Odgovor na tekst “Opozicija - dio problema Crne Gore (2)”, autora Gorana Đurovića, Vijesti, 24. 10. 2019.
Tri su tačke u polemici sa Goranom Đurovićem, koje po mom mišljenju, posebno zaslužuju našu dalju pažnju.
Tačka 1. Rad u Odboru je ključ za slobodne izbore
U odgovoru na moj tekst “Dvije pogreške Gorana Đurovića”, gospodin Đurović je poručio da je svojim dosadašnjim djelovanjem opozicija pokazala da nije dovoljno sposobna za stvaranje uslova za fer izbore. On tvrdi da je preduslov za fer izbore unutaropoziciona saradnja koja podrazumijeva otvaranje dijaloga prije svega između najjačih opozicionih formacija Demokrata i DF, potom i drugih, manjih opozicionih stranaka. Gospodin Đurović, takođe, smatra da je rad Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva potreban u procesu dolaska do uslova za slobodne izbore.
Moj je stav da je u procesu dolaska do slobodnih i poštenih izbora ključno da Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva uspješno ostvari cilj zbog kojeg je osnovan. Dakle, ne samo da je rad Odbora potreban, kako tvrdi Goran Đurović, već je Odbor najvažnija institucionalna tačka za pokušaj do dođemo do slobodnih izbora. Funkcionisanje Odbora je zasnovano na Briselskom planu Demokrata, koji je uz snažnu asistenciju EU usvojen u Skupštini Crne Gore. Pravilima o funkcionisanju ovog tijela utvrđeno je da ono može da usvaja odluke ukoliko se 80% njegovih članova ili 11 od 14 članova saglasi sa predlozima o kojima se izjašnjavaju.
Rad Odbora je, dakle, zamišljen tako da se mora postići veoma široka saglasnost različitih aktera kako bi se došlo do rješenja. To znači da je DPS blokiran u mogućnosti da sam kreira rješenja za organizovanje sljedećih izbora, a opozicionim političkim partijama pružena je mogućnost da maksimalno utiču na djelovanje ovog tijela.
Način na koji su postavljena pravila o radu Odbora i uslovi za izglasavanje odluka garantuju da sljedeći izbori mogu biti organizovani samo na osnovu pravila koja će zaživjeti na osnovu širokog pristanka relevantnih aktera. To dalje znači da svako ko je zainteresovan da se obezbijede uslovi za slobodne i poštene izbore u Odboru treba da prepozna šansu da se do tih uslova i dođe. Zbog toga nema potrebe da potcjenjujemo ulogu i zadatak ovog tijela i činjenicu da je Odbor ključno mjesto za razgovore, dogovore i za rješenja koja će voditi ka fer izborima.
Gospodin Đurović smatra da je rad Odbora potreban, ali da je ključno pokretanje unutaropozicionog dijaloga i dogovora kako bi se došlo do slobodnih izbora. Jasno je da sve političke formacije koje su zainteresovane za slobodne izbore svoje ideje i predloge treba da predstave u Odboru i da je Odbor ključ dolaska do uslova za slobodne i poštene izbore. Odbor je, dakle, realan model za dolazak do slobodnih izbora i neki posebni forum u vidu unutaropozicionog dijaloga i saradnje nisu nikakav preduslov za to.
Tačka 2. DF nije zainteresovan za slobodne izbore
Gospodin Đurović u svom tekstu implicira neophodnost komunikacije i saradnje Demokrata i DF-a kao dvije najjače opozicione snage. No to nije moguće zato što DF ne želi slobodne izbore. Ponašanjem svojih poslanika nakon usvajanja Briselskog plana Demokrata, DF je pokazao da nije zainteresovan za slobodne izbore, već isključivo za trgovinu sa DPS-om. DF je tako još jednom demonstrirao da nije ni kredibilna ni opoziciona politička formacija, već grupacija kojom upravljaju lukrativni lideri čiji je cilj jedino da za sebe sačuvaju privilegije koje proističu iz statusa vječite opozicije. Potvrda tome je i odluka DF-a da se njihovi poslanici vrate u kako ga oni nazivaju Sinđin parlament uprkos obećanjima i vatrenim porukama da se to nikada neće desiti. Svojim djelovanjem DF je prvo prevario svoje birače, potom je prevario svoje partnere u opozicionom bloku, a jedina partija koja je imala korist od takvog ponašanja DF-a je DPS.
