navigacija Naslovnica Premium
Elizabet Dru
SVIJET U RIJEČIMA
12.1.2018 09:32

Rušitelj Benon

Za Trampa je problem u tome što građani, koje je on blefirao, nikada nisu činili većinu birača

Rušitelj Benon Tramp
Foto: Reuters

Mnogi je u Vašingtonu potresla tek izašla knjiga “Vatra i bijes: U Trampovoj Bijeloj kući”, koja je posvećena Donaldu Trampu i njegovom netalentovanom predsjednikovanju. Bez obzira na - sumnjivu s tačke gledišta Ustava - prijetnju Bijele kuće da će zaustaviti izdavanje te knjige, ona je izašla četiri dana prije najavljenog datuma. Mada su otkrića “Vatre i bijesa”, i pored toga što izazivaju ozbiljnu zabrinutost, većinom potpuno očekivana.    

Za sada je nepoznato na koji je način Majkl Vulf, kontroverzni autor ove knjige, dobio objavljenu informaciju, ali treba pretpostaviti da je on snimao intervuje, posebno ona dugačka izlaganja koja se u njoj nalaze. Glavno što je Vulf uspio da uradi je: imenovati visoko pozicionirane činovnike koji govore o tome kako zapravo radi - ili ne radi - predsjednik. 

Zapravo, knjiga u osnovnom govori o tome da su u političko-novinarskim krugovima Vašingtona skoro svi ionako sve znali: Tramp nema neophodne kvalifikacije da bi bio predsjednik, a njegova Bijela kuća je zona visokog rizika puna neiskusnih saradnika. Jedino neočekivano u svemu tome je što se nije desilo više loših stvari (barem nije još).

Zanatan dio materijala, objavljenih prije izdavanja knjige, tiče se borbe dvaju najbrbljivijih i egoističnih hvalisavaca koji su ikad učestvovali u američkoj politici - Trampa i njegovog bivšeg glavnog stratega, Stivena Benona. U ljeto 2016, kada je njegovom izbornom štabu nedostajao vođa,  Tramp je za šefa izborne kampanje postavio Benona - razbarušenog, agresivnog bivšeg biznismena koji je tada bio na mjestu izvršnog predsjednika sajta Breitbart News i koji je propovijedao bijeli nacionalizam. Benon je bio pun velikih ideja povodom toga kako zapravo treba da izgleda ultradesna “populistička” kampanja.

Ali u mnogo pravaca idealna Benonova kampanja, ispala je veoma slična onome što je Tramp već govorio i radio. Tramp se obraćao običnim radnicima, “plavim okovratnicima”, kritikujući imigraciju (izjavljivao je, recimo,  da će napraviti “veliki, lijepi zid” duž granice sa Meksikom, koji će platiti Meksikanci) i trgovinske sporazume čiji su uslovi, po Trampovom mišljenju, bili nepravedni prema SAD. Ti su birači formirali jezgro elektoralne baze Trampa, a njegovi uspjesi u blefiranju tih glasača (na fonu porazne nesposobnosti Hilari Klinton da učini isto) umnogome objašnjavaju zašto je predsjednik on, a ne ona.

Za Trampa je problem u tome što građani, koje je on blefirao, nikada nisu činili većinu birača. Obim njegove čuvene “baze” je znatno ispod 40 procenata. Ali Tramp i Benon, očigledno, radije nisu mislili o tome.

Trampu je svojstveno da svoje neuspjehe svaljuje na druge, nikada sebe ne krivi za sopstvene  propuste i zato se neizbježno obrušio na Benona koji se hvalio, više nego što mu je bilo korisno,  svojim nadležnostima u Bijeloj kući i ponašao se mnogo samouvjerenije nego što je trebalo. Benon je iz administracije otpušten u avgustu. I mada je nastavio da održava odnose sa Trampom, sada je već jasno da je konflikt koji je uslijedio bio neizbježan.   

Tramp i Benon ličili su na dva muškarca s viškom kilograma koji pokušavaju da stanu u jednu vreću za spavanje. Njihov politički svijet nije bio dovoljno velik za obojicu. Oni su oštro sporili povodom toga koga treba podržati u trci za mjesto u Senatu iz Alabame; upravo na molbu Benona, Tramp je, na kraju, podržao skandaloznog Roja Mura, bivšeg sudiju Vrhovnog suda države Alabama koji  je dva puta napuštao funkciju i na kraju izgubio izbore. Benon je nastojao da prodrma “establišment” republikanaca podržavajući slične kandidate-”autsajdere” na međuizborima ove godine: u slučaju uspjeha ta strategija bi još više  Trampu otežala pobjede u Kongresu.

