navigacija Naslovnica Premium
Milan Vujović
ŽIVOT I OSTALO
4.9.2017 15:35

Zemlja čuda

O kvalitetu nekih skupova često najbolje govori to koga sve tamo nije bilo...

Zemlja čuda
Foto: Milan Vujović

Počela je još jedna školska godina. Scene snimljene s mog balkona, kao na fotografiji kojom najavljujem ovaj blog, ponavljaće se iz dana u dan. Mnogi roditelji dolaze vozilom po djecu, bila kiša ili ne, iako od škole nisu udaljeni ni dvjesta metara! 

Kako se ovaj haos na cesti, ipak, rasčisti u relativno kratkom vremenu, nikad mi neće biti jasno.

*       *       *

Časove najveće sreće, a to je ono (na žalost, sve kraće) vrijeme kad smo svi na okupu, na nekom ugodnom mjestu, sami ili okruženi dragim ljudima i, razumije se, zdravi, često mi natruni misao o prolaznosti i neminovnom kraju života. Mora da su se teško rastali od ovog svijeta oni koji su, svojom zaslugom ili sticajem okolnosti, uživali u svakom svom danu. 

Jer, kad imam neku muku nikad ne razmišljam o prolaznosti života, niti me ta tema dotiče, nego isključivo kad mi je dobro. 

A motiv za ovaj tekst bila mi je pomalo deprimirajuća posveta koju sam dobio od mog, inače, čudesno optimističnog prijatelja, profesora Maksima Lutovca, u njegovoj novoj, lucidnoj, osmoj šahovskoj knjizi

“Minijature i anegdote”: 

“Sinu i sabratu po šahu, peru i tuzi što se svaka priča i partija završava matom!” 

*       *       *

Nekad je bilo veoma bitno da se časno živi, jer se znalo da će pokoljenja koja dođu da pričaju o postupcima onih kojih više nema. 

Sad mrtve niko živi ne pominje, nema se kad.

*       *      *

Kad se sve sabere i oduzme, na jubilarnom ”Barskom ljetopisu” najveći ugođaj zbio se još 23. juna kada je u Starom gradu održan džez koncert filmske muzike  Big Benda RTS-a. 

Gledao sam sve, izuzev jedne, pozoršne predstave u zvaničnoj konkurenciji, čak i dvije koje su bile pun – promašaj, zagrebačku i subotičku. Boris Isaković je zaslužio nagradu za najbolju mušku ulogu. Mirjana Karanović je nagrađena za najbolju žensku ulogu. Meni se nije dopala, bila je nekako mrzovoljna, bez žara. Boris Liješević je dobio nagradu za režiju komada “Pijani”, a trebalo je, čini mi se, za predstavu “Čuvari tvog poštenja”, zato što je ona bila najbolja na festivalu. A da je Crna Gora zemlja čuda vidjelo se i na “Ljetopisu” kada su akterima predstava “Čuvari tvog poštenja” i “Dokle pogled seže”, koje žestoko kritikuju crnogorsku svakodnevicu, krcatu bahatosti, nemorala i poltronstva, najviše aplaudirali oni iz prvih redova koji odlučujuće kreiraju upravo tu i takvu svakodnevicu.

*       *       *

O kvalitetu nekih skupova često najbolje govori to koga sve tamo nije bilo...

*      *       *

Razgovor stalnog gosta i konobara u jednom barskom kafiću:
- E!?
- Koji ćeš jutros?
- Kratki.
- Sa ili bez?
- Daj mi sa bez.
Samo to i – ništa više kao kod Poovog “Gavrana”, ali konobar ubrzo donosi upravo ono što je gost naručio.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (35 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • Orao3 2 mjeseca i 2 nedjelje
    Majstor kratke forme.
    • 1
    • 1
  • ivan_rus 2 mjeseca i 2 nedjelje
    о да! В точку!
    • 1
    • 1