navigacija Naslovnica Premium
Jelisava Kalezić
O PROSTORU, RODE
1.8.2014 15:11

Urbana poljoprivreda

I dalje uvozimo proizvode koji se mogu proizvesti u Crnoj Gori

Urbana poljoprivreda
Foto: Boris Pejović

Šta će rasti na Rasu?

Ras je dio Rogama, nekada selo, sada dio urbanog prostora Podgorice. Dragocjena prostorna rezerva, prije svega za proizvodnju hrane. Prostor, kao i čovjek, sadrži mnoge potencijale. Izborom pravih, otvaraju se, rascvjetavaju, rastu i razvijaju mnogi.

Ograničavanjem, nasiljem, nebrigom, tonu i nepovratno nestaju božji darovi. Talenti kod ljudi, razvojne mogućnosti kad je prostor u pitanju.

Pitala sam svoju sagovornicu, gospođu Milodarku Novosel, rođenu Vukanović, o porijeklu imena Ras.

“Vukić kaže da je najvjerovatnije ime nastalo od hrast“. Riječ je, naravno, o prof. dr Vukiću Puleviću, botaničaru, poznavaocu svih tajni prostora Crne Gore i biljaka u tom prostoru.
Zaseok Ras su počele da grade, nakon Berlinskog kongresa, porodice Rajković i Vukanović, spustivši se iz Gornjih Rogama na dobijenu imovinu. Prve kuće su sagrađene prije 136 godina, a sada tu žive 22 porodice sa preko 80 članova. Na oko 30 ha preko 6.000 korijena loze, i drugog voća. Smokve, trešnje, višnje, breskve, kajsije, jabuke, kruške, dunje, masline, kivi, mandarine, limun, pomorandže, preko 1.200 sadnica.

Prirodne plantaže divljeg šipka su posebna vrijednost ovoga prostora. A tek raznovrsnost ljekovitog bilja! Zbog prisojnog položaja, Ras je izvanredno pogodan za vinogradarstvo, što se već realizuje kroz ozbiljni projekat uz kreditnu podršku MIDAS-a. Ovaj projekat obuhvata i podizanje vinarije, na bazi 10.000 novih sadnica loze. Planirano je i povećanje površine zasada divljeg šipka.

Prostor je idealan za pčelarstvo, trenutno preko 200 košnica. Ove vrijedne porodice posjeduju 16 stambenih i 23 ekonomska objekta (vinski podrumi, ostave, sušnice, štale, radionice, garaže za mehanizaciju i dr.). Izgrađeno je 7 bunara i 5 bazena za vodu, kao i sistemi za navodnjavanje „kap po kap“.

I sve ovo  već pet godina ignoriše Ministarstvo saobraćaja, koje nastoji da se upravo na Rasu gradi ukrsnica dva autoputa. Iako postoji trostruka zakonska obaveza: DPP koridora Bar-Boljare i obaveza izrade varijantnih rješenja za važne infrastrukturne objekte, po Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata, kao i primjena PUP-a Glavnog grada, da se urade varijantna rješenja petlje. Zaštiti i prostor i imovina i državni interes.

Pridružujem se zahtjevu stanovnika Rasa. Da na Rasu rastu vinogradi, voće, divlji nar. I da se razvija urbana poljoprivreda, a ne urbana pustinja.

Odakle naziv Farmaci?

Farmaceum na grčkom znači apoteka. Riječ je milenijumima u upotrebi u istom značenju. Kao što je, ko zna od kada,  prostor Farmaka jedna velika prirodna apoteka puna ljekovitog bilja. To što je priroda neštedimice pružila, kvalitetnu zemlju, vodu i sunce,  vrijedna porodica Radunović iz Farmaka je pretvorila u uzorni model urbane poloprivrede.

