Kad god autokratski nastrojeni političari pokušavaju da budu vickasti, stvar obično ispadne vrlo neduhovita. Da imaju duha, ne bi bili autokrate, reći će neko. I, vjerovatno je zaista tako.
Krivokapić nije iznio nijedan dokaz o korupciji povodom Kraljičine plaže, veli Đukanović u tv emisiji, preksinoć. “Jeste li čuli neki primjer za to? Ja bih mogao da vam kažem da je Crna Gora rekorder u svijetu u pedofiliji, biste li mi vjerovali?” zapitao se premijer.
Biste li mu vjerovali? Ako bi premijer neke zemlje kazao da je ta zemlja “rekorder u svijetu u pedofiliji”, trebalo bi mu vjerovati. Valjda bi on to znao. Ali, ovdje je o nečemu drugom riječ.
Da li su, kako bi se moglo zaključiti iz kazanog, korupcija u Crnoj Gori i pedofilija u nekoj logičkoj ili kakvoj drugoj vezi. Ma hoće li bit da je tako? Da li vlada posjeduje neke ozbiljne informacije o pedofiliji? A o korupciji? Koji je model poređenja? Zašto baš pedofilija? Zašto ne - zoofilija, već smo vidjeli da Đukanovićevi eksperti za medijske hajke vole taj žanr.
Na koncu, zašto premijer u povodu ovoga pitanja želi da bude vickast? Ili, možda šalje neku “kodiranu” poruku nekome?
O korupciji čitamo svaki dan a pedofilija je, kao i u svim nezrelim, nedovršenim društvima - tabu. Da li premijer želi da i korupcija bude - tabu. Da se o njoj priča i piše taman koliko i o pedofiliji? Da li je to suštinska poruka njegove izjave. Koja je, ako ništa drugo, duboko uznemirujuća. I neukusna.
Sjećam se, tamo, negdje, početkom devedesetih, kad su novinari Šešelja suočavali sa njegovim verbalnim i dugim zlodjelima, ovaj je odgovarao, sve sa širokim osmjehom - “Jeste, ja sam ubio Kenedija.” Osjećate li sličan duh u ove dvije izjave? Tupu aroganciju bez uzmaka.
Bavi li se uopšte neko tim monstruoznim društvenim zlom? Postoje li u Crnoj Gori službe koje se bore protiv pedofilije i svih drugih oblika nasilja nad najmlađima? Da li ova vlada ima neku strategiju po tom pitanju. Ili pedofilija samo služi za premijerove viceve?
Sa korupcijom je, ipak, unekoliko drugačije. Na svakom koraku građanin se srijeće sa raznim formama korupcije - od onih “najbenignijih”, kada treba “častiti” (boca, čokolada, bombonjera) neko službeno lice, pa do “najmalignijih” - kada se krčmi zemlja, privatizuju preduzeća, prodaju državljanstva, kupuju političari... Sada, građanin treba da povjeruje premijeru. Što ga može povesti u dva zaključka. Budući da je pedofilija u Crnoj Gori “nevidljiva”, pa građanin naivno može pomisliti da čak i ne postoji, nužan zaključak je da - korupcije nema. Ili, pak: budući da korupciju građanin vidi na svakom koraku, onda mora da i pedofilije ima taman toliko, ali... Što će vlada i odgovarajuće službe preuzeti po tom pitanju. Valjda premijer to zna.
Ovakvo razmišljanje, koji na krajnje sumnjiv način pokušava uspostaviti vezu između korupcije i pedofilije u crnogorskom društvu, moglo bi da znači da predsjednik vlade suviše ozbiljno shvata “svoje” medije, koji počivaju na nemogućim konstrukcijama, ali traže od čitaoca da “popije” svaku glupost, što je veća, tim lakše. (Ili su gluposti samo ako dolaze sa druge strane okeana?) Kad daje ovakve izjave, dobro se “vidi” lektira...
Ako je Crna Gora “svjetski rekorder”, bilo u pedofiliji, bilo u korupciji, trebalo bi da ima vlast koja će predočiti problem, jedan ili drugi, ili oba, javnosti. Ovako, kada se stvar “spakuje” na način na koji je to uradio premijer, možete se kladiti da, za njegova vakta, neće biti obračuna niti sa jednom, niti sa drugom.
U svakom slučaju, kada sljedeći put poželi da bude duhovit, Đukanović bi morao da bude oprezniji. Ova vrsta “lepršavosti” svjedoči jednu vrlo uznemirujući bahatost...
Bonus video:
