navigacija Naslovnica Premium
Božena Jelušić
OBIČNE STVARI
26.8.2011 10:47

Razmnožavanje jezika

Izgleda da se ipak nismo dobro razumjeli. Evropska integracija nije bila naš krajnji cilj, jer „tranzicioni igrači“ još uvijek nisu naučili nove, legalne korake. Zato i imamo ovo rezervno rješenje, dovoljno zapaljivo da nas o jadu zabavi na neizvjesno dug rok

Razmnožavanje jezika
Foto: Zoran Đurić

Bio jednom jedan đak, koji je ponavljao razred zbog biologije, ali je i naredne godine opet „vukao“ jedinicu iz istog predmeta. „Učim, ali mi ne ulazi u glavu“, ispalio je poslije žučne svađe sa majkom neoborivi argument svih lijenih školaraca. Majka, pak, riješena da istraje u neravnopravnoj borbi, uzela je udžbenik i naučila sporne lekcije. Poslije detaljnog ispitivanja, sin je nevoljno priznao da je njoj „sve ušlo u glavu“, iako je imala „hiljadu i jednu obavezu“.

Nakon što je pokunjeno otišao u sobu da uči, majka je konspirativno šapnula kćerki: mislila je da ih u školi ipak uče nečemu korisnijem za život od toga kako mahovine vode ljubav. Iako je otvorila vječito pitanje: memorisanje podataka versus sticanje vještina - majka to pred sinom ne bi izgovorila ni za živu glavu. Povjerenje u školu nije smjela narušiti, čak i ako je sumnjala u znanja koja pruža, a kamoli da zbog razmnožavanja mahovina odbije da šalje dijete u školu.

I u Crnoj Gori ove godine beznadežno ponavljamo isti razred, i opet, poput onog lijenog đaka, imamo jedinicu iz istog predmeta. Nikome ništa „ne ulazi u glavu“, dok se uporno licitira procentima, nazivima jezika, ustavnim kategorijama i nacionalnim interesima, političkim uticajima i evropskim integracijama. „Mahovine vode ljubav do besvijesti“, samo što u ovoj našoj porodici, na žalost, nema roditelja koji će primjerom pokazati koliko je škola važna i da se njome ne može trgovati. Koji će se, ako treba, žrtvovati i sam nešto naučiti, samo da sačuva perspektivu sopstvenog djeteta.

Situacija je gotovo kafkijanska. Kao u znamenitom „Procesu“, u kojem suda nema, a ipak je svuda oko junaka, i kod nas se govore „različiti“ jezici kojima se svi savršeno razumijemo. Uostalom, ne bi nekoliko mjeseci bilo dovoljno da se stvori čitava obrazovna struktura predmeta da je riječ o različitim jezicima. Možda i nije uvijek sasvim nevažno zovemo li krčag tikvom ili kondirom, ali je ipak najvažnije da ga ne razbijemo. Jedino ne treba imati iluzija o tome čija je odgovornost veća, jer ona podjednako počiva na liderima iz vlasti i iz opozicije, koji zbog krajnje egocentričnih interesa urušavaju vaspitno-obrazovni sistem i društvene vrijednosti koje mladi treba da usvoje.

A učenici samo ćute i gledaju, i jasno im je kao dan da su u pitanju suštinske vještine preživljavanja u našem „tranzicionom raju“. Prva vještina je da se isključi profesionalizam u svakom poslu. (Tako smo za samo četiri mjeseca dobili programe i udžbenike koji potcjenjuju i intelekt učenika i oblast o kojoj govore. Da ni ne pominjemo zloupotrebu rada prethodnih autora, eventualna autorska prava i elementarne moralne obzire novih autorskih timova.) Druga vještina je da se ne bira put kojim se stiže do cilja. (Tako su političkim partijama važniji njihov uticaj i interesi, nego đaci i škola. Zbog toga su spremni da ih pozovu na bojkot nastave, na bojkot udžbenika, na bojkot nastavnika i škole.)

Treća vještina je presumpcija nekažnjivosti. (Nakon svih mogućih ekonomskih grešaka, sad je nekažnjivo razbijati čak i školstvo, koje, uzgred budi rečeno, jedino uz zdravstvo drži ovu zemlju na pristojnom mjestu u svijetu kada je riječ o indeksu ljudskog razvoja.) Četvrta vještina je prebaciti odgovornost na nekog drugog i ponašati se kao da smo upravo mi nudili spasonosno rješenje. (Zaboraviti sve opstrukcije i pogrešne korake koje smo prethodno načinili i ići uzdignute glave naprijed.)

Do ovog septembra, izgleda, živjeli smo jednu bajku: o tome kako ćemo krenuti na put evropske integracije. Iako je u mnogome postala mantra za sve i svašta, evropska ideja je u našem „tranzicionom raju“ značila vjeru u bolju budućnost: nezavisnost sudstva i poštovanje zakona, legalnost novčanih tokova, smanjenje korupcije i organizovanog kriminala, demokratske slobode, prava i odgovornosti, mobilnost ljudi i ideja… Izgleda da se ipak nismo dobro razumjeli. Evropska integracija nije bila naš krajnji cilj, jer „tranzicioni igrači“ još uvijek nisu naučili nove, legalne korake. Zato i imamo ovo rezervno rješenje, dovoljno zapaljivo da nas o jadu zabavi na neizvjesno dug rok. Pitanje je samo hoće li iko više htjeti da „pleše“ sa nama.

Teško je biti đak ovog septembra. Još teže je biti nastavnik koji od đaka mora da zahtijeva standarde znanja i društveno prihvatljivo ponašanje. „Ne ulazi nam u glavu“, s pravom će reći učenici. A onda će sve pokriti mahovina.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 12

  • 3cpo 6 godina i 10 mjeseci
    Ti isti političari vode školstvo, \"stručnjacima iz oblasti\" nameću svoje stavove i programe, a Božena kao i većina ostalih profesora ćuti kad treba da govori. Školu im vode porodice na vlasti kojima ne smije pisnuti. A što znaš, možda budu dobri da finansiraju put do Amerike ili Izraela. Zna to Božena najbolje. Najglasnija si kad nisi u pravu, kao uvijek.
    • 0
    • 0
  • PROSED46 7 godina
    Jedino Kompetenti igraci u ovoj situaciji oko Jezika su Narod ili Vecina, ako vecina govori Srpksim Jezikom onda ga treba nazvati Srpski Jezik, ili jos bolje neka Narod odluci i neka se vecina pita tj Narod, Narod bira, Narod odlucuje, Narod postavlja Politicare, i jedino su oni moc odluka resenje konacne odluke.
    • 0
    • 0
  • Olja K 7 godina
    Jezik kojim ste Vi ovo napisali, i stil, mogu se predavati u svim školama gdje se nekada predavao srpsko-hrvatski jezik.
    • 0
    • 0