Evo tri sedmice pokušavam da pacifikujem bijes što za života neću dobiti vladu po svom meraku i pobrojim realne razloge zbog kojih ću morati da se zadovoljim i ovom manjinskom, ali ne da mi se...
Napišem pola kolumne, pukne neki zvek i onda jovo-nanovo, u drugu priču... Pukao je i ovog puta, i to veliki u Ukrajini, ali o tome će pametniji od mene...
Provjeravajući svoju pamet iz perioda kad smo čekali prvu postdepeesovsku vladu, primijetih jedan postizborni pasus:
"Nema nikakvog razloga za pobjedničku euforiju, niti osnova za velika očekivanja. U velikim lomovima, poput ovog zakašnjelog rušenja ‘berlinskog zida’ unutar Crne Gore, prva vlada se brzo žrtvuje, ni druga nije dugog vijeka, a suštinske reforme pokreće tek treća. Pokreće ali ne završava, potrajaće obnova Crne Gore taman koliko je trajalo njeno upropaštavanje."
E, sad smo tu gdje jesmo. Da premostimo do prvih slobodnih demokratskih izbora, sa slobodnim tužilaštvom i sudstvom i po novom izbornom zakonodavstvu.
Što je najvažnije, sa Ustavnim sudom u punom sastavu, bez kojeg izbori nemaju smisla...
* * *
Nema smisla ni ovo dizanje pritiska javnosti, padaće vlade i mijenjaće se parlamentarne većine na svakih godinu-dvije, sve dok se ne okonča ova unutarcrnogorska blokovska podjela. A ona će potrajati sve dok na izbore budemo izlazili iz blokovskih rovova...
Izdajaaa, vrište poslanici državnog parlamenta na protestima, ali ne ispred hrama demokratije nego - crkvenog...
Izdajaaa, kliču organizatori barikada blokirajući (i) sopstvene birače...
U novinama - izdaja na naslovnici.
Na ekranu - izdaja u prvoj sekundi.
Na mrežama - izdaja bez prestanka...
Ko je izdao? Ura i SNP. Partije manjina niko ne optužuje zato što mogu zatrebati i tužiocima, a - koga je molit' nije ga ljutit'...
Što je izdano? Izborna volja naroda...
Izgleda šašavo ali djeluje, uprkos činjenici da na izborima ne glasaju narodi nego pojedinci. A većinska volja pojedinaca na posljednjim izborima bila je - ulazak u Evropsku uniju.
Samo to i ništa više.
I da, jeste bila i da DPS izgubi vlast. Ali, sve dok je u parlamentu nema te izborne volje koja njegovim poslanicima smije oduzeti pravo glasa.
* * *
Zato, oprezno s optužbama za izdaju, može se na kraju ispostaviti da povratku DPS-a na glavnu scenu više pomažu tužioci nego optuženi.
Prvo zbog toga što je od kratkoročnog prava (i) te partije da odlučuje o narednoj vladi mnogo opasnije dugoročno oživljavanje najvažnijeg depeesovskog političkog kreda "zavađaj i vladaj".
Drugo, možda i važnije, moć da njena - ili Njegova - bude zadnja nijesu toj partiji dale Ura i SNP, nego upravo Demokratski front i Demokratska Crna Gora.
Ponuda o manjinskoj vladi upućena je 81 poslaniku. Odgovor DF-a i DCG-a, istina ne ovim redom, bio je - odbijamo na neviđeno! DPS je prihvatio.
I - to je to. Politički izbor. Dobar ili loš, mudar ili glup, koristan ili štetan - ocijeniće birači svih partija na narednim izborima...
I da, bilo bi najbolje da ti izbori budu u najkraćem zakonskom roku, ali to nažalost nije moguće.
I to ne zato što neke male partije hoće da se uhljebe u manjinskoj vladi, nego zbog minulog rada dvije najveće vladajuće koalicije.
Da su se umjesto za manjinske crkvene borili za većinske sekularne interese, davno bismo oslobodili tužilaštvo i sudstvo, izmijenili izborno zakonodavstvo, a visoko korumpirani i još više pozicionirani odavno bi bili u pritvoru ili nosili nanogice...
I, najvažnije, imali bismo Ustavni sud bez kojeg, da ponovim, regularnih izbora - nema...
* * *
Nema, nažalost, ni normalnog razgovora među vladajućim partijama. Zaglušujuća razmjena teške artiljerijske vatre saopštenjima više podsjeća na pripreme za rat nego na traženje najpraktičnijeg prelaznog rješenja do novih izbora.
Nit' je Crna Gora izašla iz devedesetih, niti devedesete iz nje, potvrđuju to svakoga dana ideološki potomci negdašnjih saboraca ratnog DPS-a. Po uzoru na tadašnjeg predsjednika parlamenta koji je nekolicinu poslanika independističkog LSCG-a iz plenarne sale ispratio sa "Marš napolje, bando izdajnička"...
Petnaest godina kasnije ispostavilo se da je ta banda bila na pravoj strani istorije...
Kako će proći ideja jednako malobrojne izdajničke bande o manjinskoj vladi, znaćemo najkasnije za koji dan, a možda i već danas.
Kakav god epilog bio, i dalje će neka polovina Crne Gore biti nezadovoljna...
* * *
Manjina kojoj pripadam neće, demokratija boli samo prvi put.
Većini, koja ni 2022. nije raščivijala što je trebalo raditi 1992, od srca želim većinsku vladu DPS-a i DF-a.
Sebi bih, koliko god to nerealno zvučalo, poželjela ne manjinsku vladu nego - vladu manjina. Ne sa jednim nego dva puna mandata, zato što se Bošnjaci/Muslimani, Albanci, Hrvati i Romi nikad nijesu ogriješili o Crnu Goru.
Crnogorci i Srbi ne da jesu, nego su je zamalo urnisali. Najprije zajedno kao ratni saborci, a onda u miru kao zaraćene strane...
Tako to biva kad nedovršeni narodi ne mogu da se oslobode zavisnosti od vođa. Ne znam je li pravoslavna dogma jedina prepreka političkoj zrelosti, ali da im za savladavanje lekcije o zajednici slobodnih građana treba dati bar osam godina odmora od upravljanja Crnom Gorom - u to sam sigurna...
Drugi moj predlog, sa većim šansama da uspije, bila bi vlada građanskog jedinstva u kraćem mandatu, čiji bi osnovni zadatak bio da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.
Sjeća li se koja od partija bivšeg - i sadašnjeg - saziva Sporazuma sa bivšim pokretom Odupri se. Bila je najpoštenija kombinacija - trećina ministara iz vlasti, trećina iz opozicije, a trećinu vlade činile bi nestranačke ličnosti.
Problem je, međutim, što istorija teško daje drugu šansu. I što bi svađe koalicionih partnera iz sadašnje vlasti tokom raspodjele svoje trećine trajale duže nego one tokom formiranja avgustovske većine.
Uz to bi, pošto više i ne zbore među sobom, pregovori morali da se vode preko posrednika...
* * *
Manjinska vlada Ure, SNP-a i partija nacionalnih manjina, uprkos odbijanju DF-a i DCG-a da je podrže, i dalje izgleda kao najrealnija opcija. Naročito zbog neskrivene podrške zapadnih partnera...
Prvo, ne košta ništa i neće izazvati još jedan zemljotres po dubini.
Drugo, minuli rad partijskih lidera garantuje da neće podsticati međunacionalne potrese, ali hoće podstaći prekid blokade pregovora sa EU, koja - iako nikad nije zvanično proglašena - traje već godinama.
Treće i najvažnije je, ipak, to što može biti formirana vrlo brzo.
Za razliku od postizborne, koja bi takođe bila manjinska, ali se do nje može doći tek za pola godine ili kasnije.
Do tada bi unutrašnju politiku - spolja ga odavno niko ozbiljno ne uzima - vodila Vlada Zdravka Krivokapića. Na isti način na koji je to radila ona prethodna, dok je premijer Duško Marković bio odlazeći...
Podrška DPS-a manjinskoj vladi može biti rizična po budućnost Ure i SNP-a, ali ne i države jer depeesovci sami ne mogu donijeti nijednu odluku.
Mogu samo da izvrdaju obećanja data zapadnim partnerima i odbiju neke predloge koji bi naškodili njihovim starim kadrovima.
Ali, priskočiće tada državi u pomoć poslanici DF-a i DCG-a, neće valjda propuštiti usvajanje zakona koji bi lopovima oduzeo imovinu samo iz inata Uri i SNP-u...
P.S. Nema efekta ni ovo tjeranje inata protivnika manjinske vlade zvaničnicima EU i SAD-a. Jes' da i meni zvuči patriotski ono "neće oni nama određivati ko će ući u vladu", ali nažalost hoće. Sve dok je glavni spoljnopolitički cilj Crne Gore učlanjenje u Evropsku uniju, njeno je pravo da bira s kim će da pregovara...
Bonus video:
