Petak, 20. januar - Al' je đavo ali su mađije, Demokratama baš ne ide povratak na stara dobra fabrička podešavanja.
Demokratskom frontu, nažalost, ide i previše dobro.
SNP i Ura su stabilno, što bi rekle dežurne sestre u KC-u kad se rodbina raspituje za pacijenta. Dobro, bivalo je da se on sat-dva kasnije zauvijek stabilizuje, ali nadam se da ovim partijama ne prijeti ta opasnost.
A Evropa sad? E, njena fabrička podešavanja su i dalje nepoznanica. Nijesu u pitanju ni đavoli ni mađije, nego nešto teže od oboje...
Nešto kao "uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana" iz istoimene novele Borislava Pekića o „letećem Jermeninu“... Bio je prvak u umjetničkom klizanju u doba fašizma i svoj talenat unapređivao do savršenstva.
Istovremeno je, nažalost, i svoju taštinu unaprijedio do tog nivoa da je potpuno izgubio ne samo saosjećajnost sa kolegama nego i - osjećaj za realnost...
* * *
Subota, 21. januar - Slaba sam na Demokrate još od osnivanja, u stvari od prvih naznaka da će Crna Gora konačno dobiti partiju koja joj je bila neophodna još od referenduma.
Najavio je to naslov u medijima: Nosilac liste SNP-a u Podgorici "Mladost, mudrost, hrabrost" biće Aleksa Bečić.
I bio je. I dobio masovnu podršku. I zbog toga izabran za predsjednika nove partije - Demokratske Crne Gore...
Osam godina kasnije, još u njoj ima mladosti a ne fali joj ni hrabrosti. Mudrost i masovnost podlegle su povredama zadobijenim tokom naglog zaokreta udesno ka Srpskoj crkvi i pokušaja preuzimanja birača Demokratskog fronta.
Umjesto da pacifikuju radikalno krilo DF-a, Demokrate su radikalizovale sebe. A njihov mirnodopski obračun sa Urom, koja je ostala dosljedna građanskom kursu, ponekad je previše ličio na "crveni teror" crnogorskih komunista nad uglednim protivnicima...
Sad kad se i Demokrate vraćaju fabričkom - građanskom - podešavanju, očekivano je bilo da prvi predlog o zajedničkom predsjedničkom kandidatu svih partija pobjedničkog bloka stigne baš od njih.
Manjak mudrosti i višak hrabrosti učinili su da takva ponuda bude upućena samo - jednoj partiji.
I to jedinoj koja nije postojala 30. avgusta 2020, što nimalo nije smetalo njenim liderima da pobjedničku euforiju ugrade u temelje nove partije.
- Zajednički nastup Demokrata i Evrope sad na narednim predsjedničkim i parlamentarnim izborima bio bi dobitna formula koja bi omogućila impresivan rezultat i veliku pobjedu, kao i definitivan poraz bivšeg režima - zalećele su se Demokrate još jednom.
S velikim šansama da još jednom budu na gubitku, kao u pokušaju preuzimanja birača DF-a.
- To bi automatski dovelo do stabilizacije političkih prilika kako bi mogli snažno da ubrzamo evropski put, pobijedimo kriminal, korupciju, podjele i ekstremizam - garantovali su bez pokrića.
Ma kakvi, taj ničim izazvani odlazak u prosce mogao bi dovesti samo do produbljivanja tek zakamufliranog jaza sa Urom i SNP-om.
Uz to, DF-u bi poslužio kao idealno opravdanje za tvrdoglavo istrajavanje na svom kandidatu.
I nema to nikakve veze sa borbom protiv kriminala i korupcije, raspisani su samo predsjednički izbori.
A po pitanju gorepomenute borbe Predsjednik i ja imamo ista ustavna ovlašćenja...
I ne, nije DPS nimalo "uznemiren zbog predloga Demokrata", još se u toj partiji nijesu toliko pogubili da ne znaju kako se s četvrtinom glasova ne pobjeđuje.
Ali uzrok "velike uznemirenosti bivšeg režima" nije ta četvrtina. Nego ona DPS-ova, koga god da kandiduje - izgubiće...
Ne samo kandidat, nego i partija...
Je li realno da, nakon svih pobjeda tokom tri decenije, Milo Đukanović samoga sebe izloži takvom poniženju?
Nije, ali ko god da ga zamijeni proći će - još gore...
* * *
Nedjelja, 22. januar - Uh, dobro je, izgleda da između mene i Demokrata postoji neki telepatski link.
- Imaćemo kandidata na predsjedničkim izborima ako partije sličnih orijentacija ne postignu dogovor o zajedničkom kandidatu - temeljno je lider Aleksa Bečić izredigovao saopštenje Predsjedništva svoje stranke.
Množinom, tj. obraćanjem ne jednom nego svim "potencijalnim partnerima".
Naglašavajući tu množinu i upozorenjem da "činom odbijanja ponude DCG te stranke mogu da ponesu teško breme odgovornosti ukoliko zbog razjedinjenosti građanskog bloka ojača ili pobijedi politika kriminala, korupcije, ekstremizma i podjela".
- Sasvim je jasno da bi zajednički kandidat ključnih građanskih partija bez većih problema odnio pobjedu na predsjedničkim izborima - nije lider Demokrata u opširnoj izjavi ni pomenuo a kamoli, poput Predsjedništva, favorizovao Evropu sad kao jedinog partnera.
I dobro je uradio, naročito zato što su na zajednički nastup većine već pozvale dvije partije. Ura bez pominjanja imena, a SNP predlažući Miodraga Lekića.
