navigacija Naslovnica Premium
Đuro Radosavović
KOSMOS ISPOD SAČA
1.3.2014 10:53

Misteriozna djevojka

Kako će se završiti njena rečenica? Sve i da je ne nastavi, postigla je u startu više nego većina neshvaćenih umjetnika sa cetinjske akademije koji svim silama hrle u neshvaćenost

Misteriozna djevojka
Foto: Boris Pejović

Dovoljno je nasumično otvoriti knjigu Filozofija palanke Radomira Konstantinovića i sa bilo koje stranice opet nasumično odabrati bilo koju rečenicu, a ona će poslužiti kao savršen citat kojim bi se opisala dešavanja na podgoričkom trgu.

Pojavila se cura na glavnom trgu glavnog grada, obučena u bijelo, prenašminkana. U rukama drži transparent na kojem iz dana u dan ispisuje riječi, valjda sa ciljem da formira rečenicu. Međutim, javnost je uznemirena jer ta cura ćuti. Toliko su svi opterećeni tom curom što ćuti da nema nezainteresovanih i ravnodušnih. Naša javnost, poznata po tome što ćuti, isprovocirana je curom koja samo ćuti. „Extra!“

Sa jedne strane napadaju je naši umjetnici tvrdeći da je imitator, da je samo falsifikat cure iz Prijedora koja je nedavno izvodila sličan performans. Na drugoj strani je narod.

Ukoliko zaista performans te cure ne vrijedi i ukoliko je loš i falš, ne vidim razlog zašto izaziva toliku pažnju i zašto su se i narod i kvazi-umjetnici udružili u cilju obesmišljavanja njenog performansa. Čini mi se da „naš narod“ može baš sve da istrpi i prećuti, od svega da se distancira osim u slučaju kad ima žestok poriv da učestvuje u obaranju onog što se na bilo koji način istakao. To je zajednička crta svima, ne dozvoliti bilo kakvo isticanje.

Kao da je teško proći pored te cure, vidjeti je i samo nastaviti dalje. Koliko je na trgovima pantomimičara, zaleđenih ljudi i ostalih zabavljača i performera, umjetnika i promašenih pokušaja, pa ništa, ljudi nastavljaju dalje, ili fotografišu, ubace novac, nastave dalje. Ne pljuju, ne krevelje se, ne viču i prepadaju ljude.

Mi ne, mi svojatamo taj trg i vazduh. „Ko je ona mene da tu nešto...“, to je formula, što god radila ta cura, ko je ona? Kako se usuđuje nama da pametuje, nama koji sve znamo, nama najboljima? U ljudima postoji strah, možda baš od onoga što će da postigne, pa makar njen performans bio potpuno besciljan i beznačajan, probudila je u rulji strah da će baš njih opisati i pogoditi, da ih je skenirala.

Kako će se završiti njena rečenica? Sve i da je ne nastavi, postigla je u startu više nego većina neshvaćenih umjetnika sa cetinjske akademije koji svim silama hrle u neshvaćenost, jer ako ih shvate, gotovi su, razapeće ih, sprdaće se narod sa njima isto kao što se okupljaju oko cure na trgu.

Prilog jedne televizije o misterioznoj curi na trgu je dragocjen. Voditeljka kruži oko cure, kako se kamera kreće, ljudi se sklanjaju i bježe u stranu, ne žele da učestvuju u „tome“. Medijski nezrela nacija! Tad kreće razgovor sa par građana koji daju sulude odgovore na pitanje zašto je ta cura tu i šta joj je cilj. Ima duhovitih, ima umišljenih, onih što zarad kamere i familije koja će da ih gleda daju mudre odgovore i dešifruju curu sa trga. Ostali se krevelje, ništaju curu i javno je preziru, iako imaju pravo i na ravnodušnost. Na kraju priloga voditeljka pruža curi u bijelom mikrofon i postavlja joj pitanje, ona naravno i dalje samo ćuti i drži transparent, a prilog završava sa malo glume, kao Ejpril O'Nil sa kanala 6.

Grupe srednjoškolaca okupljenih oko cure na trgu podsjećaju na momke koji posmatraju u parku kola koja se ljuljaju. Isti osmijeh i uzbuđenje. Nisu ljudi navikli, ne znaju što ih je snašlo, nesvjesno reaguju i učestvuju u performansu koji možda i „nije svjestan šta je postigao“ i na što je ukazao.

Šetali su nekad Romi meče ulicama Podgorice, i to meče je pilo pivo, a zatim se penjalo na bandere i urlalo. Ljudi su to obožavali, i bio je to za njih idealan performans, uspio ih je nasmijati.

Nismo daleko otišli od tog mečeta, jer ljude i momke koji se okupljaju i čak provociraju curu što ćuti jedino može da „rašćera“ neki jači tip sa par šamara prvim žrtvama na koje naleti, a ostali će se naravno povući. Obavezne riječi u toj situaciji su: „Ajmo polako šetnja, ne igra mečka!“.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 33

  • Marica Perova 4 godine i 6 mjeseci
    hahaha e moj đuka, ovđe si se prosuo ka nikad..nijesi ukapira da je to bio politički performans, iako je to narod brzo provalio..ali nije đuka..mislio je da je zaista u pitanju nesrećna mlada udavača..đuka, ajde piši malo o svojoj naivnosti..
    • 0
    • 0
  • Carevavoda 4 godine i 6 mjeseci
    Zanimljiva ideja. Bravo Aco.
    • 0
    • 0
  • roberto baggio 4 godine i 6 mjeseci
    Zasto bi ovo bilo plagijat.Usvim velikim gradovim sirom Evrope moyete vidjeti slicne mlade ljude koji salju raznorazne poruke na ovaj nacin ,stim sto oni stave neku serpicu ili konzervu ispred sebe i kad zvecne monete naprave neku reakciju da se zahvale.
    • 0
    • 0