navigacija Naslovnica Premium
Mila Kasalica
22.9.2017 11:08

Kartice

Sa računovodstvenog gledišta, carine su zavisni troškovi. Odmah ih plaćate na granici, kao i PDV i akcize, osim ako nemate “privilegije” u dinamici plaćanja shodno uredbi

Kartice Ilustracija
Foto: Shutterstock

Uspješni preduzetnik  nije mogao da prestane da se smije kada sam tokom angažmana predložila da se obrati Upravi carina (UC) sa molbom da se dostavi finansijska kartica prometa iz prethodne i tekuće godine. Na pitanje: da li se potpisao ili dostavio IOS (izvod otvorenih stavki na kraju godine)?, računovodstvena agencija nije odgovorila iako je saldo u knjigama, dokumentaciono neobjašnjen, bar tri godine. Nisam razumjela kakvo sam to bogohuljenje izgovorila u pominjanju kartica/IOS-a sa UC, ali se privrednik zagrcnuo kada sam pomenula rezervisanja/troškove. 

Sa računovodstvenog gledišta, carine su zavisni troškovi. Odmah ih plaćate na granici, kao i PDV i akcize, osim ako nemate “privilegije” u dinamici plaćanja shodno uredbi. U pripremi obrade dokumentacije, a da bi se dostigli pouzdani finansijski izvještaji poslovanja, fokus je da se carine pravilno i zakonito pridruže nabavnoj vrijednosti osnovnog sredstva/nematerijalnog ulaganja ili robe za prodaju, kao  i da se kvalitetno odrade sve pripadajuće aktivnosti eventualne kontrole. Ključni dokumenti su JCI i prateći izvod transakcionog računa. Carine su rijetko direktni trošak, neuveziv za nešto drugo. 

U kontrolingu finansijskih i poslovnih transakcija, a da bi se dostigle upotrebne vrijednosti brojki koje moraju biti pouzdane i provjerene, mora se kopati dublje od navedenih par parova za knjiženje. Odnosno, da bi se uvozniku u CG obezbijedila dobra analiza potrebno je konfirmirati u praksi da su carine sa transakcionog računa (šta je plaćeno) u cjelosti uvezane sa brojkama kartice gdje se vode obračunate carine. Znači, svi prometi/salda bi trebali da se detaljno provjere prije nego se zaključe pretrage, a potom odrade cjelishodne analize, one analize koje služe budućem uspješnom poslovnom odlučivanju.   

Ove brojke (plaćene carine i plaćeni PDV prilikom uvoza) su u našim finansijskim izvještajima privrede značajno neuvezive, čak i kada im se pristupi korišćenjem revizorskog principa materijalne važnosti (ne)razlika ili materijalne većine u odnosu na izuzetke. Razlog je sistemski i ekonomski nelogičan. 

Upravi carina se ne može dostaviti, odnosno ne može im se tražiti IOS ili finansijska kartica za pojedinačnog poreskog obveznika. Privredno društvo, formalno,  može proslijediti takav dokument, što je dio procedura sprovođenja usaglašavanja stanja na kraju godine. Iako je zvanična nadležna institucija obavezna da odgovori na svaki dopis, odgovor se neće dobiti. Napomena: carinci svoje stranke zovu dužnicima a ne poreskim obveznicima, ali to je ovdje nebitno.

Kad se pozovu telefonom, to je susret sa zvonjavom koja dugo traje. Ako se neko javi, to postaje susret sa natmurenim glasom, koji eksplicitno rondolja “što se uopšte zove oko takve teme”. U najgorem slučaju, dobije se odgovor “imamo mi previše posla” ili “naš program ne daje kartice, čak i kad biste platili”.

Ovi neočekivani i institucionalno neprofesionalni odgovori vode kratkom istraživanju. Kako je nešto ovako moguće? Čemu tajnovitost? Čemu nerad? Čemu odbijanje saradnje? 

Kartice za sravnjenje stanja oko carina su sistemski predložak usaglašavanja prometa i salda na godišnjem nivou. To je minimum jačanja statističkih kapaciteta i pouzdanosti projekcija ekonomske politike, odnosno tačnosti projekcija fiskalne politike.

