navigacija Naslovnica Premium
13.6.2018 09:13

Studentska ‘68.

Studentske demonstracije u Beogradu su završene poslije velikog Titovog govora koji je dao studentima za pravo i sve je završeno u okviru sistema, kao porodični problem, kao odnos roditelja i djece

Studentska ‘68.
Foto:

Istorija na Balkanu nekad počne da se piše tek onda kada se događaji počnu zaboravljati. Tako je trebalo da prođe pet decenija pa da se počnu ozbiljnije proučavati studentske demonstracije u Beogradu, u junu 1968.

Demonstracije su počele u Studentskom gradu 3. juna, a završile se 9. juna 1968. Neposredni povod demontracija odigrao se dan ranije nakon sasvim običnog sukoba do kojeg je došlo zato što studenti iz Studentskog grada nijesu mogli prisustvovati tradicionalnom manifestaciji “Karavan prijateljstva” i “Mikrofon je vaš”. U taj se sukob umiješala milicija koja je sa velikom brutalnošću napala studente. Sukob je trajao skoro čitavu noć da bi ujutro došlo do velikog okupljanja studenata u Studentskom gradu. Poslije nekoliko zapaljivih govora, parola i poziva, studenti su krenuli ka Terazijiama. Usput su nosili transparente, Titove slike i jugoslovenske zastave, a ispred tzv. podvožnjaka bio je ogroman milicijski kordon, do zuba naoružan. Propuštena je grupa studenata koja je trebalo da pregovara sa čelnicima milicije. U međuvremenu se pojavio Veljko Vlahović kojeg su studenti nosili na rukama i koji je pokušavo da ih umiri. U toku govora bio je prekidan povicima “Veljko, vodi nas”. Poslije manjeg predaha, pojavio je Miloš Minić, predsjednik Skupštine Srbije i tek što je počeo obraćanje studentima začula se komanda “Udri”. Nastao je haos, milicija je silovito krenula na studente udarajući ih pendrecima, rukama, nogama, gazila je one koji su padali, gurala i trčala za onima koji su bježali. Ostao je velik broj studenata, naročito studentkinja, koji su ležali povrijeđeni. Miloš Minić je ostao sa grupom studenata koja je pregovarala i neprestano je vikao “Ko je dao naredbu da se studenti biju?” Kada je i on dobio udarac u glavu, počeo je da viče na miliciju da prestanu, ali ga niko nije slušao. Tražio je da ide sa studentima koji su se povlačili prema Studentskom gradu. Kada je stigao u prostorije Saveza studenata, pošto se malo okrijepio, tražio je da telefonira. Pozvao je i rekao “Pero”, a sa druge strane se čuo glas koji ga je pitao gdje se to nalazi. Minić mu je rekao da je sa studentima i da će tu da ostane. S druge strane mu je ljutito rečeno: “Šta ćeš tu, dolazi odmah”. Bio je to Petar Stambolić, visoki funkcioner Srbije i bliski Titov saradnik. Nakon kraćeg boravka, Minić je neprimjetno napustio Studentski grad.

Istog dana u Studenstkom gradu formiran je akcioni odbor studenstkih demonstracija Beogradu u sljedećem sastavu: Predag Bogdanović, Đorđije Vuković, glavni urednik “Studenta”, Rade Kuzmanović, zamjenik sekretara UK SKS, Slobodan Vuković, sekretar univerzitetskog odbora Saveza studenata, Rajko Pavićević, urednik “Studenta” i Miodrag Perović, predsjednik Saveza studenata Studentskog grada.

Poslije sastanka svih dekana fakulteta i predstavnika studenata donijeta je odluka da Beogradski univerzitet stupi u opšti štrajk i da se obustavi nastava. Pobuna studenata se preselila na fakultete, a najveća aktivnost je bila na Filozofskom. Studentski grad je odmah zablokiran i nije se moglo bez bedža ili indeksa.

