navigacija Naslovnica Premium

‘Časna pionirska, plan B je Irska’

‘Za dΩ spremni’ koji čak ni državna novinska agencija nije uspjela u svom izvještaju valjano dešifrirati) pa do skupljanja hrane i higijenskih potrepština za siromašne, humanitarnog pečenja palačinki ili već tradicionalnog maturantskog plesanja renesansnog dvorskog plesa quadrille na ulicama nekih gradova

‘Časna pionirska, plan B je Irska’
Foto: Twitter

Sjećate li se gordih fraza iz socijalističkih vremena koje su slavile omladinu kao budućnost društva i domovine? „Narod koji ima ovakvu omladinu ne treba brinuti za svoju budućnost“, kazao je Josip Broz Tito kada je jednom posjetio mlade akcijaše na gradilištu pruge Šamac-Sarajevo. Tito se, u stvari, referirao na poslovicu koja kaže da „na mladima svijet ostaje“, a ima i ona manje gorda i entuzijastična: „Mladost-ludost“. U međuvremenu, isti onaj narod, sada atomiziran na narode, koji uz svoju omladinu nije morao brinuti za budućnost, ostavio je omladinu bez te budućnosti. U stvari, tu je budućnost sadašnjoj omladini dobrim dijelom otela ona bivša omladina slavljena u Titovoj krilatici.

Današnja mladost svoje stavove o budućnosti obično iskazuje zadnjih dana maja, tog „mjeseca mladosti“ u kojem po tradiciji generacije maturanata završavaju srednjoškolsko obrazovanje, a zadnji dan, također tradicionalno, obilježavaju ludovanjem na ulicama i trgovima. Od svih silnih mudrosti o mladima ispada tako da jedina ustrajno vrijedi ona o „mladosti - ludosti”.

Uniformirani da bi bili posebni

Taj zadnji dan školovanja svodi se na pretjerano ludovanje, opijanje, maltretiranje prolaznika, a sve češće i vandaliziranje nad javnom imovinom. Dakako, ima i lijepih primjera. Već se urezao u pamćenje prizor iz Srebrenice gdje su srednjoškolci, Srbi i Bošnjaci, skupa proslavili kraj školovanja. Ili iz Drvara gdje se na sličan način zajednički od škole oprostiše mladi Hrvati i Srbi.

U Hrvatskoj je, recimo, ovogodišnji „ludi dan“ (u Zagrebu kažu - norijada) imao je, kako to biva, svoje ružne i lijepe strane. Od skrnavljenja spomenika, bacanja dimnih bombi i defiliranja u majicama s ustaškim pozdravom (doduše, dovitljivo šifriranim

‘Za dΩ spremni’ koji čak ni državna novinska agencija nije uspjela u svom izvještaju valjano dešifrirati) pa do skupljanja hrane i higijenskih potrepština za siromašne, humanitarnog pečenja palačinki ili već tradicionalnog maturantskog plesanja renesansnog dvorskog plesa quadrille na ulicama nekih gradova.

Ključni sastojak te maturnatske ikonografije već godinama je njihova odjeća. Svaki razred mora biti uniformiran da bi bio poseban i raspoznatljiv u toj razuzdanoj gomili zadnjeg dana, a svi učenici istog razreda u identičnim majicama s prigodnim natpisima. Ti natpisi iz godine u godinu, koliko duhovito toliko i oporo, nose poruke svijetu odraslih u koji maturanti upravo umarširavaju. Dok se u Hrvatskoj već prezreli maturanti generacija ‘41, ‘45, ‘71 i ‘91 beznadno suočavaju s prošlošću, dotle se nove generacije maturanata suočavaju s budućnošću. A ako oholo pomislite da su te generacije površne i lakomislene, da nisu naučile mnogo o ovdašnjoj povijesti i ekonomiji - varate se. Znaju oni itekako dobro što ih čeka već iza prvog ugla nakon što im nadležni poudaraju žigove na svjedodžbe.

Mladenački bunt odavno nije u šezdesetomaškim krojevima. Današnja omladina uglavnom se eskapistički troši u instantnom hedonizmu. Hipnotizirana hipsterskim aplikacijama i otupjela na društvenim mrežama nije to baš ona mladost na kojoj je svijet trebao ostati i uz koju njen narod ne bi morao brinuti za svoju budućnost. No, što uopće mi sredovječniji i oni matoriji znamo o tim krhkim bićima, pripadnicima još jedne generacije kojoj nakon brzo potrošenih kodova X, Y, Z... više nije preostalo mnogo opisnih naziva. Ono malo po čemu ih možemo raspoznati u arhipelagu izgubljenih generacija jest rezignacija i ravnodušnost. Oni su već shvatili da su stariji uneredili državu i poharali društvo ne ostavljajući im bogzna kakvo nasljeđe. Zato imaju taj jedan dan, ludi dan, da u njemu vrisnu što imaju za vrisnuti ili neka zauvijek šute prije nego što ih sustav primi u svoj klijentelistički i strogo hijerarhijski zagrljaj. Znajući kako stoje stvari, oni su u svojim glavama već složili ‘plan B’. U Hrvatskoj ove godine to nitko nije lucidnije sažeo od jednog razreda maturanata iz Varaždina. Odjeveni kao nekadašnji Titovi pioniri, poručili su: “Časna pionirska, plan B je Irska”.

Kada je netko na taj njihov performans uzvratio pitanjem što bi bio ‘plan A’, domišljato su odgovorili: Njemačka. Njemačka i njen, iz ovdašnje perspektive ekonomsko-emigrantski surogat - Irska, već se oblikuju u svijesti prosječnog hrvatskog maturanta u posve izvjesni plan za budućnost.

Majice im drugi kroje

Čitanjem poruka s maturantskih majica, mokrih od znoja i alkohola, posve je jasno da je snažna njihova svijest o manjku perspektive tu kod kuće. U Osijeku, odakle se najviše iseljava u Irsku i šire, jedan je razred kraj školovanja ispratio sloganom na majicama: “Sanjao sam diplomu i kuću na kat, a na kraju ću u Dublinu suđe prat”. Neki drugi poručiše: „Ne bih se vratio ni da sam bumerang”. Bilo je i poruka: „Država me tjera dalje“ ili „Danas laboranti, sutra emigranti“. Maturanti i maturantice nekog razreda poručiše da su “Za biro spremni”, a na istom tragu je i slogan nekog sličnog razreda s 22 učenika: “Još 22 nezaposlena”. Neki dadoše do znanja da znaju kako opstati ako se baš mora ostati: “Učili smo zakone i ustav da zaobiđemo pravni sustav” ili „Više izostanaka nego saborski zastupnici“. Neki koji nisu željeli patetično vapiti o smjeru kojim sada treba(ju) krenuti u životu, na majicama su imali ironični natpis „Adisad?“ s logom Adidasa i igrom riječi na konto tog sportskog brenda. Bio je u Zagrebu neki razred čiji su učenici na majicama imali najkraći i vjerojatno najjasniju poruku: „Ništa.“ S točkom na kraju, koja ranjava više od same riječi.

Jedino što donekle kvari dojam o (još jednoj) osviještenoj generaciji maturanata koji će sreću morati tražiti negdje drugdje jest činjenica da se većina tih majica skupa s natpisima u stvari nudi preko interneta. Očito postoji dobro uhodani biznis (uza svaku majicu gratis zviždaljka!) koji učenicima olakšava da iz široke lepeze proizvoda maturantske konfekcije izaberu majicu s prikladnim buntovničkim ili nihilističkim sloganom koji je smislio netko drugi, a u kome se, eto, najbolje vide. No, tkogod smislio ono „Ništa.“ dobro je osmislio. Jer većina će ih od toga – od ničega, nule – morati krenuti. I sa znanjem da im majice drugi kroje.

(Al Jazeera)

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (7 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.