Trenutak u kom građani piče uz brdo Ljubović kako bi zaustavili bagere, neodoljivo podsjeća na genijalno djelo Slobodana Milatovića. On je jedan od rijetkih koji je Njegoša posmatrao kroz moderan kaleidoskop, pa je pripremio spektakularnu predstavu Luča mikrokozma. Sreća pa njegovu viziju iz 1990. godine danas možemo vidjeti na YouTube kanalu “Slobodan Milatović online“.
Bageri se rvaju, ljudi bježe, strašna borba mašine i čovjeka u kombinaciji sa naracijom Petra Božovića. Čini se da tadašnje alternativno pozorište od prije tridesetak godina za današnju Crnu Goru djeluje kao daleka i nedostižna budućnost! Sve se odvija u dvorištu fabrike Radoje Dakić, na mjestu gdje danas niču silne zgrade i tržni centri.
Fabrike su umrle isto kao i narodni heroji, ali su investitori pobijedili. Luča je svakako dogorela! Samo je vizionar poput Slobodana Milatovića mogao da spakuje takvu poruku za budućnost.
Na prstima jedne ruke mogu da se prebroje pjesme o Podgorici. Naravno, ima ih bezbroj, prenaglašenih i patetičnih, ali nema mnogo onih koje se pjevaju u glas i koje se poručuju u kafani. Eto, ta čuvena “Šetajući pored Ljubovića“ postala je skoro pa neizvodljiva. Zanimljivo bi bilo ispratiti presjek novih slušanja te pjesme na YouTube od trenutka kad su bageri počeli da rovare brdo do danas. Može se naći verzija Mirka Rondovića, Ljubomira Đurovića, Branke Šćepanović ili Merime Njegomir, ali postoji i jedna novija a teža verzija, semplovana.
Grupa “Funky vir“ izvodi Šetajući pored Ljubovića uz bitove, sint-pop, funk, pa iako sve to zvuči kao sklepani treš, i te kako nosi u sebi veliku emociju kad se čuju odrepovani djelovi: “Ljubovićko ja sam dijete/majka mi je varoš Stara!“. Glas koji pjeva refren i poznate stihove, na jedan se prepoznaje, a to je Igor Perazić, najautentičniji glas ikad! “Stara varoš pored Ljubovića/ti si majka veselih mladića/sa Ribnice pa do Ljubovića“, te riječi iz njegovog grla grme jače nego kad je pjevaju ostali. Možda zato jer je Igor zaista šetao pored toga Ljubovića.
Nema svrhe da se pitamo ko je naćerao građane da od “Šetajući pored Ljubovića“ dođu do toga da se pentraju uz Ljubović i zaustavljaju bagere. Analitični gradonačelnik Podgorice je odmah sve pokušao da opravda papirima, ali i upozori građane da ne dozvole da budu ispolitizovani.
Nijedan korak koji su građani napravili dok su grabili ka bagerima nije politički akt, već zdravorazumski korak, pokušaj da se odbrani simbol grada, da se zaštiti priroda, da se stane na put agresivnom investitoru i upravi grada koja se pravi da ruši brdo u korist građana. Priča da građani ne kapiraju da je ta strašno važna faza puta i parking bitan upravo po njih može se objesiti mačku o rep ili o kakvu drugu rabotu.
Ljubav prema Podgorici se ne dokazuje bljutavim tepanjem “Posja“, već da ima Podgorica gradonačelnika, jurio bi ispred svih da zaustavi bagere. Ali njemu je izgleda mali posja.
Bonus video:
