navigacija Naslovnica Premium

POGLAVLJE 20

20.4.2015 10:33

Preduzetništvo i industrijska politika

Preduzetništvo i industrijska politika Ilustracija
otvoreno
Foto: Dragana Koprivica

Poglavlje otvoreno 18. decembra 2013. godine

Pregovaračko poglavlje o oblastima preduzetništva i industrijske politike predstavlja skup principa, instrumenata i preporuka kojima se evropske države vode u upravljanju privredom kako bi se osigurao rast svake članice, a spriječile potencijalno štetne posljedice po druge pripadnice 27-članog bloka.

Posljednja revizija ovih principa je sadržana u dokumentu Evropa 2020, čiji je cilj podizanje konkurentnosti evropske privrede na međunarodnom nivou, povećanje produktivnosti i razvijanje tržišnih prednosti baziranih na znanju i inovacijama.

Ovakva strategija je rezultat više faktora koji su posljednjih godina natjerali razvijenu Evropu da preispita svoju ekonomsku poziciju.

Sa jedne strane, evropske privrede su pod velikim pritiskom konkurencije iz zemalja u razvoju, i jednostavno nijesu u stanju da se takmiče u onim segmentima proizvodnje koji se oslanjaju na bogatstvo sirovinama i/ili jeftinu radnu snagu.

Još jedan razlog su i demografske promjene u Evropi, gdje je populacija znatno starija, ali i mnogo bolje obrazovana, što otvara mogućnosti za konkurentnost u domenu znanja i inovacija.

Sa druge strane, svijest o klimatskim promjenama i čovjekovom negativnom uticaju na okolinu, kao i o tome da je za visok kvalitet života neophodno ulaganje u prirodu i smanjenje zagađenja čine da se politike ekonomskog razvoja u EU sve više zasnivaju na principima održivosti.

Crna Gora dijeli mnoge od navedenih karakteristika evropskih društava. Na primjer u pogledu demografske strukture, a zbog malog unutrašnjeg tržišta i energetske zavisnosti ima još veće probleme sa konkurentnošću u industrijama u kojima se mora takmičiti sa proizvodima iz zemalja u razvoju.

Međutim, uprkos samoproklamovanom statusu ekološke države, Crna Gora je uložila vrlo malo u razvoj „zelenih“ industrija, poput obnovljive energije, kao uostalom i u eksploataciju prirodnih potencijala zemlje. Konkurentnost obrazovnog sistema, kao i njegov potencijal da služi kao motor privredi zasnovanoj na inovacijama je pod velikim znakom pitanja, a najveći dio državne pomoći privredi je i dalje koncentrisan na tradicionalne aktivnosti u domenu teške industrije.

Zato je za budućnost crnogorske ekonomije neohodno dobro promisliti prioritete razvoja na srednji i duži rok i izraditi detaljne strategije za njihovo ostvarivanje.

Uz gore navedene principe za razvoj privrede, pravna tekovina Evropske unije u ovoj oblasti sadrži i konkretne preporuke, strategije i programe ekonomske saradnje u koje će Crna Gora morati postepeno da se uključuje.

Osim preporuka o regulaciji opšteg poslovnog okruženja, gdje se ističe uklanjanje administrativnih prepreka i podrška uvođenju informacionih tehnologija na sve nivoe poslovanja, najveći dio instrumenata razmatranih u ovom poglavlju spada u dvije oblasti: razvoj malih i srednjih preduzeća, i polje sektorskih politika. 

Dosadašnja harmonizacija je veoma neravnomjerna – Crna Gora nema sveobuhvatnu industrijsku strategiju, a osim turizma nema ni specifične strategije za druge privredne grane.

Sa druge strane, reforma opšteg poslovnog okruženja je prilično odmakla, a prema procjeni Evropske komisije najrazvijenija komponenta preduzetničke i industrijske politike je upravo domen malih i srednjih preduzeća (MSP).

Najveći dio harmonizacije u ovoj oblasti je postignut u okviru druge Strategije za mala i srednja preduzeća za period 2007-2010, razrađene u saradnji sa Njemačkom organizacijom za tehničku pomoć i saradnju (GTZ) i Evropskom agencijom za rekonstrukciju.

Glavni organ za ovu oblast na državnom nivou je Direkcija za mala i srednja preduzeća, a u međuvremenu je osnovano i jedanaest regionalnih biznis centara, čiji je zadatak da na lokalnom nivou pomognu ovim preduzećima u izradi biznis planova, prijavljivanju za povoljne kredite, izradi studija izvodljivosti i slično.

MSP su dobile i olakšan pristup finansijama: od 2006. do 2008. ukupna vrijednost kredita sa državnim garancijama za mala i srednja preduzeća je iznosila više od 60 000 000 eura, zajedno sa još 233 000 000 izdatih od strane mikro-kreditnih institucija. Od 2008.

Crna Gora je, takođe, članica Evropske mreže preduzetništva (European Enterprise Network), koja pruža malim i srednjim preduzećima pomoć u izlasku na evropsko tržište i povezivanju sa partnerima u inostranstvu.

Kao i u mnogim drugim oblastima, međutim, postoji ogroman raskorak između usvojenog pravno-administrativnog okvira i primjene istog.