Odluka DF-a da napusti rad Odbora u trenutku kada su usvajanjem Briselskog plana Demokrata stvoreni svi uslovi da dođe do neophodnih promjena prije svega u izbornom zakondavstvu, jedan je od dokaza da ova politička grupacija nema u fokusu slobodne izbore, već jačanje svoje pozicije u mogućoj trgovini sa DPS-om. Zbog ovakvog djelovanja Demokratskog fronta posebni dijalog Demokrata sa DF-om nema nikakvog smisla. Posljedično, teza gospodina Đurovića o neophodnosti unutaropozicionog dijaloga između ove dvije formacije je pogrešna zato što se DF kao jedan od dva najvažnija aktera u opoziciji, ne bori za slobodne izbore.
Posebno je simptomatično i ponašanje dvije manje političke partije koje takođe iznose sumnje oko dometa djelovanja Odbora. URA, od koje bi njen racionalni glasač očekivao podršku za rad Odbora saopštila je da je djelovaje Odbora farsa, a predstavnik SDP-a svako malo prijeti napuštanjem Odbora ili njegovo funkcionisanje uslovljava zahtjevima kojima se vrši opstrukcija rada odbora.
I da nema nikavih dilema - kada govoirmo o parlamentarnoj opoziciji, iskrena želja da se dođe do slobodnih izbora u Crnoj Gori uočljiva je u djelovanju Demokrata, Demosa i nezavisnog poslanika Neđeljka Rudovića.
Tačka 3. Promjena u CG desiće se kada podrška DPS-u i DF-u zajedno padne na ispod 50%
Gospodin Đurović je u oba svoja teksta saopštio da postoje tri načina kako da se dođe do promjene vlasti u CG, ali je u oba slučaja jedan model izdvojio kao realan, a preostala dva kao nerealna. Realan model je, po mišljenju Đurovića, da Demokrate i DF, potom i druge opozicione partije uspostave korektne odnose i tako zajedno pokušaju da smijene vlast na slobodnim izborima.
Moje je mišljenje da je dobitnička formula za promjenu vlasti da DPS i DF na slobodnim izborima zajedno ostvare rezultat koji znači podršku manju od 50% glasača. Ukoliko bi se došlo do takvog rezultata, to bi značilo da bi onima koji su vječita vlast i onima koji su vječita opozicija izmakli iz kontrole mehanizmi koje su do sada koristili da jedni s drugima prave pokvarene dogovore na štetu crnogorskog građanina.
Da li je ovaj model moguć?
Moguć je. Na posljednjim lokalnim izborima u Herceg Novom desilo se upravo to. U Budvi je danas podrška glasača DPS-u i DF-u zajedno ispod 50%. I kao što je takav model već ostvaren u H. Novom i u Budvi, tako je moguće zamisliti da se slično desi i u drugim crnogorskim opštinama i na državnim izborima, naročito u onim gdje opozicija već vrši vlast. Da bi se to zaista i desilo, neophodno je da postoji vjera da je tako nešto moguće, ali je neophodno i da svi oni koji, poput gospodina Đurovića, s pravom kritikuju vječitu opoziciju, time ne kažnjavaju onu opoziciju koja postoji svega četiri godine i koja je za četiri godine pokazala da ima rezultat i da je kredibilna.
Iskustvo govori da svako srljanje u posebni dijalog sa DF-om znači prepuštanje mogućoj prevari iz koje najviše dobija DPS, a najviše gube iskreni opozicioni glasači. Krajnje je vrijeme da se prekine sa tom praksom i da svako bude tretiran u javnosti po sopstvenim zaslugama i na osnovu sopstvenog djelovanja. Jedino je DPS više puta prevario od DF-a i zato je ključno da te dvije formacije budu na slobodnim izvorima svedene na mjeru koja će značiti razvlašćivanje DPS-a i u isto vrijeme smanjivanja uticaja DF-a kao saveza koji simbolizuje nesposobnost da se promijeni vlast na državnom nivou.
***
Vjerujem da će najveći broj građana koji prate ovu polemiku biti najviše zainteresovan za argumentaciju koja se tiče potvrde ili osporavanja stavova iz tri tačke koje sam naveo. Za racionalnog glasača, a takvi su u Crnoj Gori dominantni, dobra argumentacija može da bude jedna od značajnih determinantni za odluku za koga da glasaju na izborima. Moji argumenti u ovom tekstu podupiru tri teze: (1) da je rad u Odboru je ključ za slobodne izbore u CG; (2) da Demokratski front nije zainteresovan za slobodne izbore; i (3) da će se promjena u CG desiti kada podrška DPS-u i DF-u zajedno padne na ispod 50%.
Uvjeren sam da dalja argumentovana polemika o pitanjima koja smo otvorili dosadašnjom polemikom mogu samo da koriste crnogorskom građaninu.
Autor je predsjednik Crnogorske
Ovim tekstom Vijesti završavaju polemiku između gospode Gorana Đurovića i Vladimira Pavićevića
Bonus video:
