U Uvodu u drugi život opisuje Mirko Kovač doživljaj iz ranih sedamdesetih – a koji će kasnije, makar dijelom, poslužiti kao polazni impuls za siže slavne drame Dušana Kovačevića naslovljene kao i ovaj tekst - “Profesionalac”.
Pripovijeda Kovač – na vratima stana pojavio mu se jedne noći policajac, koji, kako će se ispostaviti, prati Kovačeve tekstove i nastupe i kreira njegov dosije... Navodno, “zadužen za njega”, profesionalno zaintrigiran... I tako policajac dolazi iz noći u noć, izvodi pisca u šetnju, blago je rezigniran, pokušava da se snađe u disidentskom miljeu. Tek nakon izvjesnog vremena Kovač shvata igru policajca.
Tip je, ispostaviće se, penzionisan, ali nije mogao bez “svog posla”, pa je nastavio “na svoj način – krajnje profesionalno”. Hoću reći - kada je riječ o policijskom svijetu, principijelno bio bih krajnje oprezan sa upotrebom riječi “profesionalac”. U tom svijetu, naime, ta riječ nerijetko služi da se pokrije ogavna moralna relativizacija (kada se gadosti čine uz opravdanje da se to mora zbog “profesionalizma”), ili, pak, kada se neke forme diletantizma i neznanja, pa i kukavičluka, pokrivaju tom formulacijom. “Profesionalac” je riječ koju, izgleda vole policajci. Doduše, samo kao riječ, ne i kao značenje.
Moram priznati da mi već i puko pozivanje prvog crnogorskog policajca na profesionalizam djeluje karikaturalno. Urnebesno karikaturalno, zapravo. Prije neko veče, u jednoj TV emisiji, Veselin “Profi” Veljović, je više ličio na Boba Roka koji je zalutao u televizijsku emisiju. Podsjetimo one čitaoce koji iz generacijskih razloga nemaju to u sopstvenom iskustvu – Bob Rok je jedan od junaka legendarnog stripa “Alan Ford” Magnusa i Bankera. I prosto je nevjerovatno, budući da je crtež legendarnog dvojca prilično karikaturalan, koliko ovaj “Profesionalac” liči na Bob Roka. Samo ga zamislite sa onim kačketom – i to je to.
Međutim, pored niza atraktivnih javnih prosipanja, detalj koji je posebno upečatljiv je kada se Bob Rok upecao u jednostavnu zamku. Na pitanje – da li bi, ako do toga dođe, mogao da uhapsi bivšeg premijera, Veljović je održao kratko, no upečatljivo, slovo o istorijskim i drugim zaslugama bivšeg premijera. Kao da ga je neko pitao o bilo čijim istorijskim zaslugama.
Naravno, jasno je da Bob Rok ne bi mogao uhapsiti sir Olivera (Halo Bing, kako brat... Opet je kupio neku kućicu. Ah, biće priče). Čak mislim da bi se gospodin Veljović kada bi se, ko zna kakvim putevima, našao u toj situaciji – jednostavno dezintegrisao. Kao u starim naučnofantastičnim serijalima. Njegova egzistencija bi se preselila u neki od paralelnih kosmosa. I tamo bi, do kraja vremena, nastavio da bude profesionalac. To je stvar – drila. Hapseći Njega, hapsio bi i sebe i mnoge druge. Čije zasluge su... I tako dalje.
No da vidimo, zašto Veljović, usred emisije najednom postaje enciklopedista koji se trudi da pruži ocjenu nečijih istorijskih zasluga. Kako policajac naprasno postaje revnosni enciklopedista? I to u državi koja čak i nema enciklopediju.
Bob Rok se okliznuo. A to je uvijek – smiješno. Ovakvo pitanje bi bilo koji drugi policijski funkcioner u svijetu “otkačio” jednostavnom formulacijom (koja, takođe ne znači ništa) da bi – ako zakon tako nalaže – uhapsio bilo koga. Jer on je, je li, profesionalac. Ali, ne, Bob Rok čak ne može da izgovori ni takvu frazicu, ako će to ostaviti utisak da on nije – lojalan tamo gdje treba. A on dobro zna da je to jedina mjera “profesionalizma” u Crnoj Gori. I to ne samo kada je riječ o policajcima. Veljović samo nije mogao da “isfolira” ono što mnogi ugledni intelektualci, pisci, novinari, savjetnici – kako-tako uspijevaju. Svi su oni – Bob Rok.
Opet, pitanje je ukusa i obraza – govoriti o sopstvenom profesionalizmu u zemlji u kojoj postoje tolika nerasvijetljena ubistva. Koja, gle čuda, gotovo sva imaju sličan rukopis... Ali, od novopečenog enciklopediste je pretjerano tražiti da bude i – grafolog. Čak i kada je rukopis tako prepoznatljiv. Ili – upravo zbog toga.
Uostalom, poznajete li nekoga ko vjeruje u Veljovićev profesionalizam? Vjerovatno oko vas živi znatno više ljudi koji vjeruju u bezgrešno začeće, postojanje Atlantide, šuplju Zemlju i Mladićevu nevinost – nego li u profesionalizam našeg Boba Roka.
Bonus video:
