navigacija Naslovnica Premium
Balša Brković
VIŠE OD RIJEČI
19.2.2011 17:43

Kiša

Zaboravite “Prije kiše” – film Milča Mančevskog. Čelni ljudi EP sigurno mnogo više vole film “Poslije kiše”. U tom ih filmu ne može promašiti – holivudski honorar.

Kiša
Foto: Reuters

U najkraćem-rukovodstvo Elektroprivrede će, kako pročitasmo, dijeliti bonuse i premije svojim menadžerima i radnicima, jer su postignuti sjajni proizvodni rezultati, a sve zahvaljujući kiši koja je, je li, vrlo izdašno natopila Crnu Goru i njene hidroakumulacije.

Ovo je spektakularno: poslovanje jednog od najvažnijih državnih preduzeća direktno zavisi od meteoroloških prilika. Onda ima smisla pitanje: što su zaposlili silne inžinjere i stručnjake. Iz ovog proizlazi da im je bilo pametnije da zaposle kakavog indijanskog šamana. Ili da u Upravnom odboru sjede ugledni afrički plemenski vračevi, oni koji (makar u stripu Fantom) imaju moć dozvati oblake kad god požele.

U svakom slučaju, građanstvo ne treba da se začudi, ako, recimo, u prolasku pored zgrade Elektroprivrede vide, ispred ili negdje okolo, grupicu neobično odjevenih ljudi kako pjevaju nerazumljive pjesme i dižu ruke ka nebu. Budite mirni, sve je OK – ljudi izvode dodolske igre.

 Ako se ne sjećate iz škole ili neke TV emisije iz obrazovnog programa – postoje drevne obredne pjesme (potut dodolskih ili koledarskih) kojima su ljudi nekada magijski prizivali sve one stvari koje su značajne za zajednicu, uključujući i kišu. U temelju toga je uvjerenje da se riječima (zahvaljujući njihovoj magijskoj moći) može djelovati na stvarnost. (Doduše, crnogorska stvarnost ponekad izgleda tako kao da je na nju jedino moguće djelovati - magijskim sredstvima.)

Da stvar nije nimalo naivna potvrđuje jedan bizaran primjer iz Sjedinjenih Država. Godine 2007. golema suša je snašla američku državu Džordžiju. I tamošnji guverner je odlučio da djeluje u tradicionalnom duhu. Guverner države pogođene najvećom sušom u svojoj istoriji, izvjesni Soni Perdju organizovao je veče kolektivnih molitvi za kišu.

U zajedničkim molitvama i pjevanju dodolskih pjesama učestvovalo je više stotina ljudi, među kojima i neki crkveni uglednici i političari. Potpisniku ovih redova nije poznat ishod ovog pregnuća, ali, moguće da je i guverner sve to organizovao kada su već stručnjaci najavili – padavine. Političari vole da igraju – na- sigurno. Kao i sveštenici.

Nedavno je i jedan ovdašnji sveštenik pozvao ljude da se mole za prestanak kiše (uzgred - time radeći direktno protiv interesa menadžera EP), tek kada su eksperti najavili – prestanak nevremena. Tako da se i sveštenstvo, koje doduše ima višemilenijumsko iskustvo sa manipulacijama, priklonilo duhu novog vremena.

No, u ovakvom kontekstu, ostaje nejasno zašto cijene struje idu gore. Još se to opravdava cijenom “prenosa”. Kao da vam izdavač prodaje knjigu dodajući na ukupnu cijenu i – troškove štampe. Iako se podrazumijeva – da knjigu možete prodati samo ako je (već) štampana, ali i struju samo ako imate način da je ljudima – plasirate.

Uostalom, ova ideja sa obrednim pjesmama možda i nije sasvim neupotrebljiva. Samo, promijenila su se vremana, danas više nema smisla obredni duh zajednice fokusirati oko onih pitanja kojima su se bavili naši preci – žetva, kiša, sjetva...

Moraju se obredne pjesme uskladiti sa duhom vremena i prostora, dakako. Mogli bismo tako dobiti obredne pjesme za uspješnu privatizaciju, pa za strane investicije (u grinfild i običnoj varijanti), onda i za opstanak koalicije, što da ne (zamislite kako Milo i Ranko skakuću po krovu parlamenta – zagrljeni, zagrljeni... - prizivajući bogove da sačuvaju njihovo bogomdano jedinstvo), a mogli bi se ispjevati stihovi i za kvalitetno ućutkivanje kritičara (umjesto batinaše, da šalju obredne pjevače, eto, bar je estetski superiorno), zatim pjesme za povoljan ishod inostranih suđenja našim glavarima, pa za početak privatnog biznisa...

Tu bi opet bilo pametno i iz nekih drugih razloga: ovo je način da se zaposle silni režimu odani pjesnici, da, eto, konačno bude i neke fajde od njih. A valjda im neće biti preteško – dodolske pjesmice ne iziskuju previše imaginacije, potrebna je samo uvjerenost. A kod njih je toga svakako više nego li mašte.

Zaboravite “Prije kiše” – film Milča Mančevskog. Čelni ljudi EP sigurno mnogo više vole film “Poslije kiše”. U tom ih filmu ne može promašiti – holivudski honorar. Kao da, u najmanju ruku, Bred Pit i Šon Pen sjede tamo...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 6

  • 7 godina i 7 mjeseci
    kad mi dodje subota! obozavam tvoje kolumne jer sve moje misli ti pretocis u rijeci. Ne volim sto toliko kritikujes populis koji toliko volis. P.S. sorry, sto te ne persiram. sve najbolje.
    • 0
    • 0
  • 7 godina i 7 mjeseci
    Nema mi nista ljepse subotom ujutro nego uz kafu procitati tvoju kolumnu. Uvijek se lijepo nasmijem tvom ostrom i originalnom humoru. Sve pohvale!
    • 0
    • 0
  • 7 godina i 7 mjeseci
    Ovaj ti je tekst odlican, istina je sve sto kazes, duhovito, svaka cast.
    • 0
    • 0