Podgoričani znaju za restoran “Žena si, možeš sve“. Nije taj naziv nastao samo kao puko ugađanje ženama, već sigurno i kao rezultat patrijarhata, da i žene mogu računati na svoje mjesto u državi i gradu. One zapravo nisu mogle ništa, zato im makar jedno mjesto nudi priliku da mogu sve.
U Gorskom vijencu između ostalih, uglavnom muških imena, pojavljuju se i “sestra Batrićeva“ ali i “jedna baba“. Suditi Njegošu zbog manjka ženskih likova i što im nije dao imena je stupidno. To je rezultat tog doba, dokaz čvrstog patrijarhata u kome su se muške glave pitale za sve, marginalizujući ulogu žene. U knjizi Orlov krš, autora Nebojše Bata Tomaševića pripovijeda se o jednoj ženi iz Kuča koja je digla glas u Baru i zatražila da sjedi za stolom dok muškarci donose odluke koje se tiču cijele familije. Izborila se za mjesto. Ta žena zaslužuje spomenik!
Nedavno je jedan gospodin zanimljive titule poslao pismo svom ministru. Titula mu je “pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije“. Gospodin Lazović je vjerovatno vidio kako se u medijima diplomate nedolično dopisuju sa njihovim ministrom pa je i on uzeo pero u ruke da piše Sekuloviću. Naviknut na težak pendrek, izgleda da Lazoviću pero nije leglo baš najbolje.
Lazoviću je krivo što mu se Sergej Sekulović ne obraća face2face, već mu šalje glasnika, šeficu svog kabineta, zamislite, ženu! Možda bi ih rađe vidio kako barataju četkom, pajalicom ili kuvalom, nego li da obavljaju važne rabote. Valjda Lazović pretpostavlja da je ženama mjesto negdje drugo, da je nedolično da mu one donose pisma i obavještenja, naročito predlog ostavke. U svom dirljivom pismu, Lazović naziva Sekulovića poslušnikom, osobom koja nema iskustva da obavlja tako važnu funkciju. Tom logikom najbolje bi bilo naći neku korumpiranu osobu da vodi resor za korupciju. Taj bi valjda najbolje plivao u našem MUP-u.
Svoje pismo Sekuloviću, nabijeno emocijama Lazović završava efektno, “stihom naših predaka“. On navodi stihove: “teško mjestu đe kuđelja džeferdaru sudi/đe su bolje žene nego ljudi”. Posegnuti danas za tim stihom uvreda je za sve žene, a i za sve muškarce koje je rodila majka. I sebe je uvrijedio Lazović ali vjerovatno da to neće nikad ukapirati.
Đe su to žene bolje nego ljudi? Možda Angela Merkel u Njemačkoj, Džasinda Ardern u Novom Zelandu. Blago njima, a kuku nama! Mi imamo Lazovića i Veljovića. Umjesto da je počastvovan što mu žena donosi glas, da je dostojanstven i otmen, Lazović je srčan i epski karikaturalan, tradicionalan od glave do pendreka.
However, this is not a man’s world anymore Mr. Lazovich. Valja se prisjetiti da je pendrek muškog roda, a riječ ostavka ipak ženskog roda.
Ostavka, tako lijepo zvuči!
Bonus video:
