Ne može Crna Gora bez državnih udara. Koje ja zovem moždani iz više razloga: prvo, nisam Milivoje Katnić da dižem na noge Crnu Goru i region, Stjepana Mesića, Čanka i Azema Vlasija, zbog običnog bašibozuka. Drugo, nisam ni neki od Vučićevih propagandista koji bi zavapio Aleksi - ne idi u Brisel, srušiće te. Treće, nisam ni Zdravko Krivokapić koji je, prije dvije i po godine, spriječio mali državni udar Porfirija i njegovog gospodara odbijajući da potpiše Temeljni ugovor sročen po mjeri Džomića i Selakovića. Četvrto, na stranu što je posle istu ili vrlo sličnu verziju TU potpisao Dritan - to ipak ni Murinjo ne bi tretirao kao državni udar jer je crnogorska Vlada dobrovoljno i bez pritiska, prihvatila taj tekst. Peto, svaki puč po posljedicama na jedno društvo liči na moždani udar - krv padne i blokira teritoriju, bilo mozak ili jedno društvo. Na kraju, nisu valjda imenovani, Spajki, ujko i Andrej dobili upalu mozga, pa im je palo na pamet da, tek što je formirana nova Vlada, prevratom preuzimaju kontrolu nad bezbjednosnim sektorom i pravosuđem?! Što i ako je tačno, opet nije državni udar već samo lokalna verzija game of thrones.
Ali, da ne dužim, evo šta se desilo. U najkraćem. Demokrate Alekse Bečića, koje su preuzele odgovornost za tzv. bezbjednosni sektor, krenule su u kadrovske promjene, prevashodno u Upravi policije. Jedno, drugo, treće imenovanje u vrhu, uz tendenciju da se njen direktor Terzić zasad ne dira, izazvali su nervozu a onda i otvorenu ljutnju velikog brata, Pokreta Evropa sad. Nezvanični izvori govore da se navodno prvo javio ujak, dosad nepostojeće ministarstvo ili direktorat u okviru izvršne vlasti, protestujući protiv pomenutih imenovanja u UP?! Pošto nije bilo reakcije Crvenih mundira, onda se i sam premijer požalio kako je za policijska postavljenja saznao iz medija. Džaba su Demokrate objašnjavale kako je sektor bezbjednosti njihova odgovornost i da nema potrebe za usaglašavanjem oko kadriranja unutar pojedinih ministarstava ili Službi. Kao što PES imenuje pomoćnike u ministarstvu finansija ili urbanizma, tako i DCG pripadaju slične stvari u policiji ili kulturi. Ali uzalud. Jer sve je bilo zagrijavanje za glavni udar. Na krupnu ribu. Kao što je direktor UP ili šef ANB!
Što se i desilo 7. decembra na sjednici Vlade, kada je na scenu stupio premijer u sjenci, mali Andrej. Poznat po intelektualnom rafinmanu, sklon dijalogu i razmjeni argumenata, u jednom dahu je zatražio da se posijeku glave Terzića, Šukovića i Milića. Uz to je i priložio fasciklu, gdje su valjda svi dokazi, nalik onom Katnićevom oružju iz jezera Gazivode. Ostalo znate. Aleksa je pocrvenio u licu kada je krenuo da žestoko uzvraća Miloviću. Premijer je vidio da je vrag odnio šalu i da ako odmah ne proglasi fajront, može čak i brže nego otac Zdravko, sa 12 apostola, ostati bez važnog koalicionog partnera. I podrške.
Ali tu nije bio kraj. Glavno je tek kasnije stiglo. U vidu ekspresne, i vjerovatno zasnovane, presude Upravnog suda kojom je Zoran Brđanin, ili kratko Brđa, iz Sky komunikacija, brat od Oficira, vraćen na mjesto direktora UP. I kraj! Taknuto maknuto! Crna Gora je tako dala doprinos teoriji parlamentarnih demokratija - šefa policije, sjutra ministra a možda i premijera ili šefa države, ne biraju građani na izborima, odnosno njihovi politički predstavnici, već Upravni sud, iz Bulevara Svetog Petra Cetinjskog 130. Istina, uz asistenciju političara, koji na kreativan način tumače pravo i odluke temelje na subjektivnom osjećaju a ne na zakonu i drugim propisima.