Ljubinka i Dragan Radunović sa sinovima, na 1,5 ha imaju raznovrsnu proizvodnju voća  i povrća tokom cijele godine. Na zakupljenoj tezgi na Maloj pijaci, sami prodaju proizvode. Pretežan plasman je njihova proizvodnja, sa nešto proizvoda bliskih rođaka, za koje mogu da garantuju porijeklo i kvalitet. Recimo, masline Ljubinkine sestre iz Bara. Inače, imaju i svojih nekoliko stabala maslina. Uspiju da, po domaćim receptima, prerade dio voća i povrća. Kad sam došla u posjetu, Ljubinka me je poslužila slatkim od bijelih trešanja, nudeći i domaćii sok bez konzervansa. U izvanredan ukus njene turšije uvjerila sam se prije više godina. Naravno, za svoje potrebe, kao i svi dobri domaćini iz ovoga kraja, proizvode vino i rakiju. Teško se odlučiti koji njihov proizvod izdvojiti. Jagode ili trešnje? Breskve, nektarine, kajsije? A tek povrće. Rotkvice,  koje vas svaki put ponovo obraduju kada ugledate taj crveno-zeleni buketić. Raštan, koji i ljeti ima onaj pravi ukus (kao da ga je „dohvatila“ slana). A tek zelena salata, više vrsta. Lubinka mi, smijući se, kaže da voli kad ljudi dođu da pogledaju i uvjere se kolko je raznovrsna njihova proizvodnja. Koriste isključivo stajsko đubrivo. Jagodnjak je na oko 1.500m2. „Imamo proizvodnju jagoda od aprila do septembra“ kaže Ljubinka. Pitam koliko je isplativo. Kaže, ne naročito. Sadnice nabavljaju iz Italije, a za berbu je, takođe, potrebno i angažovati radnike. Ne mogu sami da obave. Jagode se beru zorom, da bi u 7h bile na pijaci. Nikada ne iznose sjutradan ono što je ostalo od juče, mada rijetko ostane. To ide u preradu. Po svakom detalju se vidi koliko je rada uloženo i svakodnevno se ulaže u ovu proizvodnju. I niko ovim ljudima ne garantuje ništa.

I dalje uvozimo proizvode koji se mogu proizvesti u Crnoj Gori.

Ukus biljaka sa Mareze

Na Marezi porodica Novović  razvija specifičan model između urbanog baštovanstva i urbane poljoprivrede. Površinu od 0,5ha od koje je dio uz kuću, pri brdu, a dio sa druge strane ulice koja ide samim obodom brda, uređuju i kultivišu već dvije decenije. Nijesu starosjedioci, doselili su se iz Podgorice početkom 90-ih. Specifičnost ovoga modela je u tome da je poljoprivredna proizvodnja dijelom utilitarna, dijelom rekreativna. U mnogim evropskim gradovima postoje zone gdje se stanovnici rekreativno bave gajenjem povrća, jagodičastog voća ili cvijeća. Boraveći neko vrijeme na otvorenom, baveći se biljkama, radujući se napretku biljke, pojavljivanju i sazrijevanju ploda, gradski čovjek se na najbolji način vraća svojoj suštini. I svom suštinskom pozivu da njeguje rajski vrt koji mu je Bogom dan. Jasno, taj vrt smo i mi sami i priroda u kojoj smo. Na terasicama oko kuće Novovića, povrtnjak, voće, autohtono drveće, ljekovite trave. Lako je dokazati da je radom od 2-3h dnevno ovdje na dva ara moguće zaraditi prosječnu crnogorsku platu. Uz to proizvedete dobar dio, mnogima nedostižne, potrošačke korpe. Korist od smanjenja napetosti, boljeg raspoloženja, radosti zbog plodova koje uzgajate je nešto što se mjeri na drugi način.

Aleksandar Novović, mladi politikolog i njegova Kristina, buduća profesorica srpskog jezika i književnosti, to savršeno znaju. Odatle i samopouzdanje da se može u Podgorici  napraviti mreža porodica i pojedinaca zainteresovanih za razvoj ovakvog modela urbanog baštovanstva. Zaista, povrće sa Mareze, iz Acovog i Kristininog vrta ima poseban ukus.

Što od zemlje, vode, sunca, organskog đubriva. Što zbog organske proizvodnje. Što zbog njih.  Vjerujem da na zdravlje, ukus i nutricionističku vrijednost biljaka bitno  utiče i stanje svijesti ljudi koji ih uzgajajuj. I na Rasu i u Farmacima i na Marezi, kod domaćina kojima sam bila gost, to svjedočim.

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (3 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • botta 4 godine i 1 mjesec
    Odlican tekst. Otrovani smo politikom pa ne primjecujemo ovakve tekstove.
    • 0
    • 0