Kad je do Salvadora Dalija stigla vijest da je ubijen Federiko Garsija Lorka, on je uzviknuo „Ole!“.
Lorkino tijelo ni danas nije pronađeno, ali se zna da je strijeljan u avgustu 1936. godine. Dali i Lorka bili su bliski prijatelji i tri godine proveli su zajedno u madridskom studentskom domu, od 1925. do 1928. godine.
Fernando Arabal, romansijer, dramaturg, a prije svega pjesnik i nadrealista, prijatelj Bretona, Pikasa, Dalija, Borhesa, Hodorovskog i Kundere objasnio je u jednom intervjuu Dalijevu reakciju na vijest o smrti Lorke. „Ole!“ uzvikuje toreador u trenutku kad u ranjenog bika ubada odlučujući, odnosno posljednji bodež. Dali je svoju reakciju koja daleko od toga da je svakidašnja opisao riječima: „Činilo mi se da je za Garsija Lorku to najbolji način da izgubi život. Ubijen u građanskom ratu od strane tiranina“. I zato „Ole!“.
Fenomen koji je u posljednje vrijeme primjetan u Crnoj Gori jeste ironično „prosipanje ultra-crnogorštine“ ili „beskrajno srbovanje“. Obično je takvo ponašanje svojstveno ljudima koji se gnušaju nacionalizma i osobama kojima se gade sve partije i pokreti, a njihov cilj je preduhitriti sagovonika i zbuniti ljude, a sve zarad performansa koji je čist apsurd.
Ne postoji jasno pravilo ili manifest tog pokreta, kao što se ne može utvrditi „ko je prvi počeo“. Međutim, ako korijene tražimo u popularnoj kulturi, u tom slučaju bi se moglo reći da je film Munje anticipirao taj pokret banalizovanja nacionalnog zanosa. Scena u kojoj se Nebojša Glogovac i Zoran Cvijanović nalaze u kolima koja se klackaju na ivici zgrade, a Cvijanović glumi narkomana i u trenucima najveće frke ide u kontra smjer od onog koji bi bio logičan i panično i histerično izgovara „Srbija!“, upravo taj tren može se uzeti kao inicijalna kapisla koja sve obesmišljava, odnosno služi kao uvertira za preuzimanje tog modela ponašanja.
U tom samo naizgled banalnom filmu sakrivene su velike poruke koje se izvlače iz kratkih scena i sitnih detalja. Mnogima na primjer promiče pojavljivanje pisca Svetislava Basare u svega par sekundi. On glumi tipa koji se fiksa i sa wc šolje psuje curu koja je otvorila vrata.
Za film Munje scenario je pisao Srđa Anđelić, koji je takođe autor scenarija za film Do koske i serijala Mile Vs. Tranzicija. Dugo godina je bio čuveni „Mjehur ubica“ na B92 i ta radio emisija bila je platforma za njegovu kreativnost i mjesto sa kojeg su ljudi mogli da preuzimaju energiju i tako ostanu normalni u nenormalnom vremenu.
Nedavno je Anđelić pokrenuo facebook stranicu „Mjehur na mreži“ gdje postavlja svoje nove emisije. Mjehur je ponovo u akciji. Ne prodaje stare fore, skroz je nov. Siguran sam da je bilo mnogo ljudi koji su uzviknuli nešto slično Dalijevom „Ole!“ kad se Mjehur opet pojavio. Svakom emisijom mjeruh zabija nož neukusu, paranoji i cenzuri. Dao je nov impuls neočekivanog i normalnog, i pokazao da postoje načini, pukotine i fore da se dopre do ljudi, a potrebna je volja i kreativnost, i malo hrabrosti.
Ništa više nije potrebno. Srpstva mi.
Bonus video:
