navigacija Naslovnica Premium
Jelisava Kalezić
NIŠTA NIJE SLUČAJNO
4.12.2017 09:51

Izet, Gi i Milan

Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i član predsjedništva DF, voli Rusiju iako to, opet, pametno nije

Izet, Gi i Milan
Foto: Savo Prelević

Izet Sarajlić (1930 - 2002) poznati jugoslovenski i bosanskohercegovački pjesnik  (i esejist, novinar, prevodilac) bio je naš Jesenjin i naš Prever. Dovoljno veliki dječak da zapamti strahote i pogibije u II svjetskom ratu, prenosio je novim generacijama i bol i nadu palih za slobodu. Među kojima je bio i njegov stariji brat Edo, strijeljan 1942. 

Kultna pjesma mnogih generacija mladih u Jugoslaviji, bila je Izetova Mala, velika moja.

Desila se srećna okolnost da upoznam Izeta Sarajlića u Beogradu. Bio je prijatelj, iz sarajevskih dana, sa mojim zetom, prof. dr Radivojem Marinkovićem, koji je i sam tokom studija pisao i objavljivao poeziju. Izet je bio u Beogradu, koliko se sjećam, zbog Beogradskog sajma knjiga sredinom šezdesetih i došao u posjetu Marinkovićima, gdje sam se slučajno zadesila. Čovjek u auri od poezije i duše. 
Izet Sarajlić je dočekao i preživio raspad Jugoslavije i rat u Bosni. Posebno potresan iz toga perioda je njegov poetsko-lirski zapis Nove komšije.

Njegova generacija, iz II svjetskog rata izašla na kraju dječaštva i početku punoljetstva, suočila se brzo sa novim političkim lomovima. Na Otoku je bilo zatočenika čak i Izetovih vršnjaka. Pjesnik je to saopštio kroz stihove: 

Voljeti Rusiju pametno nije, to poznato je čak i cvrčku/ Ako želite stići do penzije, radije volite staru Grčku!

I kako tada, tako i danas, dođu vremena da Rusiju voljeti pametno nije. A, zapravo treba proučiti genezu rusofobije. Svi se dobro sjećamo izjave Madlen Olbrajt, u toku mandata  državne sekretarke SAD, da su resursi koje Rusija ima u Sibiru toliki, da se ne može dozvoliti da Rusija sama o tome odlučuje....

Gi Metan ( Guy Mettan), švajcarski novinar, publicista i političar, objavio je 2015. knjigu Rusija -  zapad, hiljadu godina rata, u  podnaslovu: Rusofobija od Karla Velikog do ukrajinske krize. Knjiga je prevedena na srpsko-hrvatski i izdata prvom polovinom 2017, izdavači Akademska knjiga Novi Sad i Informatika Beograd. Kniga ima 367 strana, a sa Bibliografijom, indeksom geografskih odrednica i Indeksom lučnih imena, 406. Zanimljiva, poučna i otrežnjujuća knjiga. Trebalo bi zatražiti prekid sudsko-tužilačke farse zvane Državni udar 2016. dok tužioci i sudsko vijeće pročitaju ovu knjigu. A korisna je i za nas građane, koji ispred TV ekrana prate ovu distopičnu priču o državnom udaru (kriminalno udruživanje? pokušaj kriminalnog udruživanja?) Čak i oni koji nastupaju kao sveznalice i nepogrešivi - možda bi se zamislili. 

Autor knjige u predgovoru kaže: „Od prvih sedmica svog novinarskog staža u Journal de Geneve, nekada prestižnom liberalnom časopisu, koji danas ne postoji, naučio sam šta znači dvojaki standard koji primjenjuju štampa i zapadni vlastodršci kad sude o zemljama i političkim režimima koji im se ne dopadaju.“ (Str. 7.)

