navigacija Naslovnica Premium
Dr Tomas Braj
BALKAN
13.9.2017 10:02

Između kulta ličnosti i modernizacije

Organizacije civilnog društva su kroz puno ispitivanja dokazale da stanovništvo Srbije nema ni trunke povjerenja u pravosuđe svoje domovine

Između kulta ličnosti i modernizacije Vučić
Foto: Betaphoto

Srbija, kao najveća i najbitnija država Zapadnog Balkana, uživa posebnu pozornost i finansijske darove u milijardama eura od strane EU i SAD. Ali i istorijski saveznik Rusija, te od koju godinu ponovo i Turska, žele da prošire svoj uticaj. Jeste da se Srbija, sa svojih 7 miliona stanovnika, odavno trudi da uđe u EU: od 2014. je  otvoreno već 11 poglavlja, a dva (nauka i obrazovanje) i zatvorena. No, kritika iz Brislela i Vašingtona zbog manjkavih reformskih pregnuća sve je  glasnija.

Kritika je koncentrisana na dva polja. Prvo se odnosi na deficite demokratskih institucija kao i na stanje pravne države uopšte, ugnjetavanje pravosuđa i medija, nedovoljno napretka u pomirenju sa već devet godina nezavisnom, bivšom pokrajinom Kosovo. Drugo je spoljnopolitička ekvidistanca prema Zapadu i Rusiji uz odbijanje Beograda da se pridruži sankcijama Brisela protiv Moskve, a zbog aneksije Krima i krize u Ukrajini.

Organizacije civilnog društva su kroz puno ispitivanja dokazale da stanovništvo Srbije nema ni trunke povjerenja u pravosuđe svoje domovine. U julu je predsjednica Saveza sudija, Dragana Boljević, izvijestila da se samo polovina od svih sudija u zemlji osjeća nezavisnim od politike. Puno njih se žali da je izloženo masovnom pritisku. Iz toga slijedi da, za razliku od Hrvatske ili Crne Gore, do sada ni jedan jedini vodeći političar ili veći biznismen nisu osuđeni zbog korupcije - i to uprkos činjenici da je korupcija u Srbiji sveprisutna.

Politiku zemlje bez ikakvog ograničenja definiše bivši premijer, a sadašnji predsjednik države Aleksandar Vučić. Nekadašnji ekstremni nacionalista, samog sebe danas doživljava kao gorućeg Evropejca, demokratu i modernizatora Srbije. On je i dalje poglavnik svojih „Naprednjaka“, iako to Ustav jasno zabranjuje. Napokon, ova partija, u koju je učlanjeno 10% kompletnog stanovništva Srbije,  svevladajući je faktor moći u zemlji: predimenzionirani državni sektor u privredi vode njeni funkcioneri, kao i državne institucije, a ima i sve ključne položaje u ekonomiji, društvu i politici.

Opozicija je, djelimično zbog gorkih međusobnih svađa, dijelom zbog diskreditacije njenih vođa poput Vučićevog predhodnika Borisa Tadića, ali prije svega zbog umješne Vučičeve politike atomizirana i bez uticaja.

I medije Srbije Vučićev tabor drži čvrsto u svojim šakama. Nacionalni radio-televizijski emiter, najveći privatni TV emiter PINK, državna agencija TANJUG, vladini dnevni listovi Novosti i Politika, a prije svega bulevarski tabloid Informer: svi oni svakodnevno u masovnom agitpropu dižu dževu za Vučićev tabor, pri čemu nerijetko njeguju takav kult Vučićeve ličnosti kakav se do sada sretao samo u apsolutističkim monarhijama proteklih vjekova. Vučić je stalni gost na svim radio-tv medijima, kojima daje beskrajne intervjue ili piše isto takve članke u štampanim izdanjima.

Sa druge strane, Zapad ulaže u Vučića kao u garanta mira u Jugoistočnoj Evropi. Prema vladi kritički raspoloženo civilno društvo odavno Zapadu prebacuje da ostavlja Vučiću odriješene ruke u unutrašnjoj politici - pod uslovom da se drži dalje od mnogobrojnih nacionalnih konflikata u regionu i probleme dodatno ne zaoštrava. Stoga EU ostaje na ispraznim kominikeima, ako se uopšte i bavi sve više rastućim autoritarnim tendencijama u Srbiji. Posprdno se ovo stanje već definiše kao balkanska „stabilokratija“ a ne demokratija: realpolitika nasupot zajednici vrednosti.

Zapad živi u nadi da će se Vučić pobrinuti za kompromise u ne baš tako uspješnom posredovanju EU između Srbije i Kosova. Iako albanska strana snosi dobar dio krivice za slabi napredak, Srbija se do sada nije pokazala spremnom da učini principijelne ustupke: „Ni vlada a ni narod Srbije nisu spremni da riješe problem Kosova“, kazao je prije neki dan nekadašnji srpski ambasador u SAD, Milan St. Protić, za list Blic. Decenijama je tema Kosovo bila pogonsko gorivo za ratničku velikosrpku politiku. Dugogodišnja politika indoktrinacije stanovništva se ne može prosto preko noći izbrisati. Tema Kosovo ostaje za obje strane visoko emocionalna, tako da ima malo mogućnosti za racionalne izlaze iz ćorsokaka. Srednjoročno gledano, situacija bi mogla da se poboljša ako bi u školskim programima bili obrađivani nacionlistički ratovi, kao i tema Kosova. Takođe bi morao biti probuđen interes omladine za demokratsko društveno uređenje. No, ničeg  od toga u školskim programima nema. Na stotine nastavnika u Srbiji upravo otpuštaju. Zbog budžetske uštede.

(Das Parlament, nedjeljnik koji izdaje njemački Bundestag)
Prevod: Mirko VULETIĆ

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (5 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.