Što je baš čudno, jer ga lider Demokrata nije ni pomenuo iako su zajedno bili u koaliciji Mir je naša nacija...
Još je čudnije obrazloženje SNP-a o kandidovanju Lekića:
- Predlagan je za mandatara, hoćemo da ispravimo nepravdu prema njemu - saopšteno je iz vrha partije, iako su izbori 19. marta prilika da se, prije svih, isprave nepravde koje je Predsjednik učinio prema građanima...
A bilo ih je toliko da ankete pokazuju kako bi skoro 40 posto, čak i na neviđeno, glasalo bilo kog njegovog protivnika...
* * *
Ponedjeljak, 23. januar - Što mislim o Evropi sad, pitala me maloprije anketarka iz agencije. Potpis dajem, uspjehu se ne nadam, citirala sam omiljenog pisca iz školske lektire Mihaila Lalića.
Nije da sumnjam u dobre namjere i stručnost dvojice lidera, ali ne motiviše me na povjerenje način na koji su Milojko Spajić i Jakov Milatović osnivali partiju.
Bio je to školski primjer zloupotrebe državne funkcije u partijske svrhe i korišćenje državnog projekta za partijski marketing.
Ali, oni su idejni tvorci Evrope sad? Jesu, ali tu ideju nije realizovala Vlada u kojoj su oni bili ministri, nego neka druga Vlada i drugi ministri...
Imam i ja ideju o tome zbog čega sve Esad Kočan i ja treba da dobijemo nacionalnu penziju, ali nijesam kapac da je realizujem... I, za razliku od njih, bila bih zahvalna onome ko jeste...
Nijesu njih dvojica program Evropa sad pravili zbog sebe? Vjerujem, ali jesu na programu koji su drugi ostvarili stekli 20 posto glasova u Podgorici. I priliku da upravljaju glavnim gradom. Malo li je...
Uprkos tome, nema garancija da se lokalni uspjeh može ponoviti na državnom nivou. Ni prilike, za sada, jer će parlamentarni izbori biti održani tek poslije predsjedničkih.
- Uskoro počinjemo konsultacije sa svojim članovima, kako bismo kandidovali ličnost koja će sigurno biti budući predsjednik ili predsjednica Crne Gore - ne oskudijeva vođstvo Evrope sad u samouvjerenosti.
Šteta, jer to samo potvrđuje koliko je oskudno njihovo znanje o društvenim, političkim, obrazovnim i kulturnim prilikama u domovini.
Da nije tako, znali bi da se Milo Đukanović ne pobjeđuje kongresima divljenja svog članstva svojim kandidatima. Nego konsultacijama sa svim partijama i izborom zajedničkog kandidata...
Pobjedom tog kandidata u prvom krugu bio bi nadoknađen onaj milion eura troška, izazvanog "neodgovornim ponašanjem određenih političkih lidera" zbog kojih "nećemo imati vremenski objedinjene predsjedničke i parlamentarne izbore".
* * *
Utorak, 24. januar - Pobjeda u prvom krugu podrazumijeva i odustajanje DF-a od svog kandidata, ali za sada ništa od tog posla. Kažem "za sada", zato što je ta koalicija ne jednom mijenjala odluku u posljednji čas.
Posljednje takvo iznenađenje priredila je odbijanjem rušenja Vlade, nakon tromjesečne kampanje protiv nje.
Kako će izgledati naredna iznenađenja DF-a bilo je jasno iz poruke da će prva odluka biti - otpriznavanje susjedne države.
- Povući ćemo odluku o priznavanju Kosova, pa neka nam se svi na glavu popere - tako je nekako najavljeno...
A onda su se lideri Evropske unije poperili na glavu lideru svesrpskog fronta i tvorcu kovanice otpriznavanje.
- Svesni svoje odgovornosti... posvećeni doprinosu.... shvatajući da su nepovredivost granica i poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta... postupajući na osnovu istorijskih činjenica... dogovara se sledeće:
Republika Srbija priznaje Republiku Kosovo!
Ali, ne piše tako ni u jednoj od deset tačaka sporazuma?
Tačno, ni u jednoj odvojeno. U svima zajedno piše baš to.
- Strane će međusobno razvijati normalne, dobrosusedske odnose na bazi jednakih prava. Obe strane će međusobno priznati relevantna dokumenta i nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, tablice vozila i carinske pečate.
- Obe strane će se rukovoditi Poveljom UN, posebno delom o suverenim pravima država, poštovanju njihove nezavisnosti, autonomije i teritorijalnog integriteta itd...
- Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.
- Obe strane će podržati njihove težnje da postanu članice Evropske unije.
- Strane će razmeniti stalne misije. Oni će se nalaziti u sedištu dotične vlade.
Da ne dužim, ali i da ne zaostanem za svesrpskim voždom po pitanju kovanica... E, ako ovo nije (do)priznavanje Kosova onda ne znam što jeste...
Koji je sljedeći potez DF-a?
Ne znam ni to, ali za početak bilo bi dovoljno da otprizna jedno često pominjano priznanje jednog od lidera.
- Niko za Srbe u Crnoj Gori nije uradio više od Aleksandra Vučića i to se ne može demantovati, jer su konkretni rezultati tog učinka vidljivi svima na ovom prostoru!
Što jes' - jes', a naročito Srbima na Kosovu.
A vide li taj učinak i Srbi u Crnoj Gori?
E, to ćemo saznati najkasnije za mjesec.
Kad se, tj. ako se, na listi za predsjedničke izbore nađu samo dva kandidata...
Bonus video:
