navigacija Naslovnica Premium
Miodrag Lekić
ISTORIJA
1.1.2018 17:04

Jelena od Savoje - nezaboravljena kraljica

U ogromnom životnom prtljagu kraljice Jelene su “med i žuč”. U njemu su i nesumnjivi uspjesi, porodični i javni, ali i sjenke koje je kraljica nezasluženo morala podijeliti sa ulogom dinastije u istorijskim metežima

Jelena od Savoje - nezaboravljena kraljica
Foto:

Vijest koja 16. decembra 2017. brzo obišla Italiju, zatim i cijeli svijet je glasila ovako: 

Njeno kraljevsko visočanstvo Jelena od Savoje, kraljica Italije, (kraljica Etiopije 1936-1943, kraljica  Albanije 1939-1943),  rođena crnogorska princeza Petrović-Njegoš, sahranjena je u marjanskom svetilištu Vikaforte, na području grada Kuneo, u regiji Pijemont. Dva dana poslije, na istom mjestu je sahranjen Viktor Emanuel III kralj Italije (Etiopije i Albanije).

Kraljevski par je sada, poslije 70 godina,  ponovo zajedno. Zajedno u Pijemontu, zemlji Savoja, jedne od najstarijih vladarskih dinastija u Evropi. Ova velika porodica, koja ima  francuske korijene,  vjekovima je bila na čelu autonomnog vojvodstva Savoja, alpskog predjela italijanske i francuske teritorije, kasnije i Pijemonta sa Torinom glavnim gradom. Viktor Emanuel II Savoja, djed Viktora Emanuela III,  prvi je kralj ujedinjenje Italije.   

Iako se sve odvijalo u državnoj organizaciji, nedavne sahrane kraljice Jelene i kralja Viktora Emanuela III su protekle bez pompe.  Neobičnost mnogih detalja, tišina gotovo misteriozna, govorile su mnogo, odmotavajući jednu veliku istorijsku i životnu priču. Jer, život  kraljice Italije i crnogorske princeze  po zapletima, dramatičnim kontekstima,  mjestima istorije na kojima je bila protagonista, po licima  istorije koje je sretala - sve to, čini se, prevazilazi velike likove iz klasičnih svjetskih romana.

Govorimo, dakle, o izuzetno bogatoj biografiji  koja je rođenjem započela u Montenegru, a završila se u Monpeljeu (Montpellier), dvije sredine koje, valjda slučajno, nose u nazivu  riječ mont, dakle - brdo, planina.

Između je  ogroman životni prtljag. U njemu je “med i žuč”, kako bi rekao Jelenin predak, vladar, pjesnik, vladika, pustinjak cetinjski. Izvjesno, u njemu su nesumnjivi uspjesi, primarno porodični, ali i oni javni, na velikoj sceni. U tom prtljagu su i sjenke  koje je kraljica nezasluženo morala podijeliti sa ulogom  dinastije u istorijskim metežima.

Jelena od Savoja je izabrala umjerenost, diskretnost, preciznu i promišljnu riječ, primarno privržena porodici. Zapravo, bila je stub porodice. One najuže svakako, ali i  šire koliko je to bilo moguće. Tokom oktobarske revolucije 1917. velika knjeginja Milica Romanov je pobjegla iz Rusije odlazeći pravo u Rim kod svoje sestre Jelene. Igrom istorije,  Milica je sahranjenja u Rimu, na čuvenom Testaću, groblju elitnih nekatolika, pjesnika i umjetnika. Tokom izbjeglištva u Aleksandriji  kod kraljice Jelene 1946.  stižu članovi porodice iz raznih pravaca, a prva je  njena ćerka Đovana, kraljica Bugarske, i ona bježeći sa dijecom iz zemlje.

Trebalo je brinuti, makar i povodom dugova, o bratu Danilu, inače permanentno zaduženom.   

Nesebična pomoć drugom, pomoć ugroženom jesu bile velike  osobine kraljice Jelene, osobine koje je mnogo puta praktično ispoljila  svojim djelom  i javnim  primjerom. Upravo su te osobine  italijanske kraljice  najdublje i ostale su u kolektivnom pamćenju italijanskog naroda.    

Pogledajmo, nužno fragmentarno u novinskom članku, neke momente iz života crnogorske princeze i italijanske kraljice.

Cetinje, Petrograd, Venecija, (Cetinje), Rim 

Jelena Petrović, ćerka knjaza i gospodara Crne Gore,  odrasla je na Cetinju, gdje je rođena 1871.  Pored vaspitanja u crnogorskoj porodici, Jelena je mogla steći visoko obrazovanje i kulturu ponašanja u aristokratskom Djevojačkom institutu Smoljni u Petrogradu. Slično svojim precima, Jelena piše poeziju.  Pseudonim koji se dugo provlači je - Leptir, u italijanskoj fazi “farfarla”. 

