navigacija Naslovnica Premium
Jan Buruma
UKRŠTANJE KULTURA
13.9.2014 13:47

Izrael, s lijeva na desno

Nakon višedecenijskog osjećanja da su Evropljani kolektivno obavezni da saginju glavu iz stida zbog onoga što je učinjeno Jevrejima, narod sada konačno može sa određenom dozom likovanja reći da i Jevreji mogu biti ubice

Izrael, s lijeva na desno
Foto: Twitter

Aktuelna izraelska vlada i njene pristalice na Zapadu ne oklijevaju da osude kritike na račun izraelske politike kao antisemitizam. To može biti nekorektno i sebično, ali nije uvijek pogrešno.

Branioci Izraela s pravom ukazuju da je javno mnjenje u Evropi, i u manjoj mjeri u SAD, sklono da bude kritičnije prema izraleskim svirepostima u Gazi nego prema nasilju koje muslimani čine protiv muslimana u drugim djelovima Bliskog istoka.

To se može objasniti činjenicom da Izrael uživa podršku zapadnih vlada i velikodušnu pomoć američkih poreskih obveznika. Bijes javnosti ne može puno toga učiniti povodom ponašanja iranskih mula ili sirijskih bandita. Ali, Izrael je „jedan od nas“.

Pretjerani žar u osudi Izraela i jeftina poređenja između izraelskog nasilja i nacističkih masovnih ubistava, odaju sumnjivi poriv da se odbaci teret krivice. Nakon višedecenijskog osjećanja da su Evropljani kolektivno obavezni da saginju glavu iz stida zbog onoga što je učinjeno Jevrejima, narod sada konačno može sa određenom dozom likovanja reći da i Jevreji mogu biti ubice. Međutim, iako ne djeluje prikladno, to nije obavezno antisemitsko razmišljanje. 

Anticionizam pravi nezgodan zaokret ka antisemitizmu kada izjednačava Jevreje i Izraelce - na primjer, kada britanski liberalno-demokratski političar Dejvid Vord kritikuje „Jevreje“ zbog horora nad Palestincima. I, dok se može biti skeptičan povodom cionizma kao istorijskog projekta, osporavanje prava Izraela na postojanje je teško razlikovati od antisemitizma.

Najopakiji oblik antisemitizma se može naći među ljevičarima koji vide Izrael i SAD kao dvostruko zlo na ovoj planeti. Oni koji vide mračne američke sile iza svega što je pogrešno na svijetu, od finansijskih krahova do nasilja u Ukrajini, skloni su da vide zlu ruku Izraela ili čak jevrejske lobije u svakoj američkoj politici.

O vezi između koruptivnog izraelskog uticaja i SAD prvobitno su pričali desničari. Jevreji su, navodno, bili bez korijena, klanovski i svemoćni, bez odanosti bilo kojoj naciji. Za imigrantsku zajednicu SAD se po definiciji smatralo da je bez korijena. Prema mišljenju desničarskih evropskih nacionalista s početka 20. vijeka, angloamerički kapitalizam, pod kontrolom Jevreja, podrio je svete veze krvi i zemlje. 

Ovakav svjetonazor je, takođe, krivio Jevreje za boljševizam, što bi moglo djelovati kontradiktorno, ali nije. Boljševizam je, poput kapitalizma, bio internacionalistički, makar u teoriji. (Josif Staljin je zapravo bio sovjetski nacionalista koji je takođe osuđivao Jevreje kao kosmopolite bez korijena.) 

Opasnosti od vatrenih antisemitskih napada na Izrael su očigledne.  Da Izrael nije samo uplašena nacija koja ugnjetava palestinski narod, već uzrok svakog zla, bilo kakav oblik nasilja, iako destruktivan prema sebi i drugima, mogao bi se opravdati. Da su izraelske odbrambene snage moderni ekvivalent nacistima, trebalo bi ih razbiti maksimalnom snagom. Da su svi Jevreji odgovorni za represiju nad Arapima, napade na Jevreje u Evropi, ili bilo gdje drugo, trebalo bi tolerisati, ako ne i aktivno ohrabrivati.

Broj ljudi na Zapadu koji zaista imaju ovakav stav je, vjerujem, mali. Takvi ljudi postoje na univerzitetima. Oni pišu blogove. Oni marširaju zajedno na demonstracijama sa nekim nesporno antisemitskim islamskim ekstremistima. Ali oni su daleko od mejnstrima.

Neki od najvatrenijih obožavalaca Izraela sada se mogu naći na desnici - čak i na ekstremnoj desnici. Mali broj njih pripada političkim strankama sa dubokim antisemitskim korijenima, poput austrijske Slobodarske stranke, među čijim prvim članovima su bili bivši nacisti. Lider Slobodarske stranke, zajedno sa eminencijama populističke desnice, kao što je Filip Devinter, flamanski nacionalistički lider, te holandskim demagogom Gertom Vildersom, posjetili su Zapadnu obalu i izrazili podršku jevrejskim naseljima.

To se djelimično može objasniti antagonizmom protiv islama. Desničarski populisti u Evropi vide islam kao najveću prijetnju Zapadu. Stoga je prirodno što aplaudiraju izraelskoj vladi zbog upotrebe oštrih mjera za tlačenje Arapa. Kao što je Vilders rekao, Izraelci „biju našu bitku. Ako padne Jerusalim, sljedeći će biti Amsterdam i Njujork.“

Međutim, glavni razlog za ovu novu solidarnost između zapadnih desničarskih populista i države Izrael možda je dublji od zajedničke antipatije prema islamu. Nijedna država nije statična, a Izrael se puno promijenio od herojskih decenija nakon osnivanja, 1948. godine.

U prvim godinama, zapadni ljevičari su se divili Izraelu zato što je napredna država, predvođena poljskim i ruskim socijalistima. Današnji lideri Izraela, međutim, po retorici i ponašanju, često više liče na stare evropske antisemite. Izraelski Jevreji su sada čvrsto ukorijenjeni u svojoj nacionalnoj teritoriji. Međutim, vodeća ideologija više nije socijalizam; to je neki oblik etničkog nacionalizma, uz veliko vojno šepurenje. Stoga nije ni čudo što sadašnji obožavaoci Izraela imaju upaljivo neliberalnu crtu.

Oni odražavaju trenutno mejnstrim mišljenje više nego ljevičarski anticionisti. Svijet se sve više dijeli, pri čemu uplašeni narod prihvata manje, defanzivne identitete: škotski, katalonski, flamanski, sunitski, šiitski, kurdski itd. Idealistički internacionalizam ranih poslijeratnih godina se brzo urušava. Plemenska osjećanja - nacionalno, etničko i vjersko - ispunjavaju vakuum. A najveća ironija leži u tome što je Izrael, država-nacija koju je izgradio narod omražen zbog kosmopolitizma, postao glavni simbol tog uznemiravajućeg trenda.

Autor je profesor demokratije, ljudskih prava i žurnalistike na Bard koledžu

Copyright: Project Syndicate 2014.

Prevela: Angelina Šofranac

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (1 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.