navigacija Naslovnica Premium
Ljupka Kovačević
1.11.2016 10:34

Od nas su napravili taoce

Prosječan um, nezaprljan politikantskim projekcijama i kalkulacijama a opterećen svakodnevnim životom u cilju održavanja elementarnog zdravlja, postaje savršeno svjestan pozicije taoca i njihove udaljenosti, njihovog lagodnog života, njihove usmjerenosti na buduće pozicije u društvu „velikana“ prljave međunarodne politike

Od nas su napravili taoce Ilustracija
Foto: Shutterstock

Da li iko u Crnoj Gori, mimo političkih elita, sveznalica i analitičara svih boja koji ponavljaju besmislice, može da izusti iti jednu smislenu rečenicu o tome što se desilo i što se dešava na političkom planu u Crnoj Gori (tokom izbora i nakon njih) osim što mahne rezignirano rukom ili se sa gađenjem strese.

Prosječan um, nezaprljan politikantskim projekcijama i kalkulacijama a opterećen svakodnevnim životom u cilju održavanja elementarnog zdravlja, postaje savršeno svjestan pozicije taoca i njihove udaljenosti, njihovog lagodnog života, njihove usmjerenosti na buduće pozicije u društvu „velikana“ prljave međunarodne politike. Niti jedna osoba iz medijskog i političkog života nije upitala kako se osjećaju „glineni golubovi“ a ljudi u koje je trebalo pucati kako bi se stvorio „najkrvaviji dan poslije Drugog svjetskog rata“. Kako su samo lagodni pred tragedijama ljudi u koje je trebalo pucati? Kome je drugom lagodno u Crnoj Gori u ovom logoru gdje vlada kriminal i korupcija gdje je, osim namjere da nas drže u neznanju i pokornosti, sve vidljivija nekompetentnost i beskrupuloznost najodgovornijih i to sve sa maskom evropskih vrijednosti i međunarodne važnosti. (Da li Evropa baštini vrijednosti imlementirane na crnogorski način?)

Čitaoci, u nas je upereno oruže, za sada besmislenih i neodgovornih riječi, a ako to ne bude dovoljno da u tišini doma svoga slušamo i ako se ko ususdi protestovati u te će se pucati. I ne moramo protestovati nego samo slučajno prošetati ispred njihovih institucija u koje su se 25 godina zabarikadirali. Institucija, gdje prvaci partija, četvrt vijeka ginu za zatvorene izborne liste kako bi njihove pozicije bile neprikosnovene, a nama slali narcističku poruku da boljih od njih nema. Zajedno čuvaju privilegije i stalno crtaju mete po našim tijelima. (Izuzimam partije koje su se formirale u skorije vrijeme koje će po svoj prilici ostati margina i lokalne vlasti koje će iz centra (kao i do sada) ozbiljno sabotirati.) Kako se osjećate kao mete povlašćenih? To zaslužuje više od odgovora - rezigniranog mahanja rukom i gađenja, više od lagodne interpretacije da su se šalili kako bi izveli ili više birača...

Treba nam odgovor - koliko smrti je planirano? Koliko smrti za njihove privilegije? Da li si ti na tom spisku? Možda tvoje dijete ili tvoje unuče? Što vrijedi koga boga molite kada ste meta za njihove interese i njihovog boga kojeg sa najviših pozicija vlasti prizivaju ovih dana jer su odbili da stoje iza svoje profesije, svojih ovlašćenja, predajući vlastitu odgovornost u božje ruke, a perfidno okruženi anđelima čuvarima do zuba naoružanim. Od koga ih čuvaju? Nije valjda od nas koje su potpuno obespomoćili u ovom prolaznom logoru dijeleći pozicije koje su prisvojili i sa kojih svi do jednoga žele otići u zaslužene penzije u nekoj drugoj zemlji da na miru uživaju. Ono što ostane od nas preuzeće drugi.

Odbijmo da budemo taoci njihovih fotelja i njihovog napretka (sad znamo da smo samo to). Odbijmo da budemo mete njihovih igara. Doveli su nas dotle dokle su nas doveli otimajući sve što su mogli a sada su se grupno usmjerili na našu vjeru u ljude i misao o budućnosti. To je posljednjadnja naša linija odbrane. Naš strah treba da prevaziđe granice ličnog i treba da pružimo otpor oružju koje nam nude. Oni su nas žrtvovali, a oružje nas neće zaštiti. Jedina nada nam je komšija drugog i drugačijeg boga, a ne ovog kojeg ovih dana prizivaju najodgovorniji u državi i institucijama u još uvijek sekularnoj državi (možda u njihovoj interpretaciji to više nije).

Dok u mom dvorištu instalirani zvučnici čitavom gradu prenose misu kojom žele umiriti našu uznemirenost i povećati našu poslušnost uvijek sjedeći u čelo trpeze sa vlašću koja nas je do ove situacije dovela, mislim o uznemiravanju. Uznemiravanje političkih elita slobodnom i kritičkom mišlju u vlastitim redovima je nada za budućnost. Mala, ali postoji. Neposlušnost svojima je suština promjene jer neposlušnost i drugima je logična posljedica. Plašim se kalkulacija i prebrojavanja jer to ubija svaku akciju, umjesto da svi zahtijevamo istinu o izbornom danu energija se troši na već uhodane načine i projekte umirivanja.

Ne dajmo se od svojih prevariti! Ni od drugih! Za početak nam valja sumnjati!

Autorka je psihološkinja

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Nasta171 2 godine
    Da je srece ne bi ne ladine organizacije sjedjele skrstenih ruka:-))
    • 0
    • 0