U tri dijela knjige: I Moć predrasude; II Mala genealogija rusofobije; III Rusofobija, uputstvo za upotrebu -   autor, na osnovu istorijskih dokumenata i mnogobrojne savremene dokumentacije, pokazuje da mehanizam „progona vještica“ nepogrešivo radi. Posebno što se autoritet i vjerodostojnost inkvizitora ne može dovoditi u pitanje. U posljednjih skoro tri decenije nagledasmo se primjene ovoga djelotvornog modela: Sadam Husein ima biološko i hemijsko oružje. Izbombarduj Irak (zbog nafte, naravno), a kad biološko i hemijsko oružje nije pronađeno, nikome ništa. Gadafi je prijetnja (bio je na putu da uvede zlatni dinar i okupi arapske zemlje da napuste petrodolare), razori Libiju. Sirija je suviše nezavisna (energetika, voda, proizvodnja hrane), podrži „građansku opoziciju“ koja transferiše oružje i opremu grupama islamskih terorista. I tako dalje i tome slično, sve do Ukrajine. A što se Rusije tiče i odnosa engleske i američke politike preme njoj, sažeto zapažanje:

"Fenomen (engleske i američke rusofobije) je utoliko zanimljiviji što ni 1815. (nakon poraza Napoleona) ni 1945. Rusija nije osvojila nove teritorije. O pobedničkim dobitima i zonama uzajamnog uticaja nadugo se pregovaralo tokom Bečkog kongresa 1815, kao i u Teheranu, na Jalti i Potsdamu između 1943.i 1945. U oba slučaja, Rusija je savesno poštovala sporazume. Kako objasniti to zaoštravanje antiruskog osećanja posle veka i po distance?“ (Str. 207.) 

Svjedoci smo i da je Rusija poštovala dogovor oko ukidanja Varšavskog pakta, a Zapad ne (da bivše članice VP neće ući u NATO, te da NATO baze neće biti postavljanje na tim teritorijama). Svjedoci smo da se od početka 2017. izvode vojni manevri u baltičkim državama. I tako dalje.

U poznatoj poslovici vuk, stojeći uzvodno, optužuje jagnje da mu muti vodu. Ali, ako je NATO vuk malo kratkovid, pa mu se od medveda koji stoji nizvodno učini da je jagnje i krene da mu prijeti, eto nevolje za cijeli svijet.

Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i član predsjedništva DF, voli Rusiju iako to, opet, pametno nije. I razumije i govori ruski. Eto zgode! A i išao je više puta u Rusiju. Vjerovatno ni primaći koliko su puta išli pojedini crnogorski zvaničnici. Od kojih neki takođe govore ruski. I, za razliku od Milana, imali su poprilične i lične koristi od saradnje sa Rusijom. Tzv. direktne strane investicije i procenti od njih. Sergej Šojgu je pomenuo 300 mil. evra datih Crnoj Gori. Od mrzne Rusije!

Eto ideje za SDT, neka napravi provjeru. Možda je čuveni Edi i sa nekim iz vlasti - drug?

Međutim, režiser Državnog udara 2016,  očigledno brižno pripremljenog,  imao je u vidu postizanje nekoliko ciljeva:

1. Dolaskom Donalda Trampa na čelo SAD, stalno se pomjeralo donošenje saglasnosti američkog Senata da se Crna Gora primi u NATO. Jedini argument koji je mogao to da promijeni je insceniranje da Rusija „napada malu lijepu Crnu Goru odanu zapadnim vrijednostima“. Naravno, dokazi za to da je Rusija umiješana u tzv. Državni udar nijesu ni traženi. Rusofobima je podrazumijevajuće da je Rusija opasna. Tako je Crna Gora ušla u zagrljaj NATO-a, a zna se da preko 55%, a možda i cijelih 65% to ne podržava. Ali, pred „ruskom opasnošću“, demokratija se stornira!

2. Najjača opoziciona grupacija DF biće optužena i osuđena zbog pokušaja državnog udara. Neoborivo je svjedočenje Sinđe, Paje, Nemanje (ako ga Srbijanci izruče...) E, ako bi se pojavio i Edi... A dok se stvari dokažu i članice koalicije DF oporave, eto perspektive za DPS!

3.  I tako, eto DPS-u u izgledu pobjeda na predsjedničkim i prijevremenim parlamentarnim izborima, a sigurne su pobjede i na lokalnim 26.11.2017, ako građani budu dovoljno sluđeni ovom očiglednom ujdurmom izrežiranom od strane spin majstora koje DPS angažuje. Za naše pare, naravno.

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG)

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (23 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 6

  • sup 10 mjeseci i 2 nedjelje
    Cuvena Americka demokratija...a Boga mi nijesu ni Rusi daleko.
    • 1
    • 0
  • Gligor 10 mjeseci i 2 nedjelje
    Draga profesorica:-)jedina u CG koja je pravi profesor!
    • 7
    • 1
  • gagi69 10 mjeseci i 2 nedjelje
    Sjajno!
    • 2
    • 1