navigacija Naslovnica Premium
Božidar Proročić
13.9.2018 10:52

Zar da radimo na štetu budućih generacija?

Otvoreno pismo ministru Nurkoviću

Zar da radimo na štetu budućih generacija? Aerodrom Tivat
Foto: ACG

Rasprava o budućem statusu aerodroma Crne Gore i pitanje kako se odrediti prema jednom od strateških, a može se slobodno reći i posljednjih privrednih resursa Crne Gore, zaokuplja našu javnost.

Struka mi daje pravo da se osvrnem na to značajno pitanje, da dam svoj lični stav.

Pitanja su brojna i zahtijevaju dublju analizu, pa ću se osvrnuti na to kako to izgleda u našem najbližem okruženju. Tačno je da je većina evropskih aerodroma data u koncesiju ili prodata, kao što je to slučaj sa Slovenijom. Isto tako, imamo primjer da su pojedine države poput Francuske i Holandije zadržale većinski paket akcija i čiji su saobraćajni zakoni strogo regulisani i štite državne intrese.

Mi ne moramo da se vodimo primjerima drugih država, već treba da štitimo prvenstveno naš intres. Dati aerodrome koncesionarima ne mora da znači najbolje rješenje i jedini put.

Kada je o razvijenim državama Evrope riječ, kada se i otvore vrata koncesionarima i privatnom kapitalu, pametne države i tada zadržavaju dio vlasništva i kontrole u kompanijama koje su vlasnici ili operatori aerodroma. Aerodromi su prirodni monopoli, razvojem turizma, rastom broja stanovnika privrednom djelatnošću, aerodromi će uvijek biti aktuelne mašine za stvaranje profita dok god se ne osmisli neki drugi, brži način putovanja.

Koncesije su izuzetno kopmlikovana stvar i najčešće nemaju srećan kraj. Koncesionari prave komplikovane ugovore, uslovljavanja su velika, a oni iskusni u najvećem broju slučajeva iza sebe imaju već dobro pripremljene i razrađene šeme pravnih trikova, jer iza sebe imaju bogato iskustvo u istim poslovima. Koncesije su dobre za popunjavanje budžeta, ili deficita u datom trenutku, ali je to sve NA ŠTETU SVIH NAREDNIH GENERACIJA U CRNOJ GORI.

Prvo, ako pristanemo na koncesije, automatski priznajemo da nismo sposobni da vladamo istim. A da li je to baš tako, da li da treba strani koncesionar, koji u tome i ima i vidi svoj interes, izvlači cjelokupan kapital van granica Crne Gore. Obećanja o ulaganjima i razvoju aerodroma često su samo priča na papiru. Koncesionar je vrlo dobro svjestan da je to resurs koji posjeduje samo određeni broj godina i da to nije njegovo vlasništvo, da su kako godine prolaze njegova ulaganja sve manja, a vi nemate mogućnosti za veoma skupe i komplikovane arbitraže.

Izjava ministra Nurkovića da Crna Gora nema inteligentne i sposobne menadžere je krajnje poražavajuća i diskriminiše na najgrublji mogući način. Na to nema niko pravo, pa ni gospodin Nurković.

Gospodin Nurković, kao ekonomista po profesiji koji je radio u državnim preduzećima i državnoj upravi, preduzeća,,Napredak”, “Gornji Ibar” i “Dekor” su propala a njima je i on rukovodio, najmanje ima pravo da kaže da Crna Gora nema sposobne menadžere.

Treba itekako da smo svjesni da će svaki potencijalni koncesionar sve uraditi da smanji broj radnika, ne vodeći računa o socijalnom aspetku, držeći se tvrdih formi. Privatni sektor kapitala je veoma jasno definisam i on glasi - sa minimumom postići maksimum, dakle, sa što manje ulaganja, sa što manjim brojem zaposlenih, sa uštedom na svim poljima ostvariti maksimalni profit. Primjeri loših privatizacija u Crnoj Gori su brojni.

Svi mi veoma dobro znamo da je u eri elektronskih uređaja mobilnih komunikacija i interneta prodajom “Telekoma” za 114 miliona eura država izgubila više od 500 miliona čiste dobiti samo od ovog preduzeća. Isto tako je egzaktan primjer privatizacije,,Jugopetrola Kotor”iz 2002. godine koji je prodat za 65 miliona eura grčkoj kompaniji koja je, takođe, do sada izvukla milione van granica Crne Gore, a mi danas plaćamo najskuplje gorivo u Evropi. A od nekadašnjeg,,Jugopetrola” su ostala samo 252 zaposlena radnika.

Sve uspješne i napredne države Evrope su se razvijale kroz rad i realizaciju velikih projekata. Ovo podrazumijeva da se javna dobra daju na upravljanje ljudima koji nešto znaju i još važnije koji imaju kapacitet da brzo uče. Treba uvijek imati u vidu da države koje prodaju ili daju u koncesije sva svoja dobra najčešće završe kao kolonije.

Aerodromi Crne Gore su resurs svih nas, svih narednih generacija i ako smo izgubili brojna i značajna preduzeća sa dugom tradicijom, ona preduzeća koja su gradila i izgradila dobar dio Crne Gore, zar treba sebi da dozvolimo da posle nas ne ostane ništa sem koncesiionara, tajkuna i raznih trgovačkih magnata čiji je jedini ideal, vrijednost i cilj bogatstvo i novac, s buduće generacije da budu samo robovi i potrošna roba u rukama raznih trgovačkih moćnika.

Božidar Proročić, portparol OO SD Cetinje i magistrand Saobraćajnog fakulteta u Nišu

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (10 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 11

  • BozoP 1 nedelja i 5 dana
    Pametnome dovoljno teksta da se shvati sustina
    • 8
    • 0
  • Rijecanin 1 nedelja i 5 dana
    Odlican tekst autor se dotakao svih bolnih tema crnogorskih tranzicija i privatizacije,i zaista kada sve prodamo sta ostavljamo za BUDUCNOST...
    • 8
    • 0
  • svijetlitrag 1 nedelja i 5 dana
    Odusevilo me kako je ministar Nurkovic bio tako uspjesan rukovodioc ako se napravi mali size njegovog rada ispada da se sve posle njega zatvorilo,cudi me kako su pojedini politicari uporni da se ,,prave najpametnjim,,
    • 5
    • 0