navigacija Naslovnica Premium
ZAPISI IZ PRAJNJA
17.6.2017 15:26

Četrnaesto pero

Crnogorska Skupština je reinkarnirala dvoglavu pticu 2004. Zastava je imala biti više crnogorska kneževska, a manje Nikolina kraljevska, jer ko bi je onda razlikovao od srpske?

Četrnaesto pero
Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore

Orao je u ljudskim očima oduvijek bio “kralj visina”. Njegova simbolička snaga je u našoj predstavi često bila isto što i moć. U Evropi je u antička vremena bio povezivan sa starogrčkim vrhovnim bogom Zevsom ili njegovom rimskom kopijom - Jupiterom.  

Kažu da je orao kao simbol moći iz svoje vavilonske prapostojbine putovao za suncem na tepisima starih orijentalnih trgovaca. Tkanjem jednoglavih orlova, njihovim simetričnim ponavljanjem po principu lijevo-desno, a onda i sažimanjem, nastala je mustra dvoglavih orlova na ćilimima. 

Drugi kažu da je grad Lagaš zavičaj našeg heraldičkog ponosa. Usred iračkih pustopoljina, tamo, u Vavilonu, dvadeset i tri vijeka prije Hrista, jedan orao raspolućene glave postao je “najstariji grb na svijetu”. Od trećeg vijeka je u Maloj Aziji zabilježen jermenski dvoglavi orao.  Preskakao je sa jedne na drugu krunisanu glavu pa se zaustavio na grbu vizantijskog cara. Tamo je lijeva glava bila Rim, a desna Carigrad.

Taj vizantijski dvoglavi orao je tata vaskolikih evropskih ptičurina. 

Svi koji su bili u interesnoj sferi Vizantije preuzimali su simbole njene moći, nadajući se da će tračak božanskog blagoslova dotaći i njihovu velikašku glavu. 

Na zapad je dvoglavi simbol iz vrste Aquila stigao tek u 11. vijeku sa istočnjačkim tkaninama. Odatle se u pojasu od Beča do Moskve proširio na zastave i grbove ambicioznih vladara, koji su snivali sebe kao nasljednike Rimskog carstva. 

Prištedimo sebi sve naučne finese o istorijskim oblicima orlova na Balkanu. Važno je naglasiti da su postsocijalistički prostor ponovo naselila tri dvoglava primjerka - srpski bijeli, albanski crni i crnogorski zlatni. Malo ko je za vrijeme Tita smatrao da će te izumrle vrste oživjeti, ali one su se pokazale žilavijim od utopijskih simbola kao što je petokraka.

Crnogorska Skupština je reinkarnirala dvoglavu pticu 2004. Zastava je imala biti više crnogorska kneževska, a manje Nikolina kraljevska, jer ko bi je onda razlikovao od srpske? 

Trinaest godina kasnije predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prisustvuje istorijskom spuštanju crnogorskog orla na jarbol pred sjedištem Atlantskog pakta u Briselu. Ali - gle čuda - na putu iz Podgorice orao je mutirao! Jedno pero viška sa svake strane!

Dug je to put - 23 vijeka one i 20 vijekova ove ere, vavilonski, vizantijski, pa crnogorski orao, izložen genetskoj mutaciji. Kako god, četrnaesto pero se volšebno pojavilo. 

Možda ne treba biti sitničav. Orlovo pero viška, pa šta? Važno je da je zlatni orao sletio na predodređeno mjesto, a da ga protivvazdušna odbrana najjačeg vojnog saveza na svijetu nije identifikovala kao uljeza. Pera se mogu iščupati. Nešto drugo je važno. 

Četrnaesto pero pokazuje da se veliki san malih zemalja o moći može brzo pretvoriti u nemoć. Da se svečano za tren izokrene u smiješno. Tragično u komično. Te da su carski simboli na znamenjima balkanskih republika uvijek citati citata citata. Plagijati plagijata vavilonsko-vizantijskog sna o svemoći. 

Dvoglavost ne pokazuje više da su Rim i Carigrad, zapad i istok obuhvaćeni jednim žezlom. Već ukazuje na razdrtost savremenih demokratura u kojima se pernati doktor Džekil i kljunati mister Hajd stalno svađaju oko gepolitičkog, kulturološkog ili civilzacijskog samoodređenja. Njihovo istočno porijeklo i zapadno opredjeljenje mogu biti i blagoslov i prokletstvo. 

Možda je dobro da je mutirani crnogorski orao našao svoj jarbol u Briselu. Jer je sada u Podgorici na redu preispitivanje demokratskih standarda. Više nema izgovora za diletantizam, samovolju i bahatost. I za nesmjenjivost vlasti.

Uostalom, nije crnogorski tić jedinstven ni u interkontinentalnim relacijama. Nezavisno jedne od drugih i vanevropske zemlje su dolazile na ideju da im totem bude dvoglavi orao - od Pakistana, preko Cejlona do Perua. 

Možda će se jednog dana Crnogorci sjetiti toga što je Francu zima odavno palo na pamet. Da istorijska veličina ne zavisi od sna o letenju tuđim krilima. Francuski simbol je pijetao. A grad Versaj u svom grbu čak ima dvoglavog pijevca. Svakako domaćim životinjama dugujemo mnogo više.  

Autor je urednik Deutsche Welle - programa na srpskom

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (2 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • Legiša 5 mjeseci i 3 nedjelje
    Zaboravih - a i nijesi neko pero. Više si peruška. Ali ne od orla, nego od guske.
    • 1
    • 2
  • Legiša 5 mjeseci i 3 nedjelje
    Dedoviću, nije ti bilo dobro dok si ovo pisa. Razaberi se malo.
    ( 1 )
    • 1
    • 3
    Legiša 17.6.2017 16:59
    Zaboravih - a i nijesi neko pero. Više si peruška. Ali ne od orla, nego od guske.
    • 1
    • 2