navigacija Naslovnica Premium
Gojko Perović
11.3.2016 10:12

Domovina se brani ljepotom

U vremenu kad su sva rodoljublja ovog svijeta kompromitovana nasiljem, izdajom, mržnjom, interesom, Hoseini dokazuje da se domovina najjače i najljepše brani - ljepotom

Domovina se brani ljepotom Boka Kotorska
Foto: Shutterstock.com

„Domovina se brani lepotom.../
 ...i lepim vaspitanjem“
 (Lj. Ršumović)

Ovih stihova Ljubivoja Ršumovića sam se sjetio kad sam završio čitanje knjige Hiljadu čudesnih sunaca avganistanskog pisca Haleda Hoseinija. Evo javno i oduševljeno se pridružujem neizbrojivom skupu čitalaca koji su postali „poklonici“ ove predivne, rodoljubive literature. A ovdje ne mislim samo na Haledova „sunca“, nego i na njegove „zmajeve“ i „planine“. Sve tri knjige su spomenici lijepe i pitke pripovjetke; biseri majstorskog psihološkog profilisanja likova (koji jesu imaginarni, ali istovremeno mogu biti, i jesu, „svako od nas“); primjeri potresnog opisa i tumačenja ratnih zbivanja (čiji temelji su nekada naizgled uzvišeni, a češće krajnje prizemni i zvjerski); - i konačno dokazi istinskog rodoljublja, najljepšeg rodoljublja, jedinog mogućeg i jednog smislenog rodoljublja. Zemlju i narod koje smo znali samo iz enciklopedija i igara „zanimljive geografije“, zavoljeli smo kao svoju, zahvaljujući Hoseinijevim romanima.

Kao i većina privrženika ovog majstora pera, dugo sam oklijevao da poslije Lovca na zmajeve otvorim sljedeću njegovu knjigu, bojeći se razočarenja, ubijeđen da se umjetnički domet i ovaploćenje ljubavi prema rodnoj grudi, koji su „eksplodirali“ u prvom romanu - jednostavno, ne mogu, ni iz bliza, ponoviti. I na svu sreću, opet poput većine, prevario sam se. Prevarih se, pa pročitah A planine odjeknuše, i tada svatih da sam se prevario i u pogledu sopstvenih predviđanja. Još jedna odlična knjiga. E onda sam, gladan i žedan, naredne Hoseinijeve knjige, „u jednom dahu“, pročitao „čudesna sunca“. I osjećam se bogatijim čovjekom.

Bolje od kakve internet-prezentacije, od ćaskanja na forumu, od impresija sa fejsbuka... ubjedljivije od ne znam kakvog igranog ili čak dokumentarnog filma, Hoseini je, u ova tri romana, svijetu približio svoj drevni Kabul, svoj nestvarno lijepi Avganistan. Snažnije od bilo kakve vojne sile, on je srušio predrasude našeg svjetonazora o toj srednjoazijskoj državi - kao gnijezdu fundamentalizma i kulturne nazadnosti. Vještije od najboljeg diplomate, ovaj pisac razgrće slojeve talibanskog nasilja, mudžahedinske nesloge i komunističke jednostranosti... i prikazuje nam onaj stvarni šarenoliki Avganistan, vitalan još od antičkih vremena, njegovan u persijskoj kulturi i na persijskom jeziku... zemlju koja je dom mnogim narodima i kulturama... središte onog islamskog života i bogosluženja, koga bi svaka hrišćanska duša prepoznala kao srodnog u patrijarhalnosti i monoteizmu.

Ostavljajući po strani ono što je možda najbolje kod Hoseinija... njegov pripovjedački genij; njegovo umijeće da shvati i objasni susretanje i ratovanje različitih interesa političkog i kulturnog uticaja; njegov dar da izgradi izvanrednu ljubavnu priču, takvu da nalikuje onima iz naših života, a opet takvu da ne zaostaje za mitskim Tristanom i Izoldom, Erosom i Psihom... sve to, dakle, ostavljajući po strani, stojim ushićen pred njegovom ljubavlju prema domovini.

U vremenu kad su sva rodoljublja i domoljublja ovog svijeta kompromitovana nasiljem, izdajom, „mržnjom prema drugome“, sitnim, prizemnim interesima koji su kamuflirani uzvišenim patriotskim rječnikom, - Hoseini pokazuje i dokazuje da se domovina najjače i najljepše brani ljepotom! Kao duhovni srodnik Ršumovića, Hoseini nasuprot rata, tenkova, ideološkog nasilja i kvazi-vjerskog fundamentalizma... stavlja ljepotu kao stvarni i pravi razlog svakog istinskog rodoljublja. Ljepotu Božije tvorevine, ljepotu ljudi i ljubavi u, naizgled, običnim malim životima, ljepotu nade i vjere, ljepotu porodičnog doma (i onda kada on postoji, i onda kada za njim čeznemo), ljepotu kulture i narodnog predanja (koje izlaze iz tog istog porodičnog doma)...

Ljepota njegovog Avganistana, za mene,  postala je ravna ljepoti Lovćena i Jadrana; njegov Kabul sam doživio kao Cetinje; a njegove prognanike koji i dan danas stranstvuju po Pakistanu i Iranu, žalim i saosjećam sa njima, kao što je Njegoš žalio za Kosovom.

I eto čarobne a opet stvarne moći lijepe književnosti! Spaja nespojivo, zbližava ono što, u realnom životu, valjda nikada ne bi moglo ni trebalo da se sretne. Vraća nadu i vjeru, u ovu sumornu viziju svijeta i čovječanstva. Jer nama se danas čini da je čovjekova vrijednost - potrošena. Čini nam se da je sve lažno, i da više ne umijemo ništa cijeniti... na onaj uzvišeni način. Ne umijemo cijeniti... ne umijemo voljeti. Oko nas su prevareni, ubijeni i razočarani. Ali baš onako, kao što se, u sva tri romana Haleda Hoseinija, glavni junaci ne predaju, kao što se oni uvijek na kraju vraćaju u ratom sprženu i izobličenu zemlju, da bi tamo našli i iskopali „kariku koja nedostaje“ za lančić ljudske sreće - tako i mi, motivisani njegovom umjetnošću, tražimo, baš na mjestu gdje smo pali, gdje smo poraženi - snagu da ustanemo. Da iz posustalih i mrtvih - vaskrsnemo, da od ružnih i deformisanih, opet budemo lijepi. Da opet cijenimo, to jest  da volimo svijet oko sebe.

Autor je rektor Cetinjske bogoslovije

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (15 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 10

  • Libertas 2 godine i 8 mjeseci
    Predivan tekst.
    • 11
    • 1
  • Anton-Adam Staničić 2 godine i 8 mjeseci
    Imam puno prepisanih pjesama genijalnog Ršumovića, i često ga citiram lakomislenoj dječici da "nema zemlje Dembelije". Ali, ipak, domovina se ne brani samo ljepotom, već i srcem, doživljajima, lijepim uspomenama, prijateljstvom koje spaja i razdvaja poput Hosinijevih likova. "Ne postoji ljepša livada od one na kojoj sam joj odmrsivao čičak u kosi". Ovaj osvrt, recenzija, g. Perovića velike je hvale vrijedna!
    • 6
    • 1
  • piano-1324329095 2 godine i 8 mjeseci
    Ovo se odnosi na ovog tobos Bogoljuba, ne na autora
    • 4
    • 1