Drugog dana demonstracija u Studentski grad su došli Petar Stambolić i Branko Pešić, gradonačelnik Beograda. Prije ulaska u salu Drugog bloka, gosti su prošli kroz gust špalir ogorčenih studenata koji su ih dočekali uvredama, pljuvanjem, a bilo je i zalijetanja na fizički napad. Poslije vatrenih govora studenata na sastanku, sa nestrpljenjem se javio i Stambolić: “Drugarice i drugovi studenti, mi smo ovu našu revoluciju dobili krvlju i krvlju ćemo je i braniti”. Na to su studenti burno reagovali uzvikujući uvrede i prijetnje. Taj skup se, iako je dugo trajao, završio onako kako je i počeo - uvredama. Poslije toga niko od zvaničnika nije došao u Studentski grad.

Studentske demonstracije u Beogradu u junu 1968. niko nije pojedinačno ili u grupi pripremao i organizovao. Ali su zato kontroverzne društvene i političke prilike u Jugoslaviji zaoštravale pobunu i revolt. Dvomjesečne demontracije studentata u Parizu bile su i te kako inspiracija za proteste u Beogradu. Zahtjevi studenata u Beogradu bili su vezani za ekonomsku, socijalnu, političku i moralnu krizu koja je ugrožavala socijalizam i demokratiju. To znači da su studenti tražili da se brže, bolje pravednije i moralnije razvija samoupravni socijalizam.

Dok su studenti u Parizu naizgled navijali za skretanje politike Francuske ulijevo, studenti u Beogradu tražili su još veći zaokret ulijevo, odnosno “lijevo od lijevog”. Iako su studentske demontracije u Parizu uzdrmale Francusku, ništa se nije promijenilo, sve je ostalo na istom. Jugoslavija se poslije dvadesetak godina raspala, a novostvorene države su završile u fašizmu.

Studentske demonstracije u Beogradu su završene poslije velikog Titovog govora koji je dao studentima za pravo i sve je završeno u okviru sistema, kao porodični problem, kao odnos roditelja i djece.

Za ovih pet decenija na razne se načine tumače i svojataju studentske demonstracije iz 1968, ali jedno je tačno: ni na kraj pameti nikome nije bilo da se ovim putem preuzme vlast i sruši Tito. Tražene su promjene sa Titom na čelu. Ta iluzija pokazala se kao kobna poslije dvije decenije. Metode osvajanja i držanja vlasti u komunizmu pokazale su se kao dobar uzor za decenijske diktature u novoformiranim državama.
Švajcarska, maj 2018.

Autor je bio predsjednik Saveza studenata Studentskog grada u vrijeme studentskih demonstracija 1968.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (5 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 8

  • Pozoriste u drzavi. 2 mjeseca i 1 nedelja
    Autor je zaboravio da demonstracije nisu pocele zbog toga sto studenti nisu pusteni na manifestacije “Karavan prijateljstva” i “Mikrofon je vaš" vec zato sto studente nisu htjeli akcijasi da puste na igranku kod njih. A drugo sto je zaboravio, to je da Milos Minic nije dobio batine zato sto je Milos Minic vec sto je policija mislila da je on profesor koji se solidarise sa studentima. Da je policija znala da je u pitanju Milos Minic, ne bi smjeli poprijeko da ga pogledaju a kamoli udaraju.
    • 6
    • 0
  • Gruban Malić 2 mjeseca i 1 nedelja
    Sve je ovo kontrolisala savezna UDBa preko svojih crnogorskih kadrova, koji su imali i te kako kontrolu nad formiranim akcionim odborom studenata. Samo su iz kolosjeka malo odskakali studenti Filozofskog i Filoloskog fakulteta, koji su imali istaknutih pojedinaca sa misljenjem na koje nije imala uticaja KPJ.
    • 3
    • 0
  • Nada95 2 mjeseca i 1 nedelja
    I naši studenti su vrele krvi čak za 5e doćiće da glasaju gdje treba
    • 1
    • 0