Kao da vidim scenu. Građanin je potegao put do Pljevalja da primi fajzer revakcinu, i vjerovatno je doktoru i sestri to napominjao više puta, eto da ne dođe do kakvog nesporazuma… Kao da vidim, kažem, cvrkutavu sestru koja je u intenzivnoj telefonskoj komunikaciji, ali, pouzdano klima glavom prema građaninu, ne brinite, ma sve je jasno… A građanin je onda dobio - kinesku vakcinu. Još su ga ubjeđivali da mu je tako i bolje…
To je Crna Gora. Ne samo da se lasno napravi greška, već se odmah javi onaj temeljni prevarantski poriv – obrlatiti žrtvu. Ma, i bolje je tako. Kako da ne. Koliko shvatam, možda bi trebalo sestru da nagrade, kad je već bolje tako…
Svi prave greške, naravno, ali, kako je gospodin Honda napominjao - važno je da ne napravite istu grešku više od jednom. Nadam se da će tako biti i sa raspričanom medicinskom radnicom iz Pljevalja.
Svijest o tome da ste pogriješili osnovni je uslov da opet ne načinite isto. Jednako u medicinskim prostorijama, kao i u životu, ali i politici…
Jedna od posljedica te vrste okoštalosti društva (zaljubljenost u sopstvene greške je takođe forma petrificiranosti) je i činjenica da je crnogorsko društvo homofobno, i to “po dubini”, što bi se reklo. Imamo stupidne letke nastale u domaćoj radinosti koje je neko kačio po stablima a tu je i poslanik koji se bori protiv pederskih satanista, ili satanističkih pedera, nisam siguran. A nije ni on, izvjesno. Ako mladi poslanik tako vidi probleme ovoga društva, izvjesno je zalutao u parlament. Da li neko zaista misli da takvom retorikom pomaže ovome društvu?
Onda čujete da je premijer “izdajnička tranja”, a to poručuje netom smijenjena funkcionerka. Onda je pojašnjeno da tako o njemu misle svi u tom političkom bloku. I niko se nije zabrinuo - zamislite kako je strašno kad negdje svi misle isto o nečemu. Nema nijansi, nema makar incidenta drugosti. Postojimo “mi” i “oni”, to jest “izdajnici”. Kako im ne dosadi da svuda vide izdajnike.
To je, na žalost, najpopularniji crrnogorski refren. Ovdje je i Amfilohije, od iste svijesti, svojevremeno bio proglašavan “Turčinom”. Prije nego je, za istu svijest, postao “Đedo”.
Bojim se da nigdje mrdnuti nećemo dok god jedni u drugima vidimo - samo izdajnike…
Kad smo već u priči o greškama… Pored svih ostalih, većih ili manjih grešaka, ovu vlast ćemo morati da pamtimo i po ukidanju podgoričke Filološke gimnazije, odnosno posljednjeg odjeljenja takvog usmjerenja.
Upućeni znaju - jedna od najljepših priča koja se desila u inače sumornom pejzažu crnogorske prosvjete u proteklim decenijama bilo je osnivanje i postojanje te Filološke gimnazije, odnosno smjera.
Svuda vidite taj ružni rukopis rušenja. Naravno, mnogo je lakše oburdati, nego slagati. A bojim sa da se ovdje upravo to dešava. U ime koje politike, u ime koje i kakve budućnosti, imate pravo da lišite mlade ljude takvoga izbora, takvoga učeničkog iskustva?
Na taj način se ružna i besmislena politika uvodi onamo gdje joj svakako mjesto nije, a po običaju, ispaštaju upravo djeca, zbog kojih, valja podsjetiti, prosvjetni sistem (pa i pripadjuće ministarstvo) i postoji. Kao da ovoj generaciji učenika nije bila dovoljna pandemija i odsustvo normalnih školskih dana, tu je i Ministarstvo prosvjete sa svojim vrlo prosvjetiteljskim akcijama. Da stvar bude još neobičnija, i ministarka i nova direktorica gimnazije pripadaju filološkoj struci. Nema logike, naravno. Važno je samo nešto ukinuti, pa makar to nešto bilo i dobro. Ali, znate to su osnovali oni stari, zli… Priče za mali djecu. Ne za ozbiljne gimnazijalce.
Sljedeći broj Arta izlazi 28. avgusta. A do tada, osvrnite se oko sebe, i napravite svoj spisak grešaka koje vidite svuda okolo. To je stvarnost, a ne izjave političara i pripadajuće posluge...
Bonus video:
