navigacija Naslovnica Premium
Ante Tomić
NEKO DRUGI
1.4.2017 10:14

Zašto sam potpisao Deklaraciju u jeziku

Zašto pristajemo na represivnu, policijsku, sebičnu nacionalističku jezičnu politiku, koja sustavno kljaštreći naš rječnik ohrabruje intelektualnu lijenost i, općenito, stvara jednu gadnu, neprijateljsku društvenu atmosferu?

Zašto sam potpisao Deklaraciju u  jeziku
Foto: Shutterstock

Hrvatski jezik izmišljen je da bi Hrvate držao u strahu, da ih muči kako ne govore jezikom koji zovu svojim pa da vazda pitaju je li se reče hiljada ili tisuća, kisela ili mineralna voda, je li ispravno slavina, česma ili pipa, kaciola, zaimača ili kutlača, odrina, brajda ili pergola, bakšiš, manča, trinkelt ili napojnica... Sumnje se množe u nedogled i svakodnevno nas izbezumljuju, sve dok jednom sebi ne postavimo jednostavno, razumno pitanje: a zašto stvar mora imati samo jedno ime? Zar smo glupi, nemamo dovoljno mjesta u glavi, zar je naš mozak nekakav loš stroj, s memorijom kao stari PC 286 s početka devedesetih godina prošlog vijeka, da u njega ne možemo spremiti i hiljadu i tisuću, i stubu i stepenicu, i pipu i slavinu?

Zašto pristajemo na represivnu, policijsku, sebičnu nacionalističku jezičnu politiku, koja sustavno kljaštreći naš rječnik ohrabruje intelektualnu lijenost i, općenito, stvara jednu gadnu, neprijateljsku društvenu atmosferu? Onaj jezik kojim govore u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori očito nije drugačiji od ovoga kojim govorimo mi ovdje. Baš svi u Hrvatskoj, pa i najljući ustaše i pravaši, savršeno dobro znaju šta su kašika, bioskop, saksija i pantalone. Ni rođeni nakon raspada Jugoslavije nemaju problema s razumijevanjem srpskog ili bosanskog, a navijači Hajduka, vidjeli smo nedavno, znaju i ćirilicu. Svejedno, našim jezikoslovcima zbog nečega se sviđa špilati maloumnost tvrdeći kako to nema veze s nama, kako smo mi čist nekaj drugo.

Službena jezična politika u posljednjih dvadeset pet godina sažeto je glasila: E, narode, idemo se praviti glupi.

Deklaracija o zajedničkom jeziku suprotstavlja se užasnom, idiotskom, neljudskom stanju u kojem je danas naš jezik. Potpisao sam je jer ona pomirljivo i prijateljski priznaje svakoga, jer afirmira različitosti, dozvoljava da jedna stvar može imati više imena, da mi svi, eto, govorimo jednim jezikom, koji se od mjesta do mjesta različito zove, negdje je hrvatski, negdje srpski, negdje bosanski, a negdje crnogorski.

(jutarnji.hr)

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (16 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 5

  • dr. Hofman 1 godinu i 7 mjeseci
    Ante, legenda!
    • 6
    • 1
  • Commentator 1 godinu i 7 mjeseci
    E ne znam kako bi neko mogao reći da govorimo različite jezike a razumijemo se savršeno. To što smo zajedničkom jeziku dali razna imena stvar je politike, ali to ne mijenja činjenicu da govorimo isti jezik, čak i isti dijalekat - štokavski. A političari i nacionalisti neka se puše...
    • 2
    • 1
  • Miomir 1 godinu i 7 mjeseci
    Poletjela plava ptica Darko Lepinjica....
    • 2
    • 1