navigacija Naslovnica Premium
OVOZEMALJSKI FILOZOFI
1.11.2017 11:45

Nejednakost u životu i u smrti

Kada raste nejednakost, strada demokratija. Zato izražena nejednakost nije samo pitanje prihoda, bogatstva i vlasti; to je, doslovno, pitanje života i smrti

Nejednakost u životu i u smrti Hongkong
Foto: Beta/AP

Neki ljudi žive duže od drugih, pa tako i pojedinačne zemlje imaju ražličitu prosječnu dužinu životnog vijeka. Na samom dnu tabele je Svazilend, jedina zemlja na svijetu u kojoj novorođeni mogu računati da će poživjeti tek 50 godina. U samom vrhu je Hongkong u kome  se onaj koji se rodi danas može nadati životu dugom 84 godine. 

Godine 1960. zemlje svijeta bilo je moguće podijeliti na dvije grupe na osnovu nivoa mortaliteta. U zemljama jedne grupe prosječna dužina života bila je mala, od 28 u Maliju do manje od 50  u Salvadoru. A za zemlje druge, mnogo manje grupe, bio je karakterističan prosječan životni vijek do 73 godine u Norveškoj, Islandu, Holandiji i Švedskoj. 

Od tog vremena ovu  sjevernoevropsku grupu pretekli su Hongkong, a takođe i Japan (84 godine), Italija, Španija i Švajcarska (83). Danas žitelji Hongkonga mogu očekivati da će njihova djeca živjeti 17 godina duže nego 1960. godine. Za novorođene u Japanu može se očekivati 16 dodatnih godina života, a na Islandu -  deset više.

U značajnom stepenu ovaj  produžetak životnog vijeka u čitavom svijetu  rezultat je smanjenja smrtnosti djece. A primjetno se produžio životni i  vijek žena koje, po pravilu, žive u prosjeku tri godine duže od muškaraca. Na primjer, na Islandu je prosječni vijek muškaraca i žena 81 odnosno 84 godine.  

Ali, očekivani životni vijek unutar zemalja može biti veoma različit za bogate i siromašne. Prema novom istraživanju dva istraživača sa Tehnološkog instituta Masačusets, 1% najbogatijih američkih muškaraca, po pravilu, živi skoro 15 godina duže nego 1% najsiromašnijih, a razlika između najbogatijih i najsiromašnijih Amerikanki je 10 godina.    

Osim toga, ta se razlika vremenom povećala. Za posljednjih 15 godina prosječni životni vijek 5% nabogatijih Amerikanaca porastao je za dvije godine za muškarce i tri godine za žene. U istom periodu prosječni životni vijek 5% najsiromašnijih porastao je za svega tri mjeseca za muškarce i skoro da nije porastao kad su u pitanju žene. 

Kao i nedavni podaci o pogoršanju zdravlja mnogih Amerikanaca, ta razlika u dužini životnog vijeka, očigledno, odražava ne samo nejednakost u primanjima već i neravnopravan pristup zdravstvenoj njezi. A ipak su predsjednik SAD Donald Tramp i republikanci u Kongresu, izgleda, namjerili da 23 miliona Amerikanaca liše  zdravstvenog osiguranja ukidajući Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj njezi, Obamacare, koji je usvojen 2010. godine.

Ako im to uspije, životni vijek u SAD će, najvjerovatnije, nastaviti da se skraćuje u poređenju sa drugim razvijenim zemljama. Na primjer, od 1960. do danas prosječni životni vijek u SAD produžen je sa 70 na 79 godina, a u Italiji sa 69 na 83. Istovremeno,  prosječni Amerikanac je 1960. živio godinu duže nego prosječni Italijan, a sada prosječni Italijan živi 4 godine duže od prosječnog Amerikanca. 

Prosječno trajanje života u SAD sporije raste nego u Evropi dijelom i zbog toga što su mnogi bijeli sredovječni Amerikanci od 1999. počeli da žive kraće zbog bolesti izazvanih načinom života, kao i zbog predoziranja drogama i samoubistava. Praktično su od 1981. predoziranja odnijela gotovo isti broj života kao i sida. 

Za bilo koju veliku grupu ljudi u savremenom društvu takvo skraćenje životnog vijeka krajnje je rijetka pojava. Jedini takvi slučajevi u posljednim decenijama zabilježeni su u Rusiji nakon pada komunizma i u Africi nakon početka epidemije side.   

Zato izražena nejednakost nije samo pitanje prihoda, bogatstva i vlasti; to je, doslovno, pitanje života i smrti. Time se može objasniti zašto je nejednakost posljednjih godina zauzela prvo mjesto u političkim agendama u SAD i Evropi. U svojoj kampanji za predizbore američke Demokratske partije 2016. godine senator iz Vermonta Berni Sanders, samoproglašeni socijalista, osudio je rast nejednakosti u SAD i zaista postigao mnogo više uspjeha u predsjedničkoj trci nego što su mnogi očekivali. A Tramp, kao i kampanja za izlazak Velike Britanije iz EU, dobili su   podršku mnogih birača koji smatraju da su se našli na marginama života.

Međunarodni monetarni fond, bez obzira na to što je osnovan 1945. godine, tek nedavno je počeo da poklanja dužnu pažnje raspodjeli dohotka u svojim državama članicama. Shvativši, najzad, da nejednakost može ugroziti ekonomski rast, MMF je počeo da analizira vezu nejednakosti i rasta u pojedinim svojim članicama.  

Neki posmatrači su omalovažali MMF zbog tog novog pristupa tvrdeći da, navodno, povećanje nejednakosti jednostavno odražava ono za šta su ljudi glasali. Ali ljudi koji tvrde da je nejednakost nešto poželjno, slično su onima koji tvrde da su ljudi nezaposleni uvijek po sopstvenoj volji -  na čemu i dalje insistiraju neki ekonomisti. 

U stvari, kada raste nejednakost, strada demokratija, pa zato pad SAD u jednom poznatom rejtingu svjetskih demokratija nije posebno iznenađujuće. Većina ljudi ne želi da bude nezaposlena, ostane na marginama ili skrati sebi život.

To tako izgleda samo onima koji fabrikuju izbor birača.

Autor je profesor ekonomije na Univerzitetu Islanda

Copyright: Project syndicate, 2017.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (3 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Freethinker990 10 mjeseci i 4 nedjelje
    Nema filozofije u demokratiji. Ima samo balege koju proizvode volovi pušteni sa njiva na gradske trgove.
    • 0
    • 0