To je i inspirisalo velikog italijanskog muzičara Đakoma Pučinija da svoju slavnu  operu “Madam Butterfly” posveti kraljici Jeleni.  

Jelena je sa majkom Milenom 29. aprila 1895. u Veneciji gdje prisustvuju međunarodnom Bijenalu umjetnosti. Tada se princeza Jelena prvi put srela sa italijanskim princom Emanuelom. Sljedeći put će se vidjeti u Petrogradu  tokom  krunisanja Nikolaja II za cara Rusije. 

Poslije susreta u Petrogradu - prema italijanskim istoričarima -  Viktor Emanuel se povjerio majci Margariti ovim rječima. ”O Elena o nessuna” (“Ili Jelena ili nijedna”).

Uslijedila je vjeridba u Crnoj Gori. Šesnaestog avgusta 1896.  italijanski princ je jahtom  stigao u Bar, na putu za Cetinje gdje se odvijala ceremonija vjeridbe. 

Scene, gotovo filmske,  nastavljaju se u Italiji - već u Bariju u crkvi San Nikola gdje je obavljen ritual Jeleninog prelaska u katoličku vjeru, da bi u Rimu 11. novembra 1986. uz veliki publicitet,  prvo sklopljen civilni  brak u Kvirinalu, a zatim obavljeno i crkveno vjenčanje u crkvi Santa Maria degli Angeli.

Makar  početni susreti  italijanskog princa i crnogorske princeze imali “državne uplive”, sasvim je izvjesno  da se njihova  veza pretvorila u uspješan brak  ljubavi i harmonije.  Njihovo petoro djece (Jolanda, Mafalda, Umberto, Đovana i Marija) bili su dio njihove srećne zajednice, nasljednici koji su potvrdili planove o fizičkom i estetskom poboljšanju stare savojske dinastije.

Mesina, I svjetski rat, “kraljica bolničarka” 

Jednomjesečno krstarenje grčkim vodama na jahti “Jela”  prestonasljednika Viktora Emanuela i njegove supruge Jelene Savojske avgusta 1900.   bilo je prekinuto viješću da je kralj Umberto I, otac Viktora, ubijen u atentatu u Breši.

Po onoj “kralj je mrtav, živio kralj”, već na jahti, napuštajući grčka ostrva i približavajući se  italijanskim vodama Viktor i Jelena su postali kralj i kraljica Italije. I to će trajati skoro pola vijeka. 

Među mnogim potvrdama Jelene kao smirene, skromne, požrtvovane, solidarne, ukratko narodne kraljice je i  velika nesreća na Siciliji - razorni zemljotres u Mesini 1908. Italijanska kraljica se brzo našla u porušenoj Mesini. Danima je bila bolničarka među povrijeđenima, starajući se i oko evakuacije teže povrijeđenih. Mnoge dramatične scene su zabilježene u knjigama i udžbenicima istorije. Posebno je obrađivana jedna u kojoj je značajno mjesto imala kraljica Jelena. 

Naime, u mediteranskim vodama nedaleko od Mesine tih dana su se nalazili ruski vojni brodovi. Na molbu da pomognu u evakuaciji nesrećnih ljudi, admiral je kazao da imaju preciznu rutu koju ne mogu mijenjati bez odobrenja ruskog ministarstva. Istoričari su zapisali da su tada i mornari vidijeli kraljicu Jelenu kako se penje na brod “Slavija”, obraćajući se na ruskom jeziku admiralu Livtinovu ovim rječima:

“Admirale, sa vama sada ne razgovara  kraljica Italije ni princeza od Crne Gore. Obraća vam se jedna žena koja vas u ime  čovječnosti  zakljinje da prevezete odmah u Napulj ove nesrećne, teško povrijeđene osobe”. Kada se u Petrogradu saznalo za ovu scenu, a posebno za izgovorne riječi,  brzo je odlučeno da krstarica “Slavija” i još jedan ratni brod u blizini odmah zaplove sa povrijeđenima prema Napulju.      

Danas najveća bolnica u Napulju nosi ime “Regina Elena”. U Mesini je 1960, dakle u vrijeme italijanske republike, podignut veliki spomenik kraljici Jeleni.  

Tokom Prvog svjetskog rata kralj Viktor i kraljica Jelena odlučuju da napuste prestižnu rezidenciju Kvirinale prelazeći u vilu Savoja gdje su ostali do kraja njihovog života u Rimu. Kvirinale je pretvoren u bolnicu, opet sa značajnom ulogom kraljice Jelene. Nakon ulaska Italije u rat, kralj Viktor Emanuel  je 27. maja 1915. sa rimske stanice Termini pošao na front  gdje će ostati do kraja rata. Njegova uloga u Prvom svjetskom ratu je velika, nije slučajno nazvan “kralj-vojnik”.    

Fašizam, uloga kralja, pismo kraljice Jelene iz 1939. 

