navigacija Naslovnica Premium
1.6.2017 12:14

Maraton bivšeg hotela "Plaža" u Zelenici

Pošto je već 2004. godine donesen Zakon za povraćaj i obeštećenje oduzete imovine, nasljednička familija Mađar prijavi svoj zahtjev. Međutim, u februaru 2007. Sarajevo tuži RCG sa svojim vlasničkim prohtjevom

Maraton bivšeg hotela "Plaža" u Zelenici
Foto:

Posljednjih godina XIX vijeka doselio se iz Budimpešte u Zeleniku, kod Herceg Novog, umirovljeni kapetan elitne lake konjice, dr Antun Mađar, i sagradio sebi vilu tik uz plažu. Uskoro zatim, 1901, svečano je krenuo prvi voz baš iz njegovog neposrednog susjedstva, iz najjužnije željezničke stanice tadašnje Dunavske monarhije. Antun, inače iskusni turista zbog svojih posjeta austrijskim Alpimae, francuskoj Rivijeri i južnoj Italiji, sagledao je ovu novu šansu. On je od 1902. do 1905. sukcesivno izgrađivao svoju vilu u jedan veliki zamak sa tri tornja - zajedno sa prostranim parkom - kao prvi vangradski, čisto turistički hotel današnje Crne Gore. A orijentisao se već tada prema onoj Crnoj Gori: sa prvim organizovanim izletima svojih gostiju iz bijelog svijta, čak do Skadra. Tako je i knjaz Nikola lično došao u Zeleniku da se upozna sa tom novom turističkom kolonijom.

Porodični hotel je nastavio rad u međuratnoj Jugoslaviji i to sa svojim posebnim predstavništvima u Pragu i Budimpešti. Krajem Drugog svjetskog rata zgrada je oštečena eksplozijom u susjedstvu, ali je porodičnim trudom već za kratko vrijeme osposobljeno pola kapaciteta. Godine 1948. proglašena je nacionalizacija u korist Opštine Herceg Novi, pa je onda zgrada sasvim osposobljena. Ali u svemu najprimitivnije, što je značilo da bez generalne rekonstrukcije objekat nije mogao biti uključen u novu turističku privedu. Najlakše je bilo, dakle, trsiti taj zastarjeli objekat i to uz lijepu zaradu: Opština Herceg Novi ustupa 1960. svoje besplatno stečeno korisničko pravo, na toj „opštenarodnoj imovini“, opštini Centar Sarajevo - ugovoreno za 63,5 miliona dinara.

Imanje time postaje odmaralište skromne sarajevske djece, da bi se tokom naredne tri decenije kroz ovu kuću „iz vremena austrijske okupacije“ (bilješka u Arhivu Herceg Novog) baš sa takvim shvatanjem vršila „modernizacija“: definitivno je uništen istorijski enterijer, a poremećena je i amblematična morska fasada. Tako do prevratne krize, kada se tu useljava Admiralitret ratne mornarice SRJ - a Republika Crna Gora se upisuje kao vlasnik. Najzad, 2005. godine imanje je napušteno i sasvim prepušteno propadanju, bez ikakve državne brige.

Pošto je već 2004. godine donesen Zakon za povraćaj i obeštećenje oduzete imovine, nasljednička familija Mađar prijavi svoj zahtjev. Međutim, u februaru 2007. Sarajevo tuži RCG sa svojim vlasničkim prohtjevom. Na što komisija za povraćaj u Herceg Novom već u martu donosi povraćajno rješenje u korist Nasljednika, budući da ugovorom između dvije opštine nije vršen svojinski prenos imanja, nego samo korisnički. Jer „opštenarodna imovina“ - u isključivom vlasništvu naroda - po tom svojevremenom pravu nije bila otuđiva. Utom je komisija Ministarsva finansija u Baru postala nadležna, pa ona obustavlja povraćajni postupak do pravosnažne presude Osnovnog suda u Herceg Novom.

Mada je Sarajevo tužilo Republiku, protiv toga se postavljaju samo Nasljednici, kao umješači sa vlastitim advokatskim troškovima. Zvanični zaštitnik imovinsko pravnih interesa pri Ministarstvu i ne prisustvuje raspravama u Herceg Novom. Nakon dvije poništene presude, treći put Osnovni sud najzad zaključuje ovako: Podloga za sarajevsku prisutnost na imanju bio je punovažni korisnički ugovor iz 1960. godine. No budući da oni sa vlasničkim prohtjevom sad traže više nego što su ugovorili, odbija se tužba. Uostalom, tužba po korisničkom ugovaranju između dvije opštine nije ni mogla biti usmjerena protiv Republike. Viši sud je ovakvu presudu najzad odobrio. Nasljednici su, dakle, sa tom pravosnažnom presudom, na jesen 2016, ponovo pokrenuli povraćajni postupak u Baru. Ali je to sad opet zastalo, ovako:

Sarajevo izjavi reviziju pred Vrhovnim sudom, smatrajući, da je korisnički ugovor nejasan, s obzirom na sarajevske upise, prije republičkog upisa u ovdašnje zemljišne knjige. Osporava, dakle, izvorni dokument za te upise. Pa onda nadugačko razglaba negdašnji Zakon o udruženom radu, u pravcu da se njihovo trajno korištenje pretvorilo u stvarno imovinsko pravo. Vrhovni sud je sa svojom presudom, početkom ove godine, udovoljio toj sarajevskoj reviziji: tako što nadugačko okrivljuje nižu presudu, da ona osporava validnost korisničkog ugovora - jer taj „nije ništavan“. Mada je osnovna presuda na tom istom stanovištu, a razilazi se samo u tome, da korisništvo nije isto što i vlasništvo. No vrhovna presuda baš to nameće - silinom svoje visine - jednom jedinom rečenicom. Time je Sarajevu dato neodložno pravo za brisanje republičkog vlasništva u vlastitu korist.

Nerazumljivo? Evo onda sasvim kratko i jasno: diskusija oko jeste-nije-ništavnosti ugovaranja je čisti praznohod - niko se pametan ne protivi validnosti tog ugovora. A protiv vlasničke disertacije Sarajeva naokolo Zakona o udruženom radu, dosta bi bilo sjetiti se samo Rimskoga prava o zabrani retroakcije: ugovor je iz 1960. godine, a taj zakon izlazi tek 1976. Tako, ali kad ne bi bio još čvršći čl. 12 istog zakona. Koji nemilosrdno glasi: Niko ne može steći pravo svojine na društvena sredstva, koja su osnov rada u osnovnim i društvenim organizacijama i drugim organizacijama...

Pošto je Republika Crna Gora sasvim batalila ovu još jedino stojnu ruševinu iz početka svoje glavne privredne grane, ostaje opet samo na Nasljednicima, da iznađu izvjestan pravni lijek kako bi se ovo skroz otuđeno imanje ipak vratilo u vlasništvo RCG. Naravno zato da se onda zaista primijeni Zakon o povraćaju. Mi rođeni nasljednici te 115-godišnje 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (5 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Anton-Adam Staničić 1 godinu i 5 mjeseci
    Zeleniku volim i zbog uskotračne želj. pruge s kojom sam se vozio preko Bradine do Sarajeva, zbog ovog lijepog dvorca, mirnoće, itd. Jasno je da bih volio da taj dvorac pripadne Crnoj Gori, ali mislim da su argumenti na strani familije Mađar. Zoltan Mađar je ovdje vrlo jasno, zanimljivim i čitljivim stilom, opisao historijat tog dvorca.
    • 0
    • 0