navigacija Naslovnica Premium
19.4.2017 12:05

Božo Vrećo ili sloboda izbora

Božo Vrećo za sebe kaže da nije ni muško ni žensko, nego je čista sloboda. Za takvo što je, u građanskom smislu, potrebna hrabrost. Takva hrabrost kakvu nemaju svi gazije, harambaše i junaci našega svijeta

Božo Vrećo ili sloboda izbora Božo Vrećo
Foto: Savo Prelević

Koristeći današnji novogovor i takozvanu političku realnost, Božo  Vrećo  je Srbin iz Foče, koji je prešao živjeti u Sarajevo da pjeva i to, ni manje ni više, nego sevdalinku, za koju bi bošnjački nacionalisti rekli da je samo njihova, a srpski nacionalisti bi ga osudili iz razloga - šta jedan Srbin ima tražiti u Sarajevu. Naravno, kako  Vrećo  nije iz te priče, sve djeluje više nego nadrealno.

Gledano današnjom dioptrijom, nimalo laka i nimalo zahvalna odluka.

Božo Vrećo za sebe kaže da nije ni muško ni žensko, nego je čista sloboda. Za takvo što je, u građanskom smislu, potrebna hrabrost. Takva hrabrost kakvu nemaju svi gazije, harambaše i junaci našega svijeta. Biti ni muško ni žensko, nego čista sloboda, znači biti sam i suočen sa svima koji nikad nisu sami. Jer u grupi je lakše. Ali za umjetnika, pjevača sevdaha, takva je sloboda blagotvorna. Pogotovu što Božo Vrećo ne glumi, kao što su u antičkom teatru muškarci glumili žene. On žena naprosto nije. Kao što, naprosto, nije muškarac, on nije ni oboje u isto vrijeme. On je Sloboda izbora, on je Božo.

Način njegovog pjevanja je začudan, heruvimski. Ili kerubinski, ako nemate toliko slobode da razumijete i prihvatite istočnu varijantu. Ponekad se čini kako on sevdalinke pjeva onako kako ih pjevaju i drugi dobri pjevači, ili onako kako bi sevdalinke i trebalo pjevati. A odmah zatim začuje se, osjeti se nešto što je mnogo više i od te pjesme i od puke interpretacije. Želeći da pjeva sevdah, kao što su to željeli i mnogi drugi, Božo Vrećo je najednom zapjevao nešto drugo, što je više i veće od sevdalinke, naprosto zato što je u svakom pogledu neponovljivo. Boža je moguće imitirati, moguće mu se rugati - o, to bi bilo najlakše, za uspješno ruganje njemu ne treba ni imati posebnog talenta, jer je do bola lako persiflirati, nagrđivati i rugati se svemu što je samo po sebi talentovano. Ali njega ne možete slijediti, ne može mu se biti pandan. On je prvi i posljednji u svojoj vrsti.

To pjevanje ne mora se nikome sviđati. I bolje bi bilo da se ne sviđa svima, jer tada bi se moglo ozbiljno posumnjati kako i nije riječ o pjevanju. Ali sloboda tog čovjeka je od one vrste koja druge ne obavezuje i ne zarobljava.

Božo je krik Bosne i sve ono što ona danas nije. Božo je sloboda izbora.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (12 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • petrovac 1 godinu i 7 mjeseci
    Božo Vrećo dobro pjeva,sve ostalo je greška prirode,za koju on nije kriv,takoje - kako je. Imam sve njegove pjesme, a nemogu mu oprostiti izlazak /čudan,mada te bolesnike možeš svakako tumačiti/ iz predstave Koštana,ipak sa toliko svjetske sslobode,treba imati i malo pameti.
    • 2
    • 0
  • Dačkenzeočirokapači 1 godinu i 7 mjeseci
    Крајње исфорсиран текст. Лош покушај. Пуни смо псеудоинтелектуалаца и интелектуалних снобова.
    • 4
    • 2