Poreska uprava (PU) finansijske kartice daje na formalni upit, a nakon uplate takse. Tekuće je taj postupak pojednostavljen, jer ako se zahtjev dostavi preko e-prijave, većinom se  promtno ispunjava u elektronskoj formi, bez novčanih odliva. 

PU baza podataka poreskih obveznika je mnogo veća od baze Uprave carina. Oni nemaju “privilegiju” da zahtjeve za dostavljanjem finansijskih kartica ili IOS-a odbijaju.

Da bi se objektivno eksterno potvrdilo da ne postoji sistemski razlog da se odbijaju upiti od strane UC-a, sagledali su se nalazi DRI-a oko završnog računa državnog budžeta Crne Gore za 2015. (str 11-12).

Četiri nadležne državne institucije su nosioci javnih prihoda: Uprava carina, Poreska uprava, MUP i Uprava policije. Ove posljednje  dvije najviše za takse, na nivou od ukupno 13 miliona. Poreska uprava registruje priliv uplata poreskih obveznika do 900 miliona. Uprava za carine prikuplja 523 miliona javnih prihoda. Ne manje važno, broj uvoznika u Crnoj Gori je višestruko manji od broja poreskih obveznika.

Slijedeći DRI izvještaj, jedan neveliki dio sredstava se ne prebacuje na centralni račun Državnog budžeta. Iz obrazloženja se može saznati da se ta sredstva zadržavaju za pretplate, nepravilne i pogrešne uplate, povraćaje i sl. DRI ne ističe da li se ta sredstva vode agregatno/đuture, ili pak subanalitički, mada da bi se dobila ova sredstva nazad postoji procedura koju odrađuju poreski obveznici, dostavljajući potrebnu dokumentaciju. To u najkraćem znači, postoje podaci o tome šta se prometovalo, šta je na saldu i šta se treba drugačije uknjižiti/isknjižiti po poreskom obvezniku. 

Čim postoji ovaj podatak, dostavljanje finansijske kartice je napor koji ne oduzima vrijeme niti značajne resurse. Izvlačenje kartica iz sistema je posao od desetak sekundi. Slanje e mejla ili štampanje traje dodatnih desetak sekundi. 

Zašto se to ne dešava u praksi? Ljudi koji se bave strukama računovodstva i revizije, i svim uvezanim aktivnostima, nemaju odgovor na ovo pitanje. 

Ako je tako, nameće se dodatno sistemsko pitanje: kako DRI ostvaruje reviziju gotovinskih tokova Uprave carina? Naš budžet se vodi na gotovinskoj osnovi. Analiza transakcionih računa trezora i četiri navedene institucije koje prikupljaju javne prihode jeste najpouzdaniji mehanizam, ali nije dovoljan. Revizija usaglašenosti, koja nadilazi prostu reviziju o tome da li je sve uknjiženo gdje treba, mora da ide dalje. Mora da obuhvati ravan da li UC proaktivno usaglašava svoju bazu podataka sa bazama podataka onih kojima služi, privrednicima-uvoznicima. 

Od 2007. godine, DRI nije radila pripadajuću reviziju Uprave carina. Možda je vrijeme da DRI, a kao što se od prije par godina počela po nalogu baviti naplatom poreskog duga, pa tako ušla u PU i otkrila ogromno institucionalno neznanje i kratere neusklađenosti podataka, da pokrene detaljni pregled rada u Upravi carina. Na nivou panike Senata DRI, može da se razumije zašto ne idu u PIO od 2008, jer se tamo zbog M4 obrade podataka ne smije bar još desetak godina. Stoga je zanimljivo zašto se uopšte ne ide u Upravu carina na reviziju.

Dok god najvažnije institucije sistema imaju odbojan odnos prema običnim finansijskim pregledima koji se odnose na svakodnevne finansijske podatke, neće biti usaglašavanja sa EU pravnom tekovinom.

Zato laicima postaje jasno da je savremena promtna potreba sistema privređivanja Crne Gore da se odgovorno i institucionalno cjelovito stane na kraj fušerisanju i smandrljavanju, kojim se postižu finansijski izvještaji kojima je jedina fizibilna funkcija da budu predati CRPS-u krajem marta i ostanu neupotrebljivi poslovnom odlučivanju. Ako je tako, nema vladavine prava u crnogorskoj ekonomiji.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (9 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.