NEKO DRUGI

Ološ, lopov i ostale bitange

Ili, zašto odbrana poslanika vladajuće stranke od strane DPS ili onih koji su bili vrijeđani, zvuči cinično?
81 pregleda 48 komentar(a)
Skupština skup DF, Foto: Savo Prelević
Skupština skup DF, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 28.02.2017. 06:31h

Stara mudrost kaže da sa uvredama stvari stoje kao i sa poklonima. Ako ih odbiješ ili ignorišeš oni ostaju onom koji ih je poslao. U najnovijem skupštinskom rijalitiju to bi značilo da su ološ, bogalji, rospije, fašisti - Milan Knežević, Branko Radulović, Milutin Đukanović, Marina Jočić... A ne Miško Vuković, Marta Šćepanović, Ljujiđ Škrelja ili Bobo Radunović... Tako stvarnost izgleda DPS-u. I njegovoj propagandi. Zato svi se zgražavaju nad primitivizmom iz zgrade parlamenta. DPS naravno najviše: „Slike iz hola crnogorske Skupštine, najveći su poraz za parlamentarce iz Demokratskog fronta (DF) i ostaće trajno svjedočanstvo njihovog moralnog posrnuća i ljudskog nepočinstva”, zaključuje vladajuća stranka. Njena propaganda traži glave DF poslanika, dok tužilaštvo demonstrira “snagu države”. Ekspresno poziva i procesuira vinovnike meteža. Dok im u fioci godinama i decenijama leže slučajevi ubistava i pokušaja ubistava kritičara DPS-a. Dakle, DPS bi možda i bio u pravu - da nije konteksta.

Tu smo već kod druge mudrosti koja objašnjava zašto odbrana poslanika vladajuće stranke od strane DPS-a ili onih koji su bili vrijeđani, zvuči cinično. I zašto ne izaziva empatiju kod civilnog sektora, što DPS, kako tvrde, posebno boli. U Jevanđelju po Mateju, Isus svom učeniku koji pokušava mačem da ga zaštiti udarajući na njegovog stražara, kaže: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se maše za mač - od mača će poginuti”.

Povodom ranije epizode u Skupštini, koja se odigrala pod naslovom Lopov i kreteni, pisao sam kako je ovakav DF naličje ovakvog DPS-a. I da zato vladajuća stranka i njena posluga ne treba da se čude ili zgražavaju nad nasilničkim ponašanjem predstavnika DF-a jer se ne dešava ništa neočekivano. Nakon što je Milo Đukanović tolike godine temeljito urušavao ovu državu, njene institucije, kritičku misao, dijalog, sve evropske vrijednosti i standarde. I jurišao na „sramotne“ i „monstrume“.

Kako DPS i prijatelji mogu da se čude kako su u Skupštini preživjeli horor, neku vrstu zloglasnog “toplog zeca”, kada je, recimo, u tom domu njihov lider branio čast i integritet Informera, tretirajući naručeni morbidni serijal o liderki NVO sektora, kao primjer istraživačkog novinarstva. Za njim su istu odbranu Informera iznosili poslanici DPS-a, među njima i nedavno napadnuti u holu.

Marta Šćepanović svakako zaslužuje saosjećanje zbog traume koju joj je priredila koleginica Jočić, koja by the way, nakon epizode odigrane zločinačkih 90-ih danas u parlamentu djeluje više kao noćna mora nego kao realnost. Ali, ista poslanica Šćepanović treba da se prisjeti kako je bilo Vanji Ćalović kada je ona, zajedno sa koleginicama iz DPS-a, odbila da se solidariše sa ostatkom ženskog dijela Skupštine u osudi Informera i zabrani njegovih gnusnih storija. U istom stroju je tada bio poslanik Vuković, a takođe, istina ne baš u toj mjeri ali ipak u borbenom poretku, i poslanici Škrelja i Radunović. Da ne pominjem blizu 1.000 (i slovima: hiljadu) priloga DPS propagandista o nepodobnim medijima gdje su njihovi osnivači, urednici i novinari tretirani kao ološ, lopovi i monstrumi! Plus, pomenuto pravosuđe koje je sve to “verifikovalo”, ćutanjem ili farsičnim istragama i procesima.

Što posiješ, to ćeš žnjeti, reče Isus. Đukanović to danas vidi ali se ne kaje jer mu sila koju i dalje kontroliše dopušta takav komoditet. Sile se još ne boji, Boga ne stidi. Zato je pamćenje DPS-a kratko, a čuđenje i šok zbog preživljenog u Skupštini naizgled iskreni i spontani. Ako bi se makar malo udubili u korijene onoga što danas doživljavaju kao DF pošast, vidjeli bi da ta družina već dvije godine, DPS jezikom i stilom, tretira neistomišljenike i “nudi alternative”. Za Đukanovića i njegove poslanike Knežević, Radulović, Jočićeva, samo su izolovani i iznenadni slučaj, a ne produkt i očekivana posljedica politike koja je javni dijalog svela na ulicu, neznanje, neodgovornost i blato.

Prošli put sam napisao - treba biti srećan što je tadašnji verbalni okršaj Đukanovića i DF poslanika završen „razmjenom komplimenata“. Sada je problem dobio novu dimenziju, gdje je bilo i fizičkih kontakata. Nije teško pogoditi šta bi moglo da se desi u narednoj epizodi ovog tragičnog serijala. Ako ovo društvo ne shvati da je DPS i njegov šef glavna smetnja napretku crnogorske zajednice. A da su neki od lidera DF-a samo nuspojave.

(Monitor)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")