navigacija Naslovnica Premium
1.2.2017 12:48

Politika i intelektualna bijeda

Neshvatljivo je kako jedno društvo može sebi da dozvoli da stigne do te tačke beznađa, da glasa i bira da njime upravljaju persone takvog kalibra koje su intelektualno ispod svakog prosjeka

Politika i intelektualna bijeda
Foto: Boris Pejović

Protekle decenije su potvrdile da je,  politika  i bavljenje njome, u Cnoj Gori u dubokoj krizi. Centralizam i autoritarizam unutar političkih partija proizveo je političare nesposobne i neznavene za vladanje u interesu građana. Takvi političari, ne samo da ne znaju da štite interese glasačkog tijela koje predstavljaju, već ih, mnogi od njih, moralno, politički i ekonomski zanemaruju. Ti političari, koji ne obavljaju zadatak za koji su izabrani, prvenstveno gledaju lični interes i zloupotrebljavaju položaj tokom svoje vladavine. Te vrste političara se nazivaju korumpirani poliričari i lopovi, s obzirom da ne zastupaju interese naroda već uske interese svojih klanova.

Nestručno upravljanje preko takvih predstavnika šteti zaposlenima u lokalnoj i državnoj upravi. Upravljanje tih persona degradira i ponižava školovanog politikologa, pravnika, stručnog ekonomistu, marljivog nastavnika, profesora i pedagoga, humanog ljekara i svakog vrijednog i profesionalnog činovnika i savjetnika na lokalnom i državnom nivou.

Neshvatljivo je kako jedno društvo može sebi da dozvoli da stigne do te tačke beznađa, da glasa i bira da njime upravljaju persone takvog kalibra koje su intelektualno ispod svakog prosjeka. Osobe, koje svoje bogatstvo stiču preko leđa napaćenog naroda i zarad ličnih interesa, i ne zanima ih ništa drugo.

Postoji narodna izreka koja kaže: „Siromaštvo umanjuje vrijednost intelektualca“. Ova istina već mnogo godina dovodi do raslojavanja intelektualaca u našem društvu i državi. Nažalost, došlo se dotle da se pojedincima najnižeg intelektualnog kapaciteta i znanja iskazuje više poštovanja (jer je iz vlasti) nego profesorima univerziteta, akademicima, doktorima, nastvanicima, vaspitačima i naučnicima iz različitih oblasti.

Do sada je ovaj narod od vlastodržaca doživljavao samo patnju i krajnju nepravdu. Primjeri su brojni i svi se pamte. Kad kažem da ova vlast najviše liči na okupatorsku, mislim da svi intelektualci, ne samo albanski, dijele istu sudbinu. Siromaštvo u koje ih je gurnula vlast, vođena od političkih predstavnika manipulatora i kriminalaca, uskratila im je mogućnost da se žale, slobodno govore i izraze svoje mišljenje.

Mahatma Gandi je odavno rekao: „Siromaštvo je najgore sredstvo nasilja“. Ta se forma nasilja, više decenija, primjenjuje i u našem društvu i državi. Bezmalo u svim državnim institucijama, kao i zaposleni u nastavno edukativnim intitucijama, osjećaju presiju svojih vazala koji ih uslovljavaju brojem glasova koje treba da osigura svaki zaposleni. Nažalost, isto se dešava i sa zaposlenima u privatnom sektoru. Kao da su plate, koje zaposleni primaju, partijski novci zbog čega se moraju klanjati ne samo lično nego i familijarno.

Svi smo svjedoci alarmantnog stanja koje se mora promijeniti, prije svega za dobro djece, mlade generacije jer, ako se ovako nastavi, dvije su mogućnosti: da naša omladina naslijedi teško breme feudalnog biča i pridruži se armiji nezaposlenih ili odlazak i napuštanje rodnog kraja i države zauvijek.

U zemljama razvijene demokratije epitet „lidera“ može ponijeti samo kompletna ličnost, moralna osoba, čovjek smion da se suprotstavi korupciji, čovjek od riječi, koji saosjeća sa narodom i za koga je sigurnost i dobrobit njegovog naroda najveća vrijednost naspram ponuđene fotelje i lične dobiti.

Ubijeđena sam da će narod, kako je procijenio kome da da glas, znati i da kazni. Nama koji vjerujemo u svoje znanje sasvim je jasna Gandijeva misao: „Prvo te ignorišu, onda ti se smiju, pa se onda bore protiv tebe a na kraju ti pobjeđuješ“. Ta pobjeda nije tako teška ni daleka kada nas vode korumpirani ljudi sumnjivog morala koji su osvjedočeni izdajnici svoga naroda i nijesu uspjeli da ga odbrane na svim poljima.

Krajnje je vrijeme, da se intelektualci odvaže i počnu prkositi vlasti, da ne budu ravnodušni prema društvenom i ekonomskom sunovratu sugrađana, pogotovo manjinskim narodima u Crnoj Gori. I da posredstvom opozicionog angažovanja traže ovlašćenje od glasača da rade na poboljšanju stanja.

Emancipovan i obrazovan čovjek uvijek mora da vjeruje u obavezu svog inelekta, da ne ćuti i zatvara oči, kako bi obezbijedio svoj lični napredak i dobrobit uže familije. Jer takav ne može biti potpun i sretan, ispunjen u svom radnom okruženju i obavljati karijeru akademika, a pritom gledati druge kako se bore da osiguraju parče hljeba svojoj djeci jedva sastavljajući kraj s krajem minimalnim sredstvima za život.

Autorka je članica predsjedništva OO SDP Ulcinj

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (8 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 3

  • Rista Ćirin1 1 godinu i 7 mjeseci
    "Autorka je članica predsjedništva OO SDP Ulcinj" - E, ljudi moji. 18 godina SDP je vlast, a onda sklapaju rečenice (gore u tekstu):"Neshvatljivo je kako jedno društvo može sebi da dozvoli da stigne do te tačke beznađa, da glasa i bira da njime upravljaju persone takvog kalibra koje su intelektualno ispod svakog prosjeka. Osobe, koje svoje bogatstvo stiču preko leđa napaćenog naroda i zarad ličnih interesa, i ne zanima ih ništa drugo."
    • 1
    • 0
  • djidjo 1 godinu i 7 mjeseci
    ne mogu da citam kad vidim ovoliko zareza gdje im mjesto nije
    • 0
    • 1
  • Konzul1 1 godinu i 7 mjeseci
    Sto je autorka htjela reci? Kome se obraca, pominje albance, pominje intelektualce, ali najvise je citata - sve u oblacima, nista konkretno... Albina, sine, ili imenuj konkretne ljude i konkretne probleme ili se mani pisanja a la Sveto Marovic...
    • 0
    • 1