navigacija Naslovnica Premium
Dr Srđa Pavlović
1.7.2017 12:05

Vuk dlaku mijenja...

Tokom proteklih decenija Drašković se kroz usta fiktivnog “Sudije” žalio na učinjenu mu nepravdu, “Nožem” otvarao prošle rane i podsjećao na potrebu za osvetom, “Molitvom” prizivao duh ratnog zločinca Nikolaja Velimirovića, a tokom dugih noći samovanja uz pisaću mašinu, šminkao lice još jednog ratnog zločinca, Draže Mihailovića

Vuk dlaku mijenja... Vuk Drašković
Foto: Beta/AP

Da zaista živimo u vremenu kada je laž postala istina, pokazuje i intervju sa Vukom Draškovićem povodom njegove nove knjige “Ko je ubio Katarinu”? 

Ovaj nekadašnji šef kabineta druga Mike Špiljaka prešao je put od tobožnjeg disidenta, preko zajapurenog srpskog nacionaliste,  koji je kasnih 1980-ih po plaži u Bečićima pripadnicama ljepšeg pola dijelio “autograme” na kojima je ispisivao želju da “rađaju ponosne Srbe”, prvoklasnog ratnog huškača, vođe povampirenog ravnogorskog pokreta, ministra spoljnih poslova države koja se upinje da sakrije počinjene zločine, do tobožnjeg opozicionog lidera koji se probudio iz grozomornog nacionalističkog sna, pa sada svima dijeli lekcije o moralu i pravednosti.

Tokom proteklih decenija Drašković se kroz usta fiktivnog “Sudije” žalio na učinjenu mu nepravdu, “Nožem” otvarao prošle rane i podsjećao na potrebu za osvetom, “Molitvom” prizivao duh ratnog zločinca Nikolaja Velimirovića, a tokom dugih noći samovanja uz pisaću mašinu, šminkao lice još jednog ratnog zločinca, Draže Mihailovića. 

Danas, ovaj literarni i politički polutan sipa krokodilske suze za onom bivšom “velikom državom”, na čijem ukopu je godinama radio duple smjene. Pošto je naučio zanat krečenja prošlosti od svojeg duhovnog i ideološkog brata, Novaka Kilibarde, Drašković je svoje najnovije traženje krivca za “smrt u kući” započeo stidljivim posipanjem pepelom. 

Kao i njegov prethodnik-pokajnik Kilibarda, i Drašković vjeruje da mu to pepelovanje na papiru daje moralno pravo da određuje krivce i radi obdukciju pokojnika kojemu je i on zabio kamu u srce. 

Istini za volju, Drašković s pravom pokojnu SFRJ zove “velikom državom”. Ona je zaista bila velika jer je, između ostalog, decenijama podnosila udarce koje su joj zadavali on i njegova ideološka družina.

Kao što je to činio svih ovih decenija, Drašković i sada pokušava da prevari čitaoce tako što svoj pamflet naslovljava kao pitanje: “Ko je ubio Katarinu”. To je laž uokvirena u korice, kako bi izgledala kao knjiga.

To su i lažni naslov i lažno pitanje. Svako ko ima i mrvu poštenja zna tačno ko je ubio Katarinu. 

Računajući na slabo pamćenje svojih zavičajaca, Drašković krivicu za raspad SFRJ smješta prvenstveno izvan Dedinja, čije aktivnosti potom predstavlja kao reakciju, a ne kao inicijalni impuls za raspad i krvoproliće. Ovim on pokazuje da mentalno nije nikada sišao sa ideološke Ravne Gore. U toj tački on ostaje vjeran srpskom nacionalističkom diskursu koji ga je oformio kao osobu.

Na jednom mjestu, Drašković istovremeno izgovara i laž i istinu, tvrdeći da “krivci za ubistvo Katarine nemaju imena, jer oni ime i ne zaslužuju”. 

Laž je da oni nemaju imena i prezimena. Svi znamo njihova imena. Takođe znamo da se na tom spisku nalazi i njegovo ime i prezime. Istina je da oni (“krivci”) ne zaslužuju da im se pomene ime. Njegovo pominjem jer se on agresivno premeće u mirotvorca, jugo-nostalgičara i tananu umjetničku dušu koju danas bole bratske rane iz 1990-ih. Ne postoji drugi razlog za pominjanje njegovog imena.

Između ovih krajnosti - javno izrečene laži i opštepoznate istine - već duže od dvije decenije gospodari smrad naše svakodnevice u kojem lažovi, lopovi, ubojice i ratni huškači dijele savjete o pomirenju, a žrtve i dželate stavljaju u istu ravan. 

Na kraju, predložio bih Draškoviću da se suoči sam sa sobom i za drugo izdanje svojeg najnovijeg pamfleta promijeni naslov u: “Ja sam ubio Katarinu”. Ovom prostoru nedostaje iskrenosti, pa neka se tu pokaže, ako mu basta!

Ocijeni:

1 2 3 4 5

3 (18 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 6

  • strazbur 1 godinu i 4 mjeseca
    Ovi što često mijenjaju" dresove",znaju da je ispod dresa sadržaj nepromjenljiv.Džaba trud,ne zaboravljaju svi sve.Možda neko nešto,ali ima"nezaboravnih"likova i dogadjaja.
    • 2
    • 0
  • Pravda! 1 godinu i 4 mjeseca
    Cega si ti doktor?? Koju to ISTINU TI dijelis??! Prekrsti se kad Vladiku pomenes, nesreco!!
    ( 1 )
    • 4
    • 3
    Corto 2.7.2017 12:15
    Taj tvoj vladika je svojevremeno uzdizao Hitlera kao uzor nacionalne misli i poredio ga sa Svetim Savom, a toliko je antisemitske mržnje posijao svojim pseudoduhovnim pamfletićima da bi mu na tome i Gebels pozavidio. Velimirović je ogledalo klero-nacionalističkoga duhovnoga kala koji danas, nažalost, dominira srpskom (a djelimično i crnogorskom) kulturnom scenom.
    • 1
    • 1
  • Corto 1 godinu i 4 mjeseca
    Taj tvoj vladika je svojevremeno uzdizao Hitlera kao uzor nacionalne misli i poredio ga sa Svetim Savom, a toliko je antisemitske mržnje posijao svojim pseudoduhovnim pamfletićima da bi mu na tome i Gebels pozavidio. Velimirović je ogledalo klero-nacionalističkoga duhovnoga kala koji danas, nažalost, dominira srpskom (a djelimično i crnogorskom) kulturnom scenom.
    • 1
    • 1