Italijanski populistički pokret Benita Musolinija se vremenom  pretvorio u fašističku diktaturu, koja će u ratnom savezništvu sa Hitlerom  odvesti Italiju u veliku tragediju donoseći joj i veliku istorijsku hipoteku. 

Poslanik u parlamentu B. Musolini, uz populističke pritiske “marša na Rim”, u kontekstu duboke i haotične krize u zemlji,  postaje predsjednik vlade u oktobru 1922. Kralj je potpisao mandat, a na prvom zasjedanju parlamentarna većina je izglasala podršku njegovom programu.  Iako se Viktoru Emanuelu III, ne bez razloga, prebacuje da se nije suprotstavio Musoliniju, treba imati u vidu i realne nadležnosti koje je sam kralj imao u sistemu ustavne monarhije.

Kraljica Jelena je 1939, dva mjeseca dana nakon napada Hitlerove Njemačke na Poljsku i objave rata Engleskoj i Francuskoj, svojim  pismom pokrenula evropsku inicijativu za sprečavanje dolazećeg rata.       

Podstaknuta  pismima dviju princeza iz XVI vijeka kojim je zaustavljen tadašnji rat, kraljica Jelena je napisala pismo evropskim kraljicama u formi “La paix des Dames”. Musolini je zaustavio takvu inicijativu obrativši  se pismom kraljici Jeleni i naglašavajući da “trenutne prilike ne preporučuju održavanje internacionalnog  kongresa mira”.

Hapšenje Musolinija 1943. u kući Savoja  

Ono što je izvjesno jeste da je hapšenje i zbacivanje Musolinija 26. jula 1943. godine organizovao kralj Viktor Emanuel III, a nakon izglasanog nepovjerenja Velikog fašističkog vijeća. Dolazeći kod kralja, “na audijenciju” Musolini nije znao da se priprema njegovo hapšenje. Kraljica Jelena je sa prozora gledala kako zapovjednik karabinjera u dvorištu njihove vile privodi Musolinija.

Mnoga istorijska svjedočanstva potvrđuju da je kraljica Jelena, uprkos neskrivenim antipatijama prema Musoliniju, tada zamjerila kralju što je operacija hapšenja izvedena u njihovoj kući, čime su prekršena pravila gostoprimstva. Objašnjenje u porodici Savoja tim povodom  glasilo je: “Jelena je u mnogim stvarima ostala Crnogorka”. (“Elena di Savoia” Renato Barneschi)

Jelena Savojska

Na jugu, izbjeglištvo u Egipat, Monpelje

Nakon septembra 1943. kralj i kraljica su na jugu zemlje, na teritoriji “Južnog kraljevstva” koje je  faktički bilo pod  američko-britanskog upravom. To je i početak  pada monarhije, iako će se to formalno dogoditi u juna 1946. Abdikacija  Viktora Emanuela III u maja 1946.  bila je u korist sina Umberta koji će biti kralj samo jedan mjesec i otići u istoriju kao “majski kralj”. U tom periodu stiže vijest da je ćerka Mafalda tragično završila život u njemačkom logoru. Kralj i kraljica odlaze u izbjeglištvo, u  Aleksandriju. Tamo, 24. oktobra 1946. kralj i kraljica u vili “Jela” (opet crnogorski deminutiv Jelene) stižu i da obelježe 50 godina braka.

Opet, i do kraja, nježne scene  kraljevskog para, sada već u izbjeglištvu, koje dobrim dijelom provode u šetnjama i pecanju. Nakon smrti kralja Viktora Emanuela III 1947. kraljica Jelena odlazi za Francusku, u Monpelje.

Zabilježeno je i da je italijanska kraljica Jelena tokom tog putovanja na brodu rekla svojoj guvernanti: ”Kada budemo prolazli  pored Italije, probudi me, hoću da vidim svijetla Sicilije.”  

Cetinjanka, crnogorska princeza, italijanska kraljica,   posljednje godine i dane provela je u dostojanstvenoj samoći  u Monpeljeu, gdje je umrla i sahranjena 1952. godine.

Od prije nekoliko dana, Jelena počiva u zasluženom miru lijepog, savojskog  Pijemonta.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (17 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 37

  • bon scott 6 mjeseci i 2 nedjelje
    I ja sam se pitao ?? .Istorija se sminka i prepravlja svakodnevno ,otuda i devijantno ponasanje pojedinih likova !Musolinija (inace kucni prijatelj Savoja) su ubili partizani italijanski ,kasnije sami stradali od oslobodioca americko -englskih .
    • 4
    • 0
  • Commentator 6 mjeseci i 2 nedjelje
    Katolkinje ili pravoslavne, svejedno, sve je to hriščanstvo. I Sveta Ozana je došla iz okoline Cetinja u Kotor i postala svetica.
    • 4
    • 0
  • Charlie Harper 6 mjeseci i 2 nedjelje
    Praznično uživanje za čitanje, svaka čast!
    • 16
    • 2