navigacija Naslovnica Premium
Marsel Frajšer
NOVA GLOBALNA EKONOMIJA
1.12.2014 09:17

Četiri njemačka najn

Ključ za okončanje evropske krize je - velika nagodba

Četiri njemačka najn
Foto: Shutterstock

Stav Njemačke prema Evropi je postao odbijanje i neučestvovanje. Njeni kreatori politike uskraćuju aktivniju fiskalnu politiku članicama eurozone pogođenim krizom; odbijaju da podrže evropsku investicionu agendu u cilju stvaranja potražnje i rasta; proglasili su fiskalni suficit, umjesto bržeg potencijalnog rasta, kao svoj primarni domaći cilj; i počeli su da se okreću protiv Evropske centralne banke (ECB) u borbi protiv deflacije i kreditne krize. U sva četiri slučaja, Njemačka griješi. 

Nema sumnje da Njemačka s pravom odbija uskogrude pozive Francuske i Italije na bezuslovnu fiskalnu ekspanziju. Na kraju krajeva, fiskalni stimulans može da funkcioniše jedino ako podupire privatne investicije i ako ga prate ambicioznije strukturne reforme - one kojima se Francuska i Italija trenutno opiru.
Međutim, Njemačka ima sav mogući uticaj da primijeni reforme orijentisane ka stabilnosti koje želi za Evropu. Njemačka, zajedno sa Evropskom komisijom, može ubijediti Francusku da slijedi dublje reforme u zamjenu za više vremena kako bi konsolidovala deficit.

Njemačka se, međutim, ne može prepustiti opsesiji reformi ekonomije ponude a da istovremeneo ne slijedi politiku jačanja rasta. Kao što Njemačka zna iz sopstvenog iskustva ranih 2000-ih, potrebno je dosta vremena da se osjete koristi od reformi ekonomije ponude, a to su pojačana konkurencija i veće stope dugoročnog rasta. 
Vrijeme je luksuz koji Evropa nema. Sa svakim mjesecom sa kojim ekonomija gubi produktivni kapacitet, raste vjerovatnoća stagnacije i deflacije.

Ključ za okončanje evropske krize je plan stimulansa koji će se pozabaviti nedostacima i na strani ponude i potražnje. Zato je pogrešno odbijanje Njemačke da pomogne da se pronađe način za finansiranje predložene evropske investicione agende - koje bi, za ograničeno vrijeme, finansiralo produktivnu privatnu investiciju.
Jednako je problematično i fokusiranje Njemačke na održavanje fiskalnog suficita. S obzirom na to da su projekcije rasta njemačkog BDP za ovu i sljedeću godinu revidirane naniže za više od 0,6 procentualnih poena u posljednjih nekoliko mjeseci, vlada bi mogla biti primorana da započne procikličnu fiskalnu politiku da bi postigla taj cilj, proizvodeći čak niži rast kod kuće i u eurozoni.

S obzirom na to da je proizvodni jaz njemačke ekonomije i dalje negativan, vlada bi trebalo da primjenjuje ekspanzionističku fiskalnu politiku usmjerenu na infrastrukturnu slabost države. U tom cilju, plan ministra finansija Volfganga Šojblea da potroši dodatnih 10 milijadi dolara na javne investicije 2016-2018. je korak u pravom smjeru. Međutim, sa samo 0,1 odsto godišnjeg BDP Njemačke, Šojbleov plan izgleda više kao pokušaj da se umire kritike koje stižu iz ostatka Evrope nego kao istinska politička promjena.

Četvrta politička greška Njemačke je njeno očigledno povlačenje podrške ECB. U posljednjih sedam godina, akcije ECB su pomagale njemačkoj ekonomiji i poreskim obveznicima isto kao i onima njenih susjeda. Štaviše, tvrdnja da je to što ECB kupuje hartije od vrijednosti pokrivene aktivom ravno „toksičnim kreditima“ koji prebacuju rizik na njemačke poreske obveznike je neosnovana; na kraju krajeva, od 2008. nije bilo kašnjenja sa otplatom dugova.

Njemački lideri moraju ovo uvidjeti i javno stati u odbranu ECB od neosnovanog širenja straha. Ako to ne učine, steći će se utisak da su po srijedi napori da se zakoči uspon ultradesničarskih antievropskih političkih snaga, posebno Alternative za Njemačku. Međutim, ta strategija samo ide na ruku toj stranci.
Ako njemačka vlada odbije da zauzme razumniji pristup, rizikuje da podrije kredibilitet ECB, tako smanjujući djelotvornost svojih mjera. Ako se to desi, ECB bi mogla biti primorana da započne kupovinu obveznica eurozone u velikoj količini preko svoje šeme, takozvane „direktne monetarne transakcije“ - što je plan kojem se čvrsto protive mnogi njemački kreatori politike.

Njemačka vlada može iskoristiti svoj znatni uticaj da ubijedi Francusku i Njemačku da slijede strukturne reforme koje su potrebne i jednoj i drugoj državi, dok istovremeno omogućava stimulans potražnje naklonjen rastu kamo bi se uklonila prijetnja deglacije koja visi nad eurozonom. Ona takođe ima autoritet da osnaži kredibilitet ECB a time i napore da se osigura buduća stabilnost cijena i spriječi finansijska zaraza.

Evropi je potrebna velika nagodba, uključujući tijesnu koordinaciju strukturnih reformi i fiskalne i monetarne politike. Relativna ekonomska i politička stabilnost Njemačke, daleko od toga da je omogućava da se isključi iz tih napora, čini je jednim od najvažnijih protagonista njihovog razvoja i implementacije. Pitanje je hoće li njemački lideri to uvidjeti prije nego što evropska ekonomija padne u još dublju recesiju.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (2 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.