Tramp to negira, ali izgleda da je upravo on dozvolio Vulfu da intervjuiše zaposlene u Bijeloj kući, iako je za vrijeme života u Njujorku morao znati za Vulfovu reputaciju - bespoštedan prema ljudima o kojima piše. Neki od zasposlenih kažu da su bili uvjereni da sa Vulfom razgovaraju “off the record”. To znači da oni nisu željeli da ih javno citira. Ali čak da je to i bilo tako, slične priče teško da će smiriti razbjesnjelog predsjednika jer oni su   sve to -  rekli.

S Trampove tačke gledišta, glavni Benonov grijeh u storiji sa Vulfovom knjigom vezan je za njegove krajnje negativne izjave o predsjednikovoj porodici. Tramp je naročito bijesan zbog Benonovog opisa čuvenog susreta u  “Tramp-taueru” u junu 2016. godine, gdje su njegov sin, Donald-mlađi i drugi visoko pozicionirani članovi izbornog štaba razgovarali sa nekoliko Rusa koji su izjavili da imaju kompromitijući materijal o Hilari Klinton. Benon je rekao Vulfu da je taj susret bio “izdaja”. Ali u zavisnosti od toga šta se realno dešavalo na tom sastanku, Benon, možda i nije tako daleko od istine. (Vraćajući se iz svoje druge posjete inostranstvu predsjedničkim avionom, Tramp je učestvovao u sastanku na kojem je sastavljen zahtjev da se sakriju stvarni događaji sa susreta u “Tramp-taueru”.)

Saopšteno je i da je Tramp bijesan još i zbog toga što je Benon za omiljeno predsjednikovo dijete, kćerku Ivanku, rekao da je “tupa kao cigla”. Vulf piše da su se Ivanka i njen muž, stariji savjetnik Bijele kuće Džared Kušner, dogovorili da se nakon za njih očekivanog ogromnog uspjeha u Bijeloj kući, upravo Ivanka kandiduje za predsjednicu.

Sa njemu svojstvenom ljubavlju ka preuveličavanju, Tramp je u znak odgovora rekao da Benon nema ništa s njegovom pobjedom na izborima i da oni praktično nikada nisu razgovarali nasamo. Kao i obično, Tramp je zaprijetio da će tužiti Benona. Tramp inače revodno prijeti sudskim tužbama koje, ipak, ne podnosi baš uvijek: čak i sama prijetnja može skupo koštati njegove navodne optuženike. 

Ipak, trenutna zabrinutost zbog konflikata unutar Trampovog tabora ne smije da zamrači druge realije. Mimo svih tih dramatičnih događaja, Tramp ima nekoliko jasnih ciljeva, a takođe kabinet i šefove resora koji te ciljeve distribuiraju i od čijeg ispunjenja ih ne odvlače publikacije koloritnih priča o ponašanju predsjednika. 

Dok u Vašingtonu i medijima većina osuđuje nova otkrića, Ministarstvo pravde SAD, koje, kako se pretpostavlja, mora biti manje ili više nezavisno od Bijele kuće, pretvorilo se u partijski instrument predsjednikove osvete. Nedavno je objavljeno da je Ministarstvo pravde ponovo počelo istragu o već sasvim detaljno istraženom slučaju elektronske pošte Hilari Klinton. Osim toga, saznalo se i da će se FBI baviti Fondacijom Klinton.

Korišćenje državnih resora za kažnjavanje nekadašnjih protivnika predsjednika podsjeća na ponašanje zbog kojeg je Ričard Nikson bio podvrgnut impičmentu. Riječ je o formi upravljanja državom koja vrlo malo liči na demokratsku.

Autorka je urednica 
The New Republic 
Copyright: Project Syndicate, 2018.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

2 (6 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na [email protected].

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na [email protected].

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Cecilia_Panicucci 5 mjeseci i 1 nedelja
    Izrađujem više od 25000 dolara mjesečno koji rade skraćeno radno vrijeme. Čujem kako čuju druge ljude da mi kažu koliko novaca mogu zaraditi na mreži paa sam odlučio pogledati u nju. Pa, sve je to točno i p0tpun0 mi je promijenilo život. Ovo je mjesto gdje sam započeo ➥➥➥➥➥➥ w­w­w­.­B­u­z­z­C­a­s­­h­3­.­C­o­m
    • 1
    • 2