Poraz je morao da prizna i ministar Šaranović. Dan-dva ranije se hrabrio da neće vraćati Brđu na posao ili da dok je on ministar za prvog policajca može biti biran samo časni i pošteni čovjek, da bi onda, u pola glasa, saopštio kako on nije Raonić, ili Savjet RTCG, već legalista koji će poštovati odluku suda. Ma šta o njemu mislio!
A sigurno ne misli najbolje. Tim prije što nam kompletno sudstvo i dalje vode ljudi iz Vesnine ere i vremena zarobljenog pravosuđa. Otuda je ekspresna presuda odmah stavljena u kontekst DPS zavjere i sudijskog otpora promjenama i demontaži hobotnice, kako bi se stvari vratile na staro. Kada je, recimo, Brđin brat Oficir, na Grahovu organizovao sačekuše tadašnjem ministru Stijoviću, sve sa crvenim barjacima i skandiranjem na temu posrbica i izdaje. A može i majka muslimanska da se prozove, ako inspiracija naiđe. Ili samo deseterac, od Glave Zete do grada Spuža. Uz 100 eura apanaže za sve pjevače i patriote. I NVO sektor koji je slavio odbranu građanske i antifašističke Crne Gore.
Tek sada dolazim do pitanja koje me najviše muči! Na koje nemam odgovor, zbog čega sam u naslov stavio da je to bio samo mali moždani udar a ne pokušaj prevrata najjače stranke u tek formiranoj 44. Vladi. Nagradno pitanje glasi - otkud presuda US baš dan nakon neuspjelog pokušaja Milovića da preuzme kontrolu nad važnim polugama moći?! I da li taj tajming ima veze sa migom nekog Živkovića ili je sve završio mali od zaove Milović?!
Otkud ova dilema?! Prvo, čisto sumnjam da su karakteri iz vrha zarobljenog crnogorskog pravosuđa, bez obzira na ime, spremni da ugroze i žrtvuju svoju karijeru zbog nekih vrijednosti, ili bilo koje opozicione stranke. Pa i nekad moćnog DPS-a. Prije sam sklon da vjerujem kako je velika većina njih sada naredna da sluša PES, kako što je nekad DPS. Odnosno da prihvati ruku pravde Andreja Milovića kao što je decenijama drhtala pod čizmom Zorana Pažina?! Što bi onda, u konkretnom slučaju, značilo da je Upravni sud ubrzao donošenje presude kako bi učinio Spajkiju, ujaku i Andreju, jer je to bio jedini ili najelegantniji način da se ospori odluka Demokrata o zadržavanju Terzića a time i Šukovića na pozicijama koje pokrivaju u vrhu policijske organizacije?!
U svakom slučaju, razvoj događaja u bliskoj budućnosti daće odgovor na ova moja pitanja i sumnje. Nisam ekspert za bezbjednost kao ujko, još manje sam dorastao Dušku Goluboviću, ali iz teorije političkih sistema znam da nije dobro za jedno društvo ako kontrolu nad svim važnim institucijama izvršne vlasti preuzme jedna stranka. Ili još gore - par ljudi. Iz vrha Partije i neformalnih krugova. To smo decenijama gledali, čitajući onda u izvještajima EK kako u Crnoj Gori ne postoji jasna linija razgraničenja između političara i mafijaša! I da oni ortački i bratski vode državu. O čemu ovih dana i mjeseci slikovito svjedoči Sky komunikacija. Koju Andrej Milović ne pominje, time ni njene junake, jer su za njega Abazović i Adžić veća prepreka u borbi protiv organizovanog kriminala od Lazovića, starijeg i mlađeg, Milovića ili Brđanina, i njegovog dojučerašnjeg zamjenika Kneževića.
Dakle, ne znam Šukovića, još manje Terzića i Milića, ali sam za ovih godinu i nešto dobro snimio Milovića, malog od zaove. Ako on počne, a ambicija je očigledna, da imenuje i postrojava čelnike bezbjednosti i pravosuđa, crno se domovini piše. Zato bih Specijalnom Novoviću predložio da mu vrati onaj blindirani “majbah” jer Danajcima ne treba vjerovati i kada najljepše darove donose. I da mu ne prepušta da on, mali Andrej, saopštava javnosti u ime SDT-a koje se istrage vode i dokle su stigle. Jer ako bi se to nastavilo, Novović bi završio kao Katnić. I morao bi da vrati onu nagradu Stejt dipartmentu.
Bonus video:
