Gori izvoz u EU bez carinskih opterećenja, osim mlade junetine i vina, za koje je dogovorena godišnja kvota za izvoz 800 t, odnosno 16.000 hl. S druge strane, kvota za uvoz vina iz EU bez carinske zaštite je 3.500 hl.

Otvaranje crnogorskog tržišta za proizvode iz EU-27 je postepeno: a) za najmanje osjetljive proizvode stupanjem na snagu Privremenog sporazuma; b) za manje osjetljive proizvode carinska zaštita se progresivno eliminiše u roku od 5 godina; i c) za osjetljive proizvode (meso, mlijeko, voće i povrće koje se proizvodi u CG) zaštita se smanjuje po 10% u roku od 5 godina, do 50% postojećeg nivoa.

Član 28. SSP-a odnosi se na Protokol o vinu i alkoholnim pićima, dok se Crna Gora članom 33. obavezala da će obezbijediti zaštitu geografskog porijekla i geografskih oznaka za poljoprivredne proizvode koji su registrovani u EU.

Njime je predviđeno da će i Crna Gora moći da registruje svoje geografske oznake u EU u skladu sa Uredbom Savjeta (EC) 510/2006 i njenim naknadnim izmjenama.

Pravci razvoja poljoprivrede i usklađivanja agrarne politike sa CAP-om definisani su strategijom “Crnogorska poljoprivreda i Evropska unija - Strategija proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja”, iz 2006.

Polazeći od koncepta održivog razvoja i multifunkcionalnosti poljoprivrede, Strategija donosi četiri cilja: održivo gazdovanje resursima, stabilna i prihvatljiva ponuda bezbjedne hrane, obezbjeđivanje primjerenog životnog standarda za seosko stanovništvo i podizanje konkurentnosti proizvođača hrane.

Nacionalni program proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja (2009-2013.) predstavlja okvir za usklađivanje agrarne politike Crne Gore sa CAP-om. Sadrži razrađene mjere agrarne politike i višegodišnji plan budžeta za poljoprivredu.

Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju ili “mali ustav poljoprivrede’’ donosi, između ostalog, pravni okvir za agrarnu politiku definisanu Strategijom. Predviđa donošenje brojnih podzakonskih propisa koji će značiti suštinsku primjenu osnovnih odredbi ovog zakona.

Jačanje kapaciteta administracije i institucija (stručnih i savjetodavnih službi, laboratorija) stalan je proces koji se podržava iz nacionalnog budžeta i pretpristupne podrške EU. Sticanjem statusa kandidata, Crna Gora može da koristi petu komponentu IPA podrške, koja se odnosi na ruralni razvoj.

Program IPARD je u fazi prihvatanja u Evropske komisije i njegova će primjena u suštini značiti ‘’pripremnu školu’’ za sprovođenje politike ruralnog razvoja kada Crna Gora postane članica EU.

Ključni su uslovi za sprovođenje IPARD-a, upravljačko tijelo u Ministarstvu i osposobljena agencija za plaćanja. Imajući u vidu sadašnje stanje poljoprivrede, tokom pretpristupnog perioda se moraju unaprijediti apsorpcijski kapaciteti za mogućnosti koje pruža članstvo u EU.

Za razliku od poglavlja 12, gdje je dominantno tzv. pravilo ‘’must’’ (mora), u poglavlju 11 brojna su pitanja predmet pregovora: vrsta i iznos direktnih plaćanja proizvođačima, odabir mjera ruralnog razvoja i dr. To je još izazovnije i odgovornije za pregovaračke timove! Evropska komisija dozvoljava da se definišu tranzicioni periodi, tj. dodatni rokovi u kojima će se otkloniti nedostaci i otpočeti primjena nekog od obavezujućih EU propisa.

U pripremi pregovora i pregovaračkih platformi treba se ugledati na iskustva drugih, ali ih ne treba kopirati. Odluke treba donositi nakon pažljive analize i sprovedenih internih konsultacija.

Važna je postepenost: prvo znati suštinu zahtjeva, zatim stvoriti pretpostavke i onda uvoditi i primjenjivati nova rješenja. U sprovođenju reformi i harmonizaciji propisa sa onim u EU, ne smiju se gubiti iz vida veličina i realne potrebe poljoprivrede, čemu treba primjeriti institucionalne i administrativne kapacitete.

• EU model će biti podsticajan za crnogorsku poljoprivredu, jer postoje mehanizmi za podršku malim gazdinstvima, kakvih je puno u EU27. • Crna Gora će, pored povoljnosti koje pruža tržišta od 500 miliona potrošača, imati i izdašnu finansijsku podršku za direktna plaćanja i ruralni razvoj, ukoliko ispuni predviđene obaveze i uspješno obavi pregovore.

• EU insistira na «strogim» pravilima s ciljem da se obezbijedi uređeno i predvidivo tržišno ponašanje i bezbjedan proizvod za krajnjeg potrošača, ali istovremeno višestruko podržava konkurentnost proizvođača i uvođenje EU standarda.

• EU ne ograničava razvoj i povećavanje proizvodnje, kako se u javnosti može čuti, ograničenje koje sada važi za proizvodnju mlijeka ukida se u aprilu 2016.godine i jedino još ostaje ograničenje za podizanje novih vinograda (planting rights).

Možda nijeste znali o poljoprivredi EU27

• Učešće primarne poljoprivrede u BDP-u je ispod 2%, a u zapošljenosti 5,1%;

• Sektor hrane, međutim, doprinosi BDP-u sa oko 10% i jedan je od najvećih u ekonomiji EU;

• EU je istovremeno i najveći izvoznik i uvoznik hrane u svijetu;

• Preko 90% teritorije EU27 spada u ruralna područja;

• Prosječna veličina gazdinstva je 12,6 ha, i varira od samo 0,9 ha na Malti, zatim 3,5 ha u Rumuniji i na Kipru, pa do 89 ha u Češkoj;

• Bruto plate u poljoprivredi EU27 su tek oko 70% prosjeka ekonomije u cjelini, što je jedan od ključnih razloga za finansijsku podršku;

• Porodična gazdinstva imaju dugu tradiciju i predmet su izdašne podrške u EU;

• EU snažno podržava regionalne prepoznatljivosti, što će odgovarati i našoj poljoprivredi.

Milan Marković

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (1 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.