Evropska komisija cijeni da je dosadašnja politika prema malim i srednjim preduzećima dala dobre rezultate, jer je njihov udio u privredi porastao u posljednjih nekoliko godina (mala i srednja preduzeća čine oko 60% zapošljenosti i bruto domaćeg proizvoda i oko 31% izvoza). Ilustrativno je, međutim, da i sama Komisija mora da se oslanja na ovaj opisni indikator, iz prostog razloga što za ovu oblast još nema detaljnijih analiza.

Čitav sistem podrške malim i srednjim preduzećima je prilično netransparentan – na internet stranici Direkcije postoji mnoštvo strategija, ali zato vrlo malo izvještaja o postignutom.

Posljednji izvještaj o radu same Direkcije je iz 2005, a od 2007. nema ni izvještaja o funkcionisanju regionalnih biznis centara.

Najbolji primjer je možda inkubator „Inventivnost“ koji je posebno istaknut u odgovorima na Upitnik Evropske komisije kao primjer pozitivne politike u podršci novim preduzećima, ali i novim tehnologijama.

„Inventivnost“ je osnovan 2009. kao podrška mladim ljudima zainteresovanim za poslovna rješenja u oblasti softverskog inženjerstva i e-biznisa. Tri godine kasnije, ne postoji nijedan izvještaj o ovom projektu, internet stranica inkubatora ne sadrži nikakve informacije, a nijedna od pet „informacionih“ firmi koje navodno postoje u inkubatoru nema sopstvenu internet stranicu.

Nedostatak ozbiljnijih procjena učinka je donekle i posljedica najvećeg problema crnogorske industrijske i preduzetničke politike – nedostatka sveobuhvatne strategije za razvoj.

To znači i da deklarisani razvojni prioriteti ne odgovaraju uvijek rasporedu sredstava, pa se privredna politika često svodi na „gašenje požara“.

Tako je uprkos svom isticanju njihove važnosti za konkurentnost i zapošljavanje u Crnoj Gori čitav sektor malih i srednjih preduzeća u 2011. dobio oko 1.37 miliona eura državne pomoći, odnosno skoro 35 puta manje nego KAP i Željezara.

Za projekte u okviru „održivih“ ciljeva razvoja: zaštitu životne sredine, obuku zapošljenih i istraživanje i razvoj od 2008. do 2011. nije dodijeljen ni jedan jedini euro.

Detaljan rad na izradi industrijske strategije bi morao da počne ubrzo, jer je vrlo moguće da će pregovori oko ovog poglavlja potrajati, iako je u nekim oblastima harmonizacija pravnog okvira već poodmakla.

Poslovno okruženje je u principu pozitivno ocijenjeno, ali to ne znači da tokom pregovora neće doći do dalje revizije regulatornog okvira: nakon otvaranja istog poglavlja u Hrvatskoj, komisija zadužena za procjenu legislative u ovoj oblasti je preporučila ukidanje ili pojednostavljivanje čak 55% pravnih propisa u oblasti privrede.

Drugi mogući izvor komplikacija je to što je ovo poglavlje veoma usko povezano sa ostalim poglavljima vezanim za privredu, poput politike konkurencije, ribarstva, poljoprivrede, životne sredine, pa i ekonomske i monetarne politike.

To komplikuje usklađivanje, jer se neke oblasti preklapaju, a neki od Vladinih napora da poboljša poslovno okruženje čak mogu biti kontraproduktivni na drugim poljima.

Na primjer, nedavno drastično smanjenje poreza na dobitak i prihode zapošljenih svakako olakšava preduzetnicima, ali zato smanjuje državne prihode i prebacuje teret na potrošače, kao kada se u cilju smanjenja deficita uvode novi porezi na usluge u mobilnoj telefoniji i specijalne akcize na kafu i mineralne vode.

Zato, koliko god trajao, proces pregovora u domenu industrijske politike može samo pomoći da se razotkriju takvi problemi i slična ad hoc rješenja zamijene dugoročnim planiranjem razvoja crnogorske privrede.

Uprkos svim nedostacima, dosadašnja politika podrške već daje plodove: mala preduzeća imaju mnogo bolji pristup izvorima finansiranja, imaju gdje da potraže savjete o poslovanju, ulaganjima i mogućnostima izlaska na strana tržišta, a novom strategijom su predviđeni i posebni programi za manje zastupljene društvene grupe: žene, mlade, i početnike u biznisu.

Usklađivanje sa evropskim propisima u oblasti preduzetništva i ekonomske politike bi na duži rok trebalo da pomognu crnogorskoj privredi da privede kraju proces restrukturiranja i identifkuje oblasti u kojima postoje stvarne šanse za razvoj konkurentosti.

U međuvremenu, sam proces pregovora bi mogao poslužiti da se razotkriju nedoslijednosti i neefikasnosti u dosadašnjim politikama, i tako oslobode resursi za ulaganja u prioritetne oblasti.

Najzad, postepenim povećanjem transparentnosti administracije i razvojem instrumenata za pomoć malim i srednjim preduzećima, sve više građana će imati priliku da se otisne u sopstveni biznis.

Vera Šćepanović 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.