Žali bože za Crnom Gorom, ni tri decenije nakon rata ne umije da se suoči ne samo sa zločincima, nego ni sa opisom zločina koje smo svi gledali ili u direktnom prenosu ili na naknadno prikazanim snimcima.
Podijeljena više neko ikad ranije, čeka da je posvađani pobjednici ujedine tako što će šestomjesečnu Vladu, u kojoj većinu čine Srbi, rekonstruisati zbog zaštite - srpskog naroda u Crnoj Gori.
Izgleda šašavo, ali posljedice mogu biti opasne. Nije baš svaka pačja škola dječja igra, slična je mantra bila aktuelna i tokom devedesetih. Razlika je samo u tome što je zaštita Srba zahvatila drastično veću teritoriju.
Pačja škola je, međutim, ostala ista - nikud od početka. Zato danas obnavljamo dio gradiva o ključnim događajima i ličnostima.
* * *
Ona je Srebrenica, najtragičniji simbol ubijanja najvećeg simbola bivše SFRJ - Bosne i Hercegovine. Tokom genocida u julu 1995. masovno i planski ubijani su zarobljeni bošnjački muškarci od 12 do 77 godina.
Izvršile su ga Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića i (para)vojna formacija “Škorpioni” pod kontrolom MUP-a Srbije, zajedno s dobrovoljcima.
- Evo nas 11. jula 1995, u Srebrenici. Uoči još jednog velikog srpskog praznika, dajemo ovaj grad na poklon srpskom narodu. Konačno, nakon bune protiv dahija, došlo je vrijeme za osvetu nad Turcima na ovim prostorima - tako je general-kukavica pred kamerama priznao krivicu za genocid i prije nego što je optužen.
Da nije riječ o nekom "spontanom zločinu", svjedoči još i uputstvo vrhovnog komandanta Radovana Karadžića.
Njegovom Direktivom br. 7 od 8. marta naređuje se Drinskom korpusu da "stvori nepodnošljivu situaciju totalne nesigurnosti, bez nade za dalje preživljavanje i život za stanovništvo Srebrenice i Žepe".
* * *
On je Ratko Mladić, general. Pravosnažno osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici. Optužbe za genocid u još šest opština BiH - Foči, Vlasenici, Ključu, Sanskom Mostu, Kotor Varoši i Prijedoru - pravosnažno je oslobođen.
Mit o generalovom ratnom herojstvu i vojničkoj časti razbijen je u paramparčad. Mogu njegovi obožavaoci da kreče još trideset godina, istina se ne može sakriti.
General Mladić ostaće zauvijek zapamćen kao najveća kukavica posljednjeg(?) balkanskog rata. Zato što je ostavio na cjedilu sve generale, pukovnike i ostale oficire koji su izvršavali njegove zločinačke naloge. I zbog toga što se - strah životu kalja obraz često - kukavički skrivao punih 15 godina.
Kriv je ne samo za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, nego i za progon i prisilno premještanje Bošnjaka širom BiH i terorisanje civila tokom trogodišnje opsade Sarajeva.
Od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti dokazano je - deset.
Statistika iz Haškog tribunala kaže da su tokom procesa, koji je počeo prije tačno devet godina, "za 530 dana izvedena 592 svjedoka, predočeno oko 10.000 dokaza, a sud je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica".
* * *
Oni su:
Radovan Karadžić - Osuđen na doživotnu robiju za genocid i druge zločine u BiH između 1992. i 1995. godine. Jednako hrabar kao Mladić, samo nešto dovitljiviji. Krio se takođe u Srbiji, ali pod pseudonimom Dragan Dabić, nakon što je ukrao identitet čovjeka koji je preminuo u Sarajevu 1993. godine.
Ljubiša Beara - Osuđen na doživotnu robiju. Imao je čin pukovnika i bio odgovoran za zaštitu zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice. Zaštitio ih je - slanjem u smrt.
Zdravko Tolimir - Osuđen na doživotnu robiju. Pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove. Optužen za genocid u sedam tačaka, proglašen krivim za - šest.
Vujadin Popović - Osuđen na doživotnu robiju. Bio je potpukovnik i načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa, uključen u organizaciju ubistava muškaraca i dječaka u Potočarima.
Slijede: Radislav Krstić - 35 godina zatvora, Drago Nikolić - 35, Momir Nikolić - 20, Radivoje Miletić - 18, Dragan Obrenović - 17, Dražen Erdemović - pet godina zatvora...
Da ne prepisujem dalje, Haški tribunal uradio je ono na što se obavezao prilikom osnivanja - presudio je nekim ratnim zločincima. Da presude svima ostalima, bila je obaveza domaćih sudova.
* * *
Mi smo taoci svih zločinaca koje nijesmo osudili ni tri decenije nakon početka rata. U kojem Crna Gora nije učestvovala, liše njenih 30.000 rezervista i vojnika.
Mi smo i dobrovoljne kolateralne žrtve svih ostalih zločina u bivšoj velikoj domovini, jer je njena najmanja republika sa 80 posto glasova izabrala - rat.
Nije mogla da ga spriječi? Možda, ali jeste mogla da na vlast dovede normalne ljude, poput Kira Gligorova, on je Makedoniju spasio od rata.
Crna Gora nije htjela tim putem, dobila je ono što je tražila. I opet će...
Zato ovdje zakonom treba zaštititi ime Srebrenica. Da ne remetimo mir mrtvima, dovoljno je ono što smo im učinili za života.
Nije Crna Gora osuđena za genocid? Tačno, nije osuđena ali - kriva jeste. Zato što je crnogorska pohara djelova Hrvatske i BiH bila kondicioni trening za ubijanje cijele Bosne i Hercegovine. Samo preko nje mrtve, mogla je biti ubijena i Jugoslavija.
Nijesu mladi crnogorski lideri to mogli da znaju? Nije tačno, svjesno su žrtvovali Crnu Goru.
Ako im nekim čudom nije baš sve bilo jasno, mogli su na vrijeme da nauče. Držalo im je časove više od 30.000 liberala, monitorovaca, esdepeovaca i pripadnika manjinskih naroda...
Nijesu htjeli da ih čuju...
* * *
Neće da čuju ni danas. Zato, bez trunke pokajanja zbog svog doprinosa genocidu, bivši režim o Srebrenici govori ovako:
- Konačnom presudom Ratku Mladiću za ratne zločine u BiH i genocid u Srebrenici nije samo osuđen ratni zločinac, već je osuđeno čitavo jedno zlo vrijeme na Balkanu, koje se ne smije ponoviti, ali ni zaboraviti.
Istina je, nije osuđen samo ratni zločinac nego - ratni saborac tog režima. Ali nije osuđeno zlo vrijeme, jer nema zlog vremena nego samo zlih ljudi. Ti zli ljudi bili su u Crnoj Gori sam vrh režima, ali i svi oni koji su ih podržavali.
Oni koji su taj režim prestali da podržavaju tek kad je i samo zato što je prestao da ratuje za veliku Srbiju, ne priznaju da je srpska vojska počinila genocid u Srebrenici.
Priznaju, međutim, da jeste bilo ratnih zločina, istovremeno slaveći njihovu najočigledniju posljedicu:
- Republika Srpska je stvorena je u veličanstvenoj borbi srpskog naroda - ponavljaju već decenijama, svaljujući tako krivicu već osuđenih pojedinaca na cijeli srpski narod.
* * *
Manipulisalo se ove sedmice u parlamentu svim i svačim, ali za nezaborav ostaje pokušaj Kenane Strujić-Harbić da manipuliše javnošću. Uprkos svemu što je, za sada, objelodanjeno o lukrativnoj dimenziji učešća Bošnjačke stranke u vlasti.
- Čuli smo da smo koristili razne benefite od participacije u vlasti, fondove kao bankomate, pa čak i da smo izigrali povjerenje glasača. Sve nam gospodo možete spočitavati u ovom parlamentu, ali da kalkulišemo sa žrtvama Srebrenice ili sa bilo kojom žrtvom ili identitetom bošnjačkim - e, to nam ne možete spočitavati - podigla je i glas i kažiprst poslanica Bošnjačke stranke, najskupljeg koalicionog partnera kojeg je ikad imao bivši režim.
Umjesto da za mandata tog režima zahtijeva ovu novu deklaraciju o Srebrenici i kazne za onu staru istragu o slijepom snajperisti Ibrahimu Čikiću i liderima SDA, za Bukovicu i deportaciju Bošnjaka, BS je zahtijevala samo nove i nove stanove.
I to 128 kvadrata za 26.716 eura, pa 90 kvadrata za 14.000, pa još i još... Da ne ređam, duži bi bio taj spisak od onog gorepomenutog iz Haškog suda...
A kud ta sreća da se poslanica nije glaskala. Htjela sam da Ervinu Ibrahimoviću - prvi put i u njegovoj i u mojoj karijeri - odam priznanje za način na koji se borio za deklaraciju o Srebrenici. Naročito za spremnost da, iako je opozicionar, prihvati sugestije poslanika vlasti...
* * *
Htjela sam i da konačno podržim poslanika vlasti Borisa Bogdanovića. Zbog zahtjeva da se u deklaraciji jasno navede kako nijedan narod - ni srpski, ni crnogorski, ni bošnjački, ni albanski, ni hrvatski - nije i ne može biti zločinački, da su za zločine krivi pojedinci a ne narodi.
Odustajem od obrazloženja, ali ne zbog njega i Demokrata. Nego zbog pokušaja poslanika DF-a i SNP-a da se deklaracija dopuni i izmijeni do te mjere da bi je potpisao i lično - Ratko Mladić...
P.S. Uh, tek sad se sjetih, ne znam što bi deefovcima i esenpeovcima da u srijedu onako junački kolektivno zaćute o presudi Ratku Mladiću... I ispune prvi uslov za ulazak u Vladu stranih ambasada, domicilnih Vijesti i Srpske crkve.
Bonus video:
