navigacija Naslovnica Premium
Slavoljub Šćekić
ODJECI POSJETE PREDSJEDNIKA SRBIJE KOSOVU
25.1.2018 00:00

Kad pucnji utihnu

Lažna je dilema o tome da li je Kosovo manje ili više u Srbiji poslije Vučićevog dvodnevnog ukazivanja, nekrofilije i dijeljenja jaganaca. Jer, ono uopšte nije u Srbiji

Kad pucnji utihnu
Foto: Betaphoto

Ako se istorija, uistinu, dešava kao tragedija, a ponavlja kao farsa, gotovo da bi se moglo zaključiti da je učiteljica života na Kosovu, već blizu da opiše cijeli krug.

Dvodnevno ukazanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na Kosovu, ni po okolnostima ni po ambijentu nije mnogo ličilo na kosovopoljsku noć, koju je udvorička poezija prije tri decenije oslikala kao epski trenutak, kada govornik “lep i mlad”, kome se "kosa na vetru vije" izgovori rečenicu: "Niko ne sme da vas bije!"

Danojliće toga doba smijenili su mnogo prozaičniji urednici tabloida, čija mašta teško može u stihove, ali zato ne silazi sa naslovnica, u vjeri da konzumentima ne pada na pamet iole logičko preispitivanje. Na primjer: “Vučić spriječio rat na Kosovu”. Predsjednik Srbije, nakon ubistva Olivera Ivanovića, zatražio je od kosovske Vlade Ramuša Haradinaja dozvolu da posjeti Kosovo. To mu je odobreno, uz upozorenje zvaničnika: "Očekujemo da će se ponašati dobro, i poštovati pravila dozvole tokom boravka u Republici Kosovo". Vraćajući se ovim nizom ka početku, neki to zovu kauzalnom hipotezom, moglo bi se doći do naslova da su Haradinaj i Vučić spriječili rat na Kosovu, što nije realno dok njih dvojica ne pokrenu zajednički tabloid.

Naravno da rata nije bilo na pomolu, kao što je, bez ikakvih insinuacija o naručiocima i izvršiocima zločina, ubistvo Ivanovića podsjetilo na činjenice neprijatne i za kosovskog i za srpskog lidera. Kosovska vlast ga je dugo držala u tamnici, a zbog opiranja koncepciji "svi pod Srpsku listu", Vučićevi mediji su ga proglašavali čovjekom režima u Prištini, nepoštenim i zlim. Ivanović je pripadao i onoj kosovskoj političkoj struji, bliskoj potpisnicima Apela za očuvanje Kosova, koji su smatrali da je kiparski model, zapravo zamrzavanje konflikta, jedino adekvatno (odloženo) rješenje, te da to svakako nije obostrano priznanje kakvo Zapad, kroz eufemizam o "pravno-obavezujućem sporazumu", traži od Beograda, a Vučić nagovještava. Zločin u Prištini bio je i prvi, poslije kojeg prst nije direktno uperen u albansku stranu, a dio očajnih Srba ohrabrio se i da progovori o zulumu koji trpi od osoba instaliranih od Beograda, kao i o tome da kriminalci, pozivajući se na Vučića i bliskost sa njim, vedre i oblače.

Zato Vučićevu posjetu, prije svega, valja tumačiti u kontekstu kontrole štete, jer je prvi put, poslije poruka "ostajte ovdje", naveo i kao zadatak borbu protiv kriminala u sopstvenim redovima, i zatražio otkrivanje zločinaca bez obzira da li su Albanci ili Srbi.

U tom kontekstu, lažna je dilema, da li je Kosovo manje ili više u Srbiji poslije Vučićevog dvodnevnog boravka i dijeljenja jaganaca. Jer, ono uopšte nije u Srbiji. Ni de facto, ni de jure, što bi rekao predsjednik SANU Vladimir Kostić. Uprkos neumjerenoj političkoj propagandi sa elementima nekrofilije, jer je prvi put neko ko polaže vijenac na mjesto zločina pozdravljen aplauzom, ova posjeta je pokazala i koliko Srbija i njene institucije nijesu prisutne na Kosovu. Stotine miliona eura je, navodno, utrošeno za poboljšanje uslova života Srba na Kosovu, dva su se srpska povjerenika našla u istragama o brojnim malverzacijama, a onda u Lapljem selu pred kamerama, po metodi Palme, predsjednik Srbije očajnim ljudima dijeli stoku, novac za liječenje, zapošljava i gradi kuće zajedno sa privatnicima. Sve to, valjda, u koordinatama koje je dobio dozvolom od Prištine.

Osim tabloida koji su trenutno u fazi "CIA, snajka, CIA", i Vučićevog ličnog otkrića da su pucnji u Ivanovića bili i hici u Srbiju i njega lično, istraga o zločinu kao da pada u drugi plan.

Navikavajući polako građane Srbije na realnost, predsjednik Srbije je po povratku sa Kosova, legitimisao još jednu doskorašnju jeres. Za ulazak u Evropsku uniju Brisel će, kaže, tražiti razgraničenje sa Kosovom. A građani će o tome odlučivati na referendumu.

Tako se unutrašnji dijalog, ma šta to bilo, nastavlja.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (26 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 39

  • Strnilus 8 mjeseci i 3 nedjelje
    Teofile mesijo,, spasitelju nas. :)
    • 10
    • 0
  • ludim 8 mjeseci i 3 nedjelje
    Opet ti je tema Srbija. Nemaš ti m..a da pišeš o Crnoj Gori, kritički normalno.
    • 5
    • 0
  • Н.Кавajа 8 mjeseci i 3 nedjelje
    И да,поносни смо на јуначку и часну Вранешку Долину
    • 2
    • 0