navigacija Naslovnica Premium
Kenneth Rogoff
OSLOBOĐENA EKONOMIJA
8.2.2018 09:43

Kad će tehnološka revolucija stići na univerzitete?

Kakav je smisao u tome što sada svaki koledž u SAD drži svoja, krajnje individualna predavanja iz osnovnih predmeta, kao što su uvod u matematičku analizu, ekonomiju ili istoriju SAD, na kojim u amfiteatrima često bude po 500 pa čak i više studenata?

Kad će tehnološka revolucija stići na univerzitete? Ilustracija
Foto: Shutterstock

Početkom 1990-ih godina, u praskozorje ere Interneta, izgledalo je da je eksplozivan rast produktivnosti u visokim školama na pragu. Ali, taj prevrat  još nismo dočekali. Metode učenja na koledžima i univerzitetima, koji  se ponose time što rađaju mnogo kreativnih ideja koje mijenjaju ostatak društva, evoluiraju, kao i do sada,  brzinom lednika koji se polako kreću. 

Da, naravno, imamo prezentacije u Power Pointu umjesto table i krede, na  “širom otvorene onlajn kurseve” nerijetko se upisuje i po 100 hiljada ljudi (mada je broj  studenata koji zaista uče obično mnogo manji), a metodika “izokrenute učionice” zamjenjuje izradu domaćih zadataka pregledanjem zapisanih lekcija, dok se na časovima u učionici analiziraju vježbe iz domaćih zadataka. Ali, uzimajući u obzir centralnu ulogu obrazovanja u povećanju produktivnosti, nije li potrebno da se napori za  oživljavanje  okoštale ekonomije zemalja Zapada fokusiraju na pitanje - kako što prije promijeniti visoko obrazovanje?

Moguće je shvatiti razloge sporosti promjena u osnovnoj i srednjoj školi, jer tu postoji masa prepreka socijalnog i političkog karaktera. Ali na koledžima i univerzitetima mnogo je više mogućnosti da se sprovode eksperimenti; osim toga, na mnogo načina je to i njihov raison d’être.   

Na primjer, kakav je smisao u tome što sada svaki koledž u SAD drži svoja, krajnje individualna predavanja iz osnovnih predmeta, kao što su uvod u matematičku analizu, ekonomiju ili istoriju SAD, na kojim u amfiteatrima često bude po 500 pa čak i više studenata? Nekada su takvi gigantski časovi odlični, ali svako ko je bio na koledžu reći će vam da to nije pravilo. 

Zašto, barem kada je riječ o tim masovnim uvodnim kursevima, ne dati mogućnost studentima svih koledža da gledaju visokokvalitetne snimke najboljih u svijetu profesora i predavača, jer to radimo sa  muzikom, sportom...? Nije ovdje riječ o scenariju “jedna mjera za sve”. Može postojati konkurentsko tržište, kao što već postoji za udžbenike, ali sigurno će desetak ljudi dominirati velikim dijelom ovog tržišta. 

Osim toga, video-snimke bilo bi moguće koristiti modularno: visoka škola može, na primjer, uzimati jedan paket za obuku u prvom dijelu kursa, i sasvim drugi paket za drugi dio. Profesori mogu, kao i do sada, da uključe u kurs živa predavanja o omiljenim temama,  ali sada kao zadovoljstvo a ne kao dosadnu rutinu. 

Prelaz na video snimke tek je jedan primjer. Perspektive izrade specijalnog programskog obezbjeđenja i aplikacija za razvoj visokog obrazovanja jednostavno su beskonačne. Već sada se sprovode odvojeni eksperimenti uz korišćenje aplikacija koje pomažu da se razumiju individualni problemi i poteškoće studenata i daju mogućnost predavačima da na njih odgovore na najkonstruktivnije načine. Ipak, za sada je broj sličnih inicijativa neznatan.

Možda do promjena u visokom obrazovanju dolazi tako sporo zato što je učenje duboko interpersonalni proces; zato su toliko važni ljudi koji se obučavanjem bave. Ali ne znači li to da bi glavni dio vremena za predavanje bilo bolje posvećivati ne predavanjima, koja su ponekad na 101. mjestu po kvalitetu, već pomoći studentima i tome da ih privučemo aktivnom učenju uz pomoć diskusije i vježbi. 

Da, van zgrada tradicionalnih univerziteta moguće je vidjeti vrlo interesantne inovacije. Akademija Hana je naravila pravi fond predavanja na razne teme, a posebno je jaka u predavanjima iz osnovne matematike. Mada su njena ciljna grupa vanserijski učenici završnih razreda škole, tamo ima mnogo materijala koji će studenti visokih škola (i uopšte bilo koji čovjek) smatrati korisnim. 

Osim toga, postoji nekoliko odličnih sajtova, recimo Crash Course i Ted-Ed, koji sadrže kratke video-snimke za opšte obrazovanje iz velikog broja tema -  od filozofije i bilogije do istorije. I mada nevelik broj inovaciono nastrojenih profesora koristi slične metode za radikalno osvježavanje svojih kurseva, oni se suočavaju sa kolosalnim otporom predavača, a to dovodi do smanjenja veličine tržišta i  otežava posao opravdavanja investiranja, neophodnog da se promjene ubrzaju. 

Dajte da pogledamo istini u oči: predavači na visokim školama, kao i bilo koja druga grupa stanovništva, ne žele da zbog tehnologije ostanu bez radnih mjesta. Ali za razliku od većine radnika u fabrikama, predavači na univerzitetima imaju ogromnu vlast nad administracijom visokih škola. Bilo koji rektor univerziteta, koji pokuša s njom da se bori, najvjerovatnije će izgubiti posao mnogo ranije od bilo kojeg profesora univerziteta. 

Naravno, vremenom će do promjena neizbježno doći i kada se to desi potencijalni efekat za rast ekonomije i društveno blagostanje biće džinovski. Teško je izračunati tačan iznos u novcu jer, kao i mnoge stvari u savremenom svijetu tehnologije, finansijski efekat investicija u obrazovanje ne odražava u potpunosti dostignuti društveni efekat. Ali čak i nakonzervativnije procjene pokazuju da je potencijal ogroman. U SAD na visoko obrazovanje ide više od 2,5%   BDP-a (oko 500 milijardi dolara) i značajan dio tog novca troši se nefikasno. Ali stvarna neefikasnost nije uludo potrošeni novac poreskih  obveznika, već činjenica da bi  današnja mladež mogla naučiti mnogo više nego što uči sada.

Univerziteti i koledži su osnova budućnosti naših društava. Ali na fonu upečatljivog, neprekidnog progresa u sferi tehnologija i vještačkog intelekta, teško je razumjeti na koji način oni i dalje mogu ispunjavati tu ulogu ako se ne promijene u narednih 20 godina. Inovacije u obrazovanju radikalno će uticati na zaoposlenost u visokim školama, ali za radna mjesta u ostalim sferama prednosti mogu biti kolosalne. 

Ako bi unutar te kule od slonovače došlo do više promjena, tada bi ekonomija mogla da postane otpornija na promjene koje se dešavaju izvan te kule. 

Autor je profesor ekonomije i javne politike na Univerzitetu Harvard; bio je glavni ekonomista MMF-a od 2001. do 2003.
Copyright: Project Syndicate, 2018.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • Crnogorac Cetinje 2 nedjelje i 1 dan
    Univerziteti i koledzi , kategorije proslosti. Ucenje mora biti dozivotno , skupljanje kredita dozivotno. Tako da kad te pitaju za skolovanje kazes broj kredita , recimo 420 kredita u datoj oblasti. U USA vec funkcionise kroz 'profesionalne sertifikate' koji su puno vazniji za dobiti posao od mastera i diploma. Sto znaci diploma iz 1988 u IT industriji - prilicno nista.
    • 1
    • 0
  • gagi69 2 nedjelje i 2 dana
    "Zašto, barem kada je riječ o tim masovnim uvodnim kursevima, ne dati mogućnost studentima svih koledža da gledaju visokokvalitetne snimke najboljih u svijetu profesora i predavača, jer to radimo sa muzikom, sportom...?" Pravo u centar. Ali, kod nas to ne dozvoljavaju polupismeni nazovi profesori sa kupljenim diplomama, magistraturama, doktoratima i plagiranim radovima. I tako nam osakaćuju omladinu.
    • 1
    • 0