Decembra 2010. godine u istoj rubrici pod istim naslovom građanima Yugo regije sam čestitao nastupajuću 2011, a posebno sam im čestitao 2015. godinu. Pošto ću to raditi svakog decembra, po dobroj vojiničkoj praksi, pogledajmo učinak prethodne godine.
Konačno je vidljivo da je neoliberalni kapitalizam postao neizdržljivo brutalan, vulgaran i državno kriminalan. Tempu njegovoj nesnošljivosti doprinijele su i države Balkana. Takav sistem je postao osnovni uzročnik svjetske ekonomske krize. Organizovani kriminal i korupcija od država, uključujući i velike sile, preotimaju geopolitiku. Oligarhija sa prostora bivšeg SSSR-a je nadmudrila politiku i SAD i EU. Godinama u tekstovima upozoravam da će se sve ovo desiti, uključujući i upozorenje da će Ruska Federacija teško izbjeći građanski rat. No, tema ovog teksta nije naprijed rečeno, nego je nešto ljepše, a srcu mnogih građana daleko milije. I u SAD i u EU nastupa faza geopolitičkog otrežnjenja. Na ex-Yu prostor se više ne gleda samo kao na evropski problem, nego kao na dobru evropsku investiciju. No, da vidimo koliko smo se mi u posljednjoj godini promijenili.
Slovenci, kao tradicionalni evropejci, učvršćuju svoju evropsku poziciju. Ali, otvorenije i iskrenije nego do sada, javno saopštavaju i svoj interes i svoju ocjenu da je SFRJ imala svojih vrijednosti koje nije trebalo uništavati. Posljednji parlamentarni izbori su jedan od pokazatelja rečenog.
Hrvati, kao nepokolebljivi evropejci, u ovoj su godini ostvarili svoj strateški cilj. Ušli su u EU. Usput su istražni zatvor u Remetincu (koga duhovito zovu „biznis akademija“) napunili tajkunima i državnim funkcionerima, uključujući i donedavno moćnog premijera i još moćnijeg predsjednika HDZ-a. Inače, u svojoj svekolikoj aroganciji, HDZ je godinama vodila politiku „gađenja“ na sve što je ličilo na bilo šta jugoslovensko. Teško da će HDZ moći izbjeći osudu (a možda i presudu) da je kriminalna organizacija. Političke promjene u Hrvatskoj ukazuju da se neće odustati od evropskog puta, ali, i da će se pružiti obje ruke za iskreno pomirenje i saradnju sa državama i narodima ex-Yu prostora.
Brojnost jednog naroda nikada nije određivala njegovu veličinu. Veliki je svaki onaj narod koji nema kompleksa – ni onog višeg, niti onog nižeg. A kako komplekse nekog naroda prepoznati? Država koja, umjesto ekonomskog razvoja, razvoja demokratije i prijateljstva sa susjedima, juri identitetska pitanja i praistorijski dokaz o svom postojanju, pokazuje da je država malog naroda. Nažalost, Makedonija je ušla u tu zamku. Svakodnevno se podižu spomenici milenijumskom postojanju, ali se ne vidi da istom brzinom rastu socijalne frustracije. Dok ne puknu, a bojim se da hoće. Iz boravka u Makedoniji u poslednjoj godini, zaključio sam da građani polažu veliku nadu za izlazak iz sadašnjeg stanja, prvenstveno, snažnijim povezivanjem sa Yugo prostorom.
Niko nije naslijedio toliko različitih tereta kao Kosovo i Kosovari. I političkih i socioloških i kulturoloških i mentalitetskih. Do prije godinu dana osnovna mjera njihovog identiteta bio je animozitet prema Srbima i Srbiji. Poslednju godinu dana, automobilom i beogradskih i podgoričkih tablica, „krstario“ sam Kosovom. Više puta sam razgovarao i sa „običnim“ ljudima i sa onima iz državno-političkog vrha. U ovoj godini desile su se izrazito velike promjene u pozitivnom pravcu. Prvenstveno, zbog snažnog uticaja politike SAD-a i EU s jedne, i zbog suočavanja većine građana sa socijalnim frustracijama, sa druge strane. Nije mali broj onih koji otvoreno svjedoče o mnogim vrijednostima u ex-Yu državi.
Do prije godinu dana politički predstavnici bošnjačkog naroda u BiH su Republiku Srpsku, uglavnom, kvalifikovali genocidnom tvorevinom. Razvijanje različitih nijansi islamizma (uključujući i onaj radikalni), uglavnom, nije skrivano. A neki politički predstavnici srpskog naroda su kabadahijski prijetili Bosni i Hercegovini, a time i Bošnjacima. Sve do mjere da su morale intervenisati institucije međunarodne zajednice. Danas je to značajno drugačije. Oni zajedno traže modalitete opstanka BiH i put u integrisanu Evropu. A prema radikalnom islamizmu, četništvu i ustaštvu počelo je (bar oficijelno) distanciranje. Malo se gdje o Yugi danas sa toliko nostalgije priča kao u BiH.
Malo koje države regiona su u geopolitičkom riziku kao što je slučaj sa Crnom Gorom i Srbijom. Kroz ono što sam javno napisao (ili izgovorio) vidljivo je da sa najviše elana analiziram stanje u ovim državama. Kada naglašavam da sam i Beograđanin i Podgoričanin to činim upravo zbog onih koji bi me, zbog iznešenih analiza, najradije „torpedovali“ i iz Beograda i iz Podgorice. Zbog toga što sam se javno zalagao za njihovo razdvajanje, to isto bi uradili i neki koji su se kleli u „dva oka u glavi“. Zbog toga napisane stvari i jesu najbolja zaostavština.
Politička i društvena situacija u Srbiji se raščišćava. Državna politika Srbije konačno postaje prepoznatljivija. Većina građana počinje uočavati nerealnost zvanično postavljenih državno-političkih ciljeva „ I Kosovo i EU“. Pored tog problema najveća partija vladajuće koalicije je pod teškom hipotekom korupcije, koja poprima razmjere brutalnosti. Najveća opoziciona partija, koja pretenduje da osvoji vlast, se demaskira. Dojučerašnji tvrdi radikali, izbrifovani od vođstva DPS Crne Gore da bučno pričaju o evropskim integracijama, a da ispod te priče okupaciju srpskih resursa vrše ruski tajkuni i oligarsi, su jedni od odrađivača geopolitičke igre. Većina političkih elita, centri „intelektualne moći“ i SPC (kao jedna od najjačih političkih organizacija), još uvijek ne uviđaju da je prijateljstvo sa susjedima (a posebno sa Kosovom) vrednije od veličine teritorije. Postavlja se pitanje šta je onda u Srbiji perspektivno. Rubikon, koji je Srbija savladala i krenula u pozitivnom pravcu, je već tu. Većina građana Srbije ne želi više oružjem ratovati za bilo šta i za bilo koga. Figurativno rečeno čak ni za Kragujevac, a kamoli za Kosovo. Većina građana želi u Evropu bez alternative, bez obzira šta vodeći političari govore. Politička scena Srbije danas već ima političku grupaciju koja može biti uspješan politički korektiv i Tadiću i Nikoliću. Srbija ima dovoljan nivo intelektualnog i demokratskog potencijala, te građanske hrabrosti i oni neće više dozvoljavati krupne političke manipulacije. Politika SAD-a i EU su konačno prepoznale da je Srbija u geopolitičkom riziku, pa su građani Srbije nagrađeni uslovno dobijenom kandidaturom za EU. Sada je na ispitu vlast. Poslije višegodišnjeg ignorisanja Prištine, Beograd sa njom danas vodi pregovore o mnogim pitanjima, iako politički demagozi te iste pregovore nazivaju razgovorima. Malo koja država će, zbog svojih ogromnih resursa, imati toliko koristi od Yugo regije i EU, kao što će imati Srbija. Poslije dvije decenije (uglavnom posprdivanja) u Srbiji se sve više govori o vrijednostima stare Yuge.
Iako brojno mali, Crnogorci su u Yugi važili za veliku naciju sa snažnim identitetom. Sadašnjom napadnom jurnjavom za još više identiteta rizikuje se ulazak u kompleks male nacije. A upravo je to uvod u nacionalni identitetski suicid. Građani Crne Gore ove godine mnogo snažnije žele ulazak u EU, nego što je to bilo lani. Zbog toga, a i zbog zaštite Crne Gore od geopolitičke zamke, građani Crne Gore su nagrađeni uslovno dobijenim datumom pregovora sa EU. A da li će biti nagrađena i vlast zavisi od njene spremnosti da u Spužu otvori „crnogorsku biznis akademiju“. Afera „listing“, i još mnogo sličnih koje će se otvarati, najbolji su znak da je dio vlasti to prepoznao i da ne želi samožrtvovanje zarad nemilosrdnih gramzljivaca.
Pored ostalog, i činjenica da sve više mladih ljudi Yugo regije, a koji ne pamte SFRJ, govore o mnogim vrijednostima stare Yuge, ukazuje da građanima Yugo-regije ima smisla čestitati nastupajuću 2012. godinu. Ali, i svaku narednu.
Građani Crne Gore ove godine mnogo snažnije žele ulazak u EU, nego što je to bilo lani. Zbog toga, a i zbog zaštite Crne Gore od geopolitičke zamke, građani Crne Gore su nagrađeni uslovno dobijenim datumom pregovora sa EU. A da li će biti nagrađena i vlast zavisi od njene spremnosti da u Spužu otvori „crnogorsku biznis akademiju